Ako su unutar nove vlasti postojale iluzije o lakoći vladanja, ovih se dana ubrzano gase. Sučeljavanje sa stvarnošću krenulo je na ekonomskom, a nastavlja se i na vanjskopolitičkom planu, o čemu govori čitav tok događaja oko ekološko-ribolovnog pojasa na Jadranu.
Iako je premijer Sanader još prije manje od pola godine, kao čelnik najveće oporbene stranke, bio uvjeren da će Europa imati razumijevanja za hrvatsku odlučnost u proširenju jurisdikcije nad Jadranom, jer to je nešto što Hrvatsku spada i prema međuarodnom pravu, sada se na vlastitoj koži mora uvjeriti da iza ljubaznih osmijeha nekih europskih prijatelja ne stoji i očekivano razumijevanje za hrvatske interese.
Ali to što danas možda uviđa da je kao opozicijski lider bio nedovoljno oprezan u javnim istupima, Sanaderu trenutno ne pomaže, a ne može puno pomoći ni Hrvatskoj da se lakše izvuče iz tjesnaca u koji je stjerana u prvom redu kombinacijom vanjskopolitičkih okolnosti.
Još je prošle godine, kad se donosila odluka o ekološko-ribolovnoj zoni, bilo jasno da će Hrvatska s time imati problema unatoč tome što je na svojoj strani imala norme međunarodnog prava. U posljednji trenutak, zahvaljujući bivšem zamjeniku ministra vanjskih poslova, koji je bio i pravnik po struci i iskusan pregovarač, ondašnja je koalicijska vlast smekšala odluku preobrazivši gospodarski pojas u "zaštićeni ekološko-ribolovni pojas", s dvanaestmjesečnom odgodom primjene. Godina je prošla a da tijekom tog time-outa nije postignut dogovor s Italijom i Slovenijom, koji bi zadovoljio sve tri strane. U posljednjih par tjedana, uoči odluke europskog vrha o hrvatskoj kandidaturi za punopravno članstvo, tema je aktualizirana do razine koju je teško protumačiti drugačije nego pritiskom, u razdoblju u kojem je Hrvatska najosjetljivija. Upravo sada Hrvatska mora izbjegavati svaku situaciju koja bi se mogla protumačiti kao nepoštivanje europskih standarda, a jednostrano proglašenje ekološko-ribolovne zone u Italiji i Slovenij se od prvog trenutka tumači upravo tako.
Sasvim je moguće da motiv pritiska nisu samo talijanski i slovenski interesi, nego i interesi nekih drugih članica Europske unije, kojima ne odgovara da se s Hrvatskom prebrzo otvore pregovori o punopravnom članstvu, čime bi postalo još teže nego dosad Tursku i dalje držati u očekivanju tog statusa.
Iako u Banskim dvorima o tome nerado govore, javna je tajna da su za vladajuće ovo možda najteži dani od početka mandata. Međunarodni monetarni fond0doduše ne dolazi s pritiscima, nego sa sugestijama, ali untoč toj gradaciji, suština je da ih je teško odbiti. Svjetsku banku također. Na unutarnjepolitičkom planu, sa svime time kao da posve slučajo koincidiraju zahtjevi srpske manjine, kao na primjer i prigovori koji ciljaju na Vladino miješanje u medije. Jer zna se da do 17. i 18. lipnja Sanader mora biti "dobar kao buba".
Hrvatski će pregovarači danas u Bruxellesu predložiti da se primjena odluke o ekološko-ribolovnoj zoni za zemlje Europske unije odgodi dok traju pregovori. Vladin je argument da se kvalitetno rješenje za Jadran može naći samo u partnerstvu triju država i na taj način ona tumači saborsku odluku iz prošle godine. Na unutarnjme planu, to bi moglo biti protumačeno jednostavno kao odgoda, na što su se već nakostriješiti HSS i HSP. HDZ time dodatno riskira svoj kredibilitet, ali ga žrtvuje za nešto što je vjerojatno u nacionalnom interesu. I u tome može računati na razumijevanje ponajprije SDP-a. Upravo dakle one stranke, kojoj se još lani prigovaralo da je prepopustljiva prema pritiscima izvana i iznutra, da "ne zna sa Slovencima", da u međunarodnim poslovima nema dovoljno umješnosti.
