U studiju Večernjeg lista u ponedjeljak je gostovao vojni analitičar Ante Kotromanović, nekadašnji ministar obrane te zapovjednik u Domovinskom ratu.
U svojoj analizi osvrnuo se na aktualnosti rata u Ukrajini, ruske napade na Kijev, bitke u Donjecku i kod Hersona, sve moćnije nalete ukrajinske vojske, nemoć ruske vojske te geopolitičku scenu koja se polako počela preslagivati.
U ponedjeljak ujutro Kijevom su odzvanjale detonacije snažnih eksplozija. Vojni analitičari sugeriraju da je riječ o dronovima pod nazivom i "Kamikaze". Kakvo je to oružje i zašto je Rusija intenzivirala napade na glavni grad Ukrajine?
To je nastavak ruske tiranije koja je rezultat očaja zbog izgubljenih bitki na terenu. Rusi neselektivno provode agresiju na glavni grad Ukrajine gađajući sve pred sobom kao znak odmazde. U napadima koriste iranske dronove "Kamikaze" koji mogu nositi i do 50 kilograma eksploziva i koji su autonomni do 200 kilometara udaljenosti. Inače je riječ o vrlo učinkovitim i razornim dronovima koji se koriste za posebne vojne ciljeve. Međutim, ovdje nije riječ o vojnim ciljevima već čistom teroru koji za cilj ima stvoriti psihozu i strah među civilima u Kijevu.
Postoji li onda, uopće, ikakva ratna strategija Rusije?
Nema je. To se sad vidi nakon sedam mjeseci ratovanja kristalnije nego ikada. Rusi nemaju takozvano umijeće ratovanja koje krasi lucidnost, taktičnost, lukavost i hrabrost. Cijelo vrijeme ratuju koristeći čistu fizičku silu i teror. Ukrajinci su u prvim mjesecima zbog toga trpjeli strašne ljudske i teritorijalne gubitke no sabrali su se, dobili vojnu pomoć od Zapada, odradili obuku postrojbi uz pomoć NATO-a te intenzivirali razmjenu obavještajnih podataka sa zapadnim zemljama. Ukrajinci su u ovom ratu pokazali puno više srca, znanja i pameti od Rusa.
Kakvo je stanje s ukrajinskom protuzračnom obranu i mogu li se uspješno obraniti od dronova "kamikaza"?
To je možda najveći nedostak u vojnoj infrastrukturi Ukrajine, zbog toga ih Rusi i napadaju iz zraka. Ne treba zaboraviti i na mnogobrojnu i moćnu flotu ruskih ratnih aviona. Ukrajina se od napada dronovima može obraniti samo uz rakete srednjeg i dugog dometa koje je Kijevu obećao isporučiti SAD. Od početka rata Zapad je u Ukrajinu slao rakete kratkog dometa no one u ovakvoj konstelaciji snaga nemaju previše smisla, a niti učinkovitosti.
U Bjelorusiju je stigla nova vojna grupacija od 9 tisuća ljudi koju sačinjavaju pripadnici ruske i bjeloruske vojske. Vlasti tvrde da će braniti granicu Bjelorusije i Ukrajine, no što se od njih zapravo očekuje?
Aleksandar Lukašenko time dokazuje svoju lojalnost Putinu premda su neki ruski povijesni saveznici poput Kazahstana i Armenije Rusiji dali nogu tvrdeći da neće biti poslušnici na daljinski upravljač u tuđim ratovima. Bjelorusija je trenutno jedini istinski saveznik Moskve. Što se pak tiče spomenute postrojbe ona nije sačinjena od profesionalnih vojnika već je riječ o nedavno mobiliziranim snagama koji će se na teritoriju Bjelorusije vjerojatno obučavati i biti tu kao logistička pripomoć ukoliko krenu udari na Ukrajinu iz same Bjelorusije. Teza o "čuvanju granica" stoga je deplasirana jer je sasvim jasno da Ukrajina ne želi napadati susjedne države već se brani unutar svojih granica.
Dakle, ne vidite ikakvu skrivenu poruku u raspoređivanju vojske na bjeloruskim granicama?
Poruka je takva da Putin svijetu želi dokazati da u ovom ratu nije sam. Svjedočimo posljednjih dana da je čak i Izrael obećao vojnu pomoć Ukrajini i to iz razloga što je Rusija primila vojne donacije od njihovog neprijtelja Irana. Također, Saudijska Arabija uvidjela je štetnost ruske politike i obećala humanitarnu pomoć narodu Ukrajine. Kina je još od početka povukla ručnu kočnicu. Dakle, nekadašnji Putinovi istočni saveznici sve više uviđaju da njegova politika nema smisla. Znakovit je i disbalans te šum u komunikaciji ruskog establišmenta. Nedavno je Putin govorio kako on nema potrebu ni s kim pregovarati te da njegova "vojna operacija" ide dalje. Samo nekoliko dana nakon toga ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov iskazao je želju da se sjedne za stol s Ukrajinom i zapadnim državama i raspravi o budućnosti i smirivanju tenzija. Sve to skupa ide u prilog tezi da Rusija trenutno ne zna što radi. Vidljiv je potpuni izostanak unisone politike, strateške procjene i taktike.
