Čitajući u svom Večernjaku članak o prijedlogu novog Zakona o sigurnosti prometa na cestama, ne mogu a da ne reagiram. Profesionalni sam vozač već 24 godine, vozačku imam 28 godina, a počeo sam voziti moped sa 14 godina uz tadašnju Potvrdu o poznavanju prometnih propisa. U preko 30 godina vozačkog staža i prijeđenih preko milijun km, bez ijedne nezgode mojom krivnjom, bez ijednog kaznenog boda otkad su uvedeni, a u danu u prosjeku prijeđem 150 km, imam i te kako kompetencije nešto reći o ovom novom prijedlogu zakona. Vozačka dozvola danas nije prestiž, statusni simbol ili dokaz ekonomskog blagostanja. Vozačka je danas kao osnovnoškolsko obrazovanje.
Kada mlad čovjek završi srednju školu i želi se zaposliti, nađite mi, gospodo, i jedan oglas o radnome mjestu u kojem jedan od uvjeta nije i vozačka dozvola, a samim time i da taj mladi čovjek dobije kruh u ruke.
Drugo, da doista želite, gospodo predlagači, da mladi nauče voziti, onda biste ustrajali da se s napunjenih 16 godina života položi sve kao i za A kategoriju (motocikl do 125 ccm - tako je sada), znakovi, prva pomoć i liječnička (sve to vrijedi i za B kategoriju) i zatm biste u Zakon unijeli to što sada predlažete, s tim da roditelji ili onaj tko ima određeni broj godina vozačkog iskustva budu uvijek u vozilu i odgovorni za vozačeve postupke. Dakle, oni bi položili sa 16 sve kao i sada, 2 godine vozili pod nadzorom uz privremenu dozvolu i sa 18 godina imali bismo masu mladih kvalitetnih vozača. Velik broj mladih položi, ali ne vozi. Ili nema auto, ili još osjeća strah...
Takav neće imati dana prakse, dobit će trajnu dozvolu, izići na cestu i što onda? Kako ćete riješiti problem mopeda, skutera i motocikla koji razvijaju brzine i do 300 km/h? Hoće li tata, mama ili reumatični djed i baka morati položiti A kategoriju, pričekati određeni broj godina vozačkog staža da bi onda sjeli iza sina ili unuka na mopedu, skuteru, motociklu i u vožnji ga nadzirali godinu dana? Hoće li poslodavac sjesti uz pripravnika vozača ili zaposliti još jednog iskusnijeg, da bude uz njega, ako ovaj pripravnik vozač mora obavljati neke terenske ili komercijalne poslove? Velika većina nas čeka da naša djeca počnu raditi u obiteljskoj tvrtki, obrtu, na seoskom gospodarstvu, jednostavno da nas malo odterete. Po sadašnjem zakonu mi svoju djecu možemo podučiti u vožnji samo u dvorištu, na livadi ili slično. A ima nas roditelja, braće, djedova koji bismo i te kako imali što prenijeti na njih. Jer oni sa 18 godina već moraju biti izučeni vozači. To traži život, tempo, posao.
Nemojte mi prodavati statistiku i prazne floskule o postocima mladih koji čine nesreće. Prvo i najčešće to su djeca imućnih roditelja s brzim i skupim automobilima, zatim oni koji dobiju auto preko vikenda za noćne izlaske i treće oni koji piju, kreću se u sumnjivim krugovima i slični. Takve ni jedan zakon neće zaustaviti osim pravodobne kontrole i policijske intervencije. Vi gospodo ovakvim zakonom stvarate probleme normalnim mladim ljudima kojih je, hvala Bogu, u ovoj našoj zemlji ipak velika većina.
