Dvanaest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, Belgija,
Francuska, Njemačka, Italija, Luksemburg i Nizozemska potpisale su
Rimski sporazum i tako osnovale Europsku ekonomsku zajednicu (EEZ),
oslanjajući se na dogovore između razorenih zemalja radi poboljšanja
svojih mogućnosti putem ostvarivanja suradnje u proizvodnji i
raspodjeli potrebnih, ali oskudnih resursa (uključujući ugljen i
željezo).
U tome nazivu sadržana su sva tri ključna elementa toga novog saveza.
EEZ je u geografskom smislu bila logično grupiranje susjednih država,
počivala je na temeljima ekonomskih potreba i međusobne ovisnosti, a od
samog početka nastojala je omogućiti ostvarivanje zajedničkih ciljeva
od kojih su najvažniji bili napredak i sigurnost. EEZ je bila praktična
i realistična zajednica začeta u teškim vremenima, koja je dosegla
svoju zrelost tijekom dviju generacija, a u tome razdoblju prevladala
je nove izazove i na najbolji način iskoristila nove prilike.
Pola stoljeća kasnije, uvjeren sam da bi potpisnici Rimskog sporazuma
bili iznenađeni ogromnim uspjehom ostvarenim putem procesa koji su
pokrenuli. Europa je prosperirala daleko iznad bilo čijih, pa čak i
najvećih očekivanja iz 1957. godine, a geografske granice tržišne
demokracije proširene su daleko izvan granica šest zemalja koje su
osnovale EEZ.
Bosna i Hercegovina želi postati punopravna članica te zajednice
europskih država. Bosna i Hercegovina želi potpunu integraciju u
Europsku uniju i pristup svim pogodnostima koje nosi integracija.
Dvanaest godina nakon završetka sukoba ovdje u BiH građani ove zemlje
suočavaju se s mnogim izazovima s kojima su se 1957. godine suočavali
građani europskih zemalja. Da ste od građana europskih zemalja prije
pedeset godina tražili da opišu uvjete u kojima žive mogli ste od njih
dobiti odgovore da žive u "groznim uvjetima", "teškim uvjetima", pa čak
i da su u "očajnoj situaciji". To su bila teška vremena, a mnogi od
osnovnih temelja prosperiteta i sigurnosti već su bili uspostavljeni.
Građani to nisu znali 1957. godine, ali Europa je upravo stupila na put
koji će se pokazati kao najduži i najpozitivniji rast u ekonomskoj
povijesti. Oni su bili siromašni, ali su bili na putu da postanu bogati.
Danas je život u Bosni i Hercegovini zaista težak. Međutim, dosta je
učinjeno kako bi se osigurao osnovni okvir za napredak i sigurnost.
Prije svega, nedavni posjet Sarajevu komesara za proširenje Europske
unije Ollija Rehna ukazao je na jednu ključnu činjenicu - vrata Europe
otvorena su za Bosnu i Hercegovinu. Europska je unija jasno označila
put za pridruživanje i pomogla je, i još pomaže, Bosni i Hercegovini
putem osiguranja detaljnih materijala, tehničke i političke podrške
kako bi ova zemlja mogla ići tim putem. Međutim, kako je komesar Rehn
također naglasio, na liderima ove zemlje je da prođu taj put.
Čini se da neki ljudi, uključujući i neke iskusne političare, smatraju
da taj projekt ne može uspjeti zbog neslaganja, nepovjerenja i
međusobnog optuživanja koji su, nažalost, i dalje prisutni, što je i
razmljivo, kao nusprodukt rata koji je završen prije dvanaest godina.
Možda su ti ljudi premladi pa se zato ne sjećaju nepovjerenja i
uzajamnih optužbi koje su bile prisutne u Europi nakon kataklizme od
1939. do 1945. godine.
Ja ih se sjećam. Rimski sporazum potpisali su lideri vlada koje su s
mukom nastojale osigurati hranu, smještaj, odjeću i zaposlenje za svoje
građane. Europa se još borila s gorčinom i dezorganizacijom koje je
uzrokovao rat. Njemačka, jedna od potpisnica Rimskog sporazuma, bila je
pod vojnom okupacijom. A jedna od zemalja koje su je okupirale bila je
također zemlja potpisnica Rimskog sporazuma - Francuska.
Državnici koji su osnovali EEZ prije pola stoljeća znali su kako se
izdići iznad poteškoća s kojima su se suočavali i imati na umu
prosperitetnu i sigurnu budućnost. To je ono što danas moraju učiniti
lideri Bosne i Hercegovine, oslanjajući se pritom na napredak koji je
ostvaren od 1995. godine.
Osnivači EEZ-a odgovorili su na ogromne, ponekad nepremostive izazove s
kojima su se suočavali, vodeći se zdravim razumom, svjesni vlastitih
interesa, imajući viziju i zadržavajući optimizam.
Ako lideri Bosne i Hercegovine počnu pokazivati te kvalitete, a uvjeren
sam da to mogu, ova zemlja može ostvariti brzi tempo razvoja, isti onaj
koji su šezdesetih godina doživjele zemlje koje su osnovale Europsku
uniju, a koji su zabilježile i nove članice Europske unije čiji je
tempo razvoja bio još i brži. Povijest se ne događa sama od sebe, ona
se stvara.
Christian Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice
i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini.
ZA VEČERNJI LIST
Vrata Europe su otvorena