Zbog čega se na terenu događaju neočekivani obrati u kojima ukrajinska vojska doslovno uništava ruske postrojbe?
Svi analitičari i sve države diljem svijeta bez sumnje su vjerovali da će Rusija lagodno i u nekoliko tjedana razoriti Ukrajinu, teritorijalno je pripojiti Rusiji i u Kijev instalirati sebi odanu vladu. Rusija je do početka rata uživala strašan vojni ugled. Prvo, riječ je o nuklearnoj sili, a drugo njihovom naoružnju može parirati samo cjelokupni NATO savez. Svi smo godinama gledali njihove raskošne vojne parade koje su sugerirale da je Rusija nepobjediva. Međutim, u vojnoj hijerarhiji očito nije sve štimalo. Sad se vidi koliko je njihov sustav iznutra razoren zbog nepotizma, korupcije, zastarjele opreme i manjka borbene spremnosti te generalno motiva. U ovom ratu Rusija je činila neshvatljive greške, izvršna politika previše se miješala u zapovjedne ovlasti, a dočasničkog kadra koji praktički iznosi rat na terenu na svojim njedrima, zapravo i nema.
Žestoke borbe vode se još uvijek u Donjecku i na jugu. Kakva je situacija na sjeveroistoku kod Harkiva.
U Donjecku se još uvijek vode najkrvavije bitke. Rusi pod svaku cijenu žele zauzeti grad Bahmut uz pomoć plaćenika i tamošnjeg lokalnog stanovništva proruske orijentacije. Međutim, Ukrajinci su se za bitku u Donjecku spremali od 2014. godine i onih prvih tenzija na Krimu. Tamo Ukrajina ima najbolje definiranu obranu koja je izrazito čvrsto ukopana. Prema mojoj procjeni Rusi će se tamo zakopati u rovove i čekati zimu te potencijalno pojačanje postrojbi u kojima će većinu činiti mobilizirani vojnici. Što se juga tiče, tamo su Ukrajinci u debeloj prednosti i napreduju svakog dana. Ukoliko vrate Herson pod svoju kontrolu to će biti strašan udarac za Moskvu i tu bi se već moglo početi pričati o slabljenju Putinove pozicije. Nadalje, kod Harkiva su bitke trenutno u nešto slabijoj fazi nego prije nekoliko tjedana kad je ukrajinska vojska domišljatom i lukavom akcijom tamo slomila Ruse. Najavili su napad na jugu, pričekali Ruse, svjesno pretrpjeli poraz, a većinu snaga preusmjerili su na Harkiv i organizirali ranjivim Rusima napad s leđa. Kod Harkiva je važan željeznički i cestovni čvor. Zauzmu li ga Ukrajinci Rusi tamo više nemaju što tražiti.
Kako komentirate najavu iz Moskve da će ruskoj vojsci pristupiti oko 2 tisuće ukrajinskih zarobljenika?
Oni su im dali ultimatum - ili zatvor ili borba na našoj strani. Tek treba vidjeti o kakvoj strukturi ljudi se tu radi. Mislim da ti ljudi nisu prijetnja nikome već će se vjerojatno od njih tražiti da u svojstvu plaćenika daju informacije, pljačkaju i siluju.
Rusi su od radnika nuklearne elektrane u Zaporižju koju su prethodno okupirali tražili potpis novih ugovora o radu...
Zastrašujuće. Vidjeli smo u ovih sedam mjeseci da su Rusi spremni na sve. Od ubijanja civila, terora građana i pripreme novih ugovora za djelatnike nuklearke kako bi time prešli na njihovu stranu. Nevjerojatno. Najveći problem u tome je što Moskva živi u nekom svom svemiru, ne pridržava se međunarodnih zakona i ratnog prava te svoja zvjerstva tumači kao 'legitimne vojne ciljeve'.
Vojni analitičari u Europi i SAD-u tvrde da bi Ukrajina mogla osloboditi Krim od ljeta iduće godine. Što mislite o tome?
To je ukrajinski cilj i misija još od 2014. godine. Ako nastave voditi bitke na jugu dosadašnjim intenzitetom onda nema sumnje da će se prije ili kasnije krenuti prema Krimu, a čije bi vraćanje u teritorijalni sastav Ukrajine podgilo moral i motiv do neslućenih razmjera. U tome čak i imaju dobre šanse pošto Rusija više nema ni snage, ni novca ni ljudstva provoditi ofenzivne akcije. U idućim mjesecima Rusija će pokušati učvrstiti defanzivne linije i potencijalno zadržati okupirane teritorije. Sad je samo pitanje koliko će moći dugo i uspješno odolijevati ukrajinskim udarima i vojsci u naletu kojoj pomoć pristiže i sa Zapada. Jedna od najvećih strateških grešaka Rusije u ovom ratu upravo je pogrešna procjena kad je trebalo vojsku tranformirati iz faze napada u fazu obrane. Ta greška može se direktno pripisati taštini i tvrdoglavosti Vladimira Putina.
Zar opet on !?