Osim što je privatnom investitoru darovala zemljište, Općina Štrigova mogla bi doći u situaciju da mu još mora platiti i višemilijunski iznos za građevinu koju je na tom zemljištu sagradio! Na Općinskom sudu u Čakovcu pokrenut je, naime, postupak utvrđivanja treba li Općina obeštetiti vlasnika zgrade sagrađene na njezinom zemljištu.
Nevjerojatna zavrzlama započela je prije osam godina, kad je Općina Štrigova darovala 2400 četvornih hvati zemljišta privatnom poduzetniku Nenadu Antončiću za gradnju tvornice rakije, investiciju vrijednu 100 milijuna kuna. Antončić, vlasnik tvrtke Tijara International, podigao je poslovni objekt i potom iznenada umro. Radovi su stali, a tvrtku je naslijedila njegova supruga Ljiljana, koja je od investicije odustala. Vidjevši da od tvornice neće biti ništa,
Općina je pokrenula sudski spor za povrat zemljišta. I dobila ga, pravomoćno, no što joj sad to vrijedi kad je na zemljištu tuđa zgrada!?
- Nama bi sad najviše odgovaralo da te zgrade nema, pa da zemljište ponudimo na prodaju. Nama je samo do zemljišta koje smo darovali, pa zar da sad plaćamo još i obeštećenje? - kaže načelnik Stanislav Rebernik (SDP). Da zavrzlama bude veća, u međuvremenu su se javili talijanski investitori koji bi na tom mjestu otvorili pogon za proizvodnju bioplina od prirodnih materijala, poput granja i sličnog. Već su i registrirali tvrtku Eurobio u Jalšovcu. Općina im je ponudila da se pokušaju dogovoriti s Ljiljanom
Antončić oko nesretne zgrade. No, investitori su to odbili. Oni bi čiste papire. Dodatna je komplikacija to što s Antončići ostali dužni oko četiri milijuna kuna izvođaču radova, tvrtki Međimurje inženjering, koja je u međuvremenu završila u stečaju. Dijelom i zbog tog duga.
- Za nas bi najbolje rješenje bilo da se investitori dogovore o otkupu zgrade, jer bi se objekt, kad je već tu, ipak stavio u funkciju, a Ljiljana Antončić bi se riješila sudskog spora. Na žalost, pokušaj izvansudske nagodbe nije uspio - ističe Rebernik. Talijanski investitori, prema neslužbenim informacijama, već kupuju okolno zemljište na kojem bi podigli privremeni šator s postrojenjem za proizvodnju bioplina, te tako čekali završetak spora. Potom bi se proširili i na to zemljište s objektom koji godinama propada. A sve je tog ljeta 2007. počelo obećavajuće. Kamen temeljac položio je tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, najavljivao se posao za najmanje 300 ljudi, a posebno su isticani branitelji koji bi kao kooperanti opskrbljivati tvornicu voćem iz braniteljskih zadruga.
tako to rade nasi balkanski biznismeni,neznaju oni nista drugo, osim sklapat ortacke poslove........pitanje je ??? tko je od obadvije strane bio osiguran u slucaju da investitor umre ili osiguranje firme koja je izvadjala radove,zato postoje osiguranja....