Ako smo pomislili da početak pregovora s Europskom unijom znači i zbogom Balkanu, dio EU nomenklature poručio nam je da je to zapravo bila pogreška, da je to bilo samo doviđenja. Poruku su poslali isti koji su bili protiv početka pregovora s Hrvatskom, kojima je Hrvatska jedino dio Zapadnog Balkana. Neuvjerljiva je njihova utjeha Hrvatskoj da njezino tržišno povezivanje s najjužnijim balkanskim dijelom nije alternativa njezinim samostalnim pregovorima s EU.
Jer, ako im je samo do balkanskoga tržišnog povezivanja, zašto u nj nisu uključili i Bugarsku i Rumunjsku? S kim bi to Hrvatska trebala potpisati "tržišne sporazume", s koliko zemalja i s kojima? Obveže li se Hrvatsku na takvo sumnjivo povezivanje, bit će to nova mogućnost nesklonima Hrvatskoj za pritisak, pa i za ucjenu.
Proizvoljna ocjena o hrvatskoj "nedovoljnoj regionalnoj suradnji" uvijek može biti izlika za novo legitimiranje starih antipatija. Oni koji su se protivili početku hrvatskih pregovora s EU, tada su izgubili, ali se nisu s tim pomirili. U toj staroj geopolitičkoj i mentalnoj shemi ako Hrvatska nije u nekoj Jugoslaviji, onda je u nekoj balkanskoj integraciji.
Možda je hrvatski strah od svake inačice Jugoslavije pretjeran ali nije i neutemeljen. Nova briselska poruka usprkos diplomatskoj finoći i uvjeravanju takve sumnje ne otklanja, ona ih množi. Hrvatska bi pod izlikom "stvaranja balkanskog tržišta" po još i sad nazočnoj zamisli morala ući u suspektan savez s balkanskim zemljama u rinfuzi! Zašto bi ekonomsko povezivanje dijelova bivše Jugoslavije trebalo logično prethoditi primanju Hrvatske u EU?
