Sezona požara počela je, potvrđuje prvi veliki požar na Korčuli. Vatra je već progutala dobar komad niskog raslinja i šume kojima se moglo i puno bolje gospodariti, pa je proglašena elementarna nepogoda za općine Blato i Velu Luku. Tek u lipnju ministri su se sjetili nešto ozbiljnije raspravljati o višestruko obnovljanoj ponudi za nabavu protupožarnog zrakoplova. Dakako, nije se ni ovog puta razgovaralo o alternativnim rješenjima i načinima koji zahtijevanju neusporedivo manje troškove. Najvažnija je bila kupovina skupog novog kanadera. Konkretan dogovor, dakako, nije postignut u roku, iako se ponuđač - kanadska tvrka Bombardier - na bezbroj načina trudio izlaziti ususret, obnavljati ponude, pa čak i dati instruktore i pilote kako bi novi kanader bio odmah u funkciji.
Dogovor ipak nije postignut, a jedan od glavnih razloga je kronični nedostatak novca. Naime, amfibijski protupožarni zrakoplov, kakav nude Kanađani, stoji 26 milijuna dolara. U slučaju da se Hrvatska ipak odluči uložiti u takav zrakoplov, a idealno bi bilo da imamo šest takvih, olakotna bi okolnost bila ta što bi Bombardier pod račun uzeo dva stara i gotovo posve neupotrebljiva kanadera te snizio cijenu na eventualno 17 milijuna dolara.
Nema protupožarne strategije
Vidljivo je iz godine u godinu da strategije u pripremi sezone požara - nema. Iz ministarstava koja su nositelji programa MUP-a i MORH-a suglasni su u mišljenju kako bi više novca i opreme trabalo uložiti u zemaljske snage i gašenje požara prije nego što se razbuktaju do te mjere da je na njih potrebno slati kanadere. Štoviše, kao jedna od mogućnosti gašenja požara u ranoj fazi spomenuta je i suradnja sa sportskim aeroklubovima i vlasnicima malih zrakoplova koji bi izviđali i pravodobno javljali o požarima dok su oni još u početnoj fazi te, ovisno o tipu zrakoplova, i gasili. Čak je i ministar obrane Jozo Radoš, govoreći o protupožarnoj sezoni, na konferenciji za novinare, rekao kako je jedno od rješenja suradnja s vlasnicima malih aviona.
Dobre volje i kvalitetenih prijedloga očito ne nedostaje, no do ostvarenja je dug put. U to se uvjerio i Josip Kerečin, vlasnik privatne tvrtke Agroaaviation iz Čazme, koji je nekoliko puta Vladi nudio iznajmljivanje zrakoplova za provedbu integralne protupožarne zaštite iz zraka. A sve to bez plaćanja naknade. Njegov je pilot projekt korištenja zračnih snaga za gađenje požara otvorenog prostora priobalja i kontinetalnog dijela dobio pozitivne ocjene u MORH-u i MUP-u, a prolaz je dala i struka - Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i vatrogastvo.
- Vladi nudim dva zrakoplova airtactor AT - 400 bez plaćanja naknade i to na četiri godine. Za to ne tražim ništa do osnovnog što je potrebno za sigurnost letenja i pravno pokrivanje - tumači Josip Kerečin.
Za letenje airtractora, koji se već više od dvije godine mogu vidjeti na jednoj od stajanki na Aerodromu Lučko, jest osiguranje zrakoplova, organiziranje posada koje bi trebale biti vojne, te gorivo. Kerečin od Vlade traži i da na zrakoplovima obavi potrebne popravke jer su oni, potkijepio nam je to opširnom dokumentacijom, oštećeni tijekom preobuke pilota. Popravci bi se obavili u Zrakoplovno-tehničkom zavodu u Velikoj Gorici a budući da je on još u vlasništvu MORH-a, troškovi ne bi bili previsoki. Osiguranje zrakoplova stoji 309 kuna po satu a rezervni dijelovi, što je potrebno za svaki zrakoplov, stajali bi, izračunao je vlasnik Agroaaviationa, 426 kuna po satu.
Strancima prednost
Ivan Kerečin još je 1996. ponudu o najmu zrakoplova dao MUP-u, i to Glavnom vatrogasnom zapovjedniku. Tada su njegova dva airtractora bili posve ispravni, a cijena najma iznosila je - nula kuna. Kerečin nije mogao, niti za takvo što ima potrebe, plaćati državi gorivo i osigurati pilote te njima isplaćivati plaće za letenje u protupožarnoj sezoni jer je nelogično da privatnik financira protupožarnu sezonu kada se za nju svake godine izdvaja novac iz proračuna. No, ponuda je odbijena, a umjesto Kerečinove tvrtke posao je dobila strana tvrka koja je sat letenja naplaćivala 500 do 700 dolara po satu, čak šest puta više od ponude Agroaaviationa. Posao sa stranom tvrkom trajao je čak četiri godine uzastopce.
- Za to vrijeme moji su zrakoplovi bili pod blokadom i zabranjen mi je pristup njima. Sudski vještak vratio mi je tehničku dokumentaciju tek na intervenciju suda pa se Agroaviation nije mogao nadmetati ni na jednom natječaju protupožarne zaštite iz zraka i koristiti nacionalne povlastice. Iako je neopravdana blokada ukinuta 18. travnja 2000. godine rješenjem Visokog trgovačkog suda, skidanje pečata sa zrakoplova još nije obavljeno - objašnjava Kerečin.
Zajednički dogovor Kerečin ne može postići ni s MORH-om od kojega još nije uspio naplatiti 1,194.179,00 kuna štete nastale tijekom preobuke pilota HRZ-a za letenje na airtactorima 19. veljače 2001. godine.
- Popravci koje moramo napraviti za prvu ruku i koje smo ugovorili sa ZTZ-om iznosili bi 279.942,00 kuna. No MORH, bez obzira na višestruko veći dug prema nama, ne želi dopustiti početak radova dok se cjelokupni iznos ne uplati unaprjed. To je neizvedivo jer avione namjeravam popraviti novcem od kredita. Predložili smo MORH-u čak i da se odričemo potraživanja od šteta koje su napravili na našim avionima ako nam se pomogne u dobivanju poslova u protupožarnoj zaštiti, no i od toga dogovora ništa - nezadovoljan je Ivan Kerečin.
Piše Tanja BOŽIĆ
