Prigodom obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja i 24. obljetnice najgoreg napada na Dubrovnik, gradonačelnik Andro Vlahušić rekao je da je pitanje kakva bi Hrvatska bila danas da je, nakon Vukovara, pao i Dubrovnik.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća na brdu Srđ, Vlahušić je istaknuo kako sjećanje na blagdan sv. Nikole 1991. "ostaje kao živo sjećanje".
'Vrijeme prolazi, a sjećanja ostaju. Jako je dobro da to sjećanje postoji u braniteljskim udrugama, Gradu Dubrovniku, Županiji dubrovačko-neretvanskoj, u svima nama koji sljedujemo slobodu koju su naši branitelji ostvarili. Bez 6. prosinca i Srđa, Sustjepana i ljudi u Gradu, Dubrovnik bi izgledao potpuno drugačije. Pitanje je bi li bio slobodan, a pitanje je i kakva bi bila Hrvatska. Nakon pada Vukovara, da je pao i Dubrovnik pitanje je što bi danas imali. Ljudi koji su izgubili svoje živote na Srđu i na ovom području su vječno i trajno sjećanje svih nas'', rekao je Vlahušić.
>> Grad Dubrovnik i Ministarstvo branitelja kreću u izgradnju stanova za branitelje
Župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić podsjetio je kako je prije 24 godine, tvrđavu Imperial na Srđu branio samo 31 branitelj, te dodao kako je Srđ jedan od simbola hrvatske samostalnosti. ''Po 24. put smo na Srđu, simbolu obrane Dubrovnika. Te 1991. godine samo 31 branitelj je branio ovu tvrđavu, a time je obranjen i grad Dubrovnik. To je simbol obrane Dubrovnika, ali i obrane hrvatske samostalnosti i slobode. Ovdje slavimo pobjedu, ali se i sjećamo svih koji su dali svoje živote za Dubrovnik'', rekao je Dobroslavić.
Napad agresorske vojske je tog crnog petka 1991. počeo u ranim jutarnjim satima, a od zore se po Dubrovniku pucalo s kopna i mora. Tog dana živote je izgubilo 19 civila i četiri branitelja, deseci su ranjeni, a broj projektila koji je pao na Dubrovnik i staru povijesnu jezgru mjerio se u tisućama. Oštećeno je ukupno više od 460 zgrada, a tijekom agresije na Dubrovnik i okolicu u ratu je poginulo više od 300 branitelja i civila, dok je više od 30 tisuća ljudi bilo je primorano napustiti svoje domove. Materijalna šteta bila je neprocjenjiva. Najžešći napad je bio na tvrđavu Imperial na brdu Srđ poviše Dubrovnika, staru gradsku jezgru, kao i na područje naselja Sustjepan i Nuncijata te na hotel Belvedere, koji je do danas stoji neobnovljen. Napad na sve crte obrane, koji je započeo oko šest sati, trajao je cijeli dan, a u jednom trenutku nekolicina branitelja, koji su bili u tvrđavi i odbijali agresorske napade, zatražili su da se upravo na tvrđavu Imperial otvori vatra iz svih obrambenih položaja. To je bio jedini način kako zaustaviti neprijateljske snage koje su daleko brojnije i bolje naoružane napredovale i došle do samih bedema Imperiala.
Inače, tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. Dubrovnik su na prvim crtama obrane obranila točno 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada Hrvatske vojske kasnije i dobiti svoju brojčanu oznaku.
Pa,druze,Vlahusicu koliko si ti doprinio obrani Dubrovnika?