Industrijska zona u Sisku, nekad jezgra proizvodnje u bivšoj Jugoslaviji koja se sve donedavna pokušala održati, pretvorena je u pustoš. Prije dva mjeseca zatvoren je, nakon postupnog smanjenja kapaciteta proizvodnje i otpuštanja radnika, i posljednji dio Željezare Sisak koja je nekada davno zapošljavala 14.000 radnika. Na izdisaju je i sisačka Rafinerija. No, dobra infrastruktura i radnici koji dolaze iz industrijskih obitelji dobar su temelj koji mogu prepoznati neke nove industrije. Te je prednosti prije deset godina prepoznao Matt Darko Sertić, koji je na samom kraju kompleksa Željezare otvorio tvornicu Applied Ceramics, a u međuvremenu osmislio i druge sadržaje: međunarodnu Kulinarsku akademiju, Poduzetnički inkubator, izradu sunčevih panela, a planira i akademiju za strane jezike.
Sertić je iz Siska, a osamdesetih godina odselio se u SAD. Bio je zaposlen u maloj tvrtki koja je proizvodila kvarcne proizvode. Uspio ju je izvući iz problema kada je došlo do velikih promjena na tržištu, pa je s vremenom i sam prepoznao poduzetnika u sebi. Stoga je u Silicijskoj dolini otvorio tvornicu za proizvodnju keramičkih komponenti koje se koriste u strojevima za izradu mikročipova. Tu zapošljava 100 radnika. Godine 2006. odlučio je istu tvornicu otvoriti i u rodnome Sisku te u njoj trenutačno ima također oko 100 zaposlenih, ali planira je proširiti. Do sada je u posao u Sisku uložio oko 50 milijuna kuna, a u novi pogon uložilo bi se dodatnih 10 milijuna za kupnju i ulaganje u nove strojeve. To bi donijelo i 40 novih radnih mjesta. Uz te dvije tvornice, Sertić ima i prodajne urede u Japanu, Izraelu, Italiji.
Odveo ih sve u SAD
Obilazimo tvornicu, na početku se kroz fotografije vraćamo u povijest njezina 12-godišnjeg stvaranja: od prvih radnika, strojeva i početka proizvodnje do otvaranja novih sadržaja. Gledamo metodu proizvodnje komponenti za strojeve kojima se proizvode mikročipovi. U Sisku se proizvodi keramika i safiri od praška do završne faze. Ova tvrtka jedina u EU proizvodi safirne kristale za potrebe visoke tehnologije. Kako nam objašnjava Sertić, svi strojevi imaju dijamantne alate. Radnici su zadovoljni – rade opušteno i s velikom motivacijom.
Kada je pokretao tvornicu, Sertić je prvih dvadeset zaposlenika odveo u Kaliforniju na usavršavanje, a sada su ti radnici mentori novim zaposlenicima. Kaže da jako dobro surađuje s Tehničkom školom u Sisku, Metalurškim fakultetom u Sisku te Fakultetom za strojarstvo i brodogradnju i FER-om u Zagrebu. Sisak je industrijski grad desetljećima, a ta navika rada u industriji, kaže Sertić, vidi se i kod mladih radnika, koji su, kaže, u mnogim projektima i bolji od zaposlenika u Kaliforniji. Strojevi su pak uvezeni iz SAD-a na što se, kaže, uvijek ponosi američka veleposlanica kada dođe u posjet tvrtki. Na počecima rada u Hrvatskoj imao je problem jer ga banke nisu htjele pratiti. No danas ne mora ovisiti o njima jer sve troškove pokriva iz poslovanja.
– U Hrvatskoj banke rijetko prate proizvodne djelatnosti jer se razmišlja da proizvodnja nije isplativa i da brzo propada. No kod nas to nije bio slučaj, štoviše, kontinuirano rastemo – kaže Sertić.
Zato se i žele što prije proširiti. Jer potražnje stalno ima. Godišnji izvoz je oko 35 milijuna kuna, a glavna su tržišta gdje se proizvode mikročipovi – Tajvan, Kina, Japan, SAD, Njemačka...
No Sertić nije stao na industriji. Osnovao je u sklopu istog kompleksa Poduzetnički inkubator (Pisak) koji je prva privatna inicijativa takve vrste u Hrvatskoj, a i jedini poduzetnički inkubator u Sisku i županiji. Otvoren je 2014. godine, a tijekom pet godina “stanari” inkubatora imaju subvencionirani zakup za poslovni prostor, besplatno korištenje zajedničkih prostorija, interneta, mentorskih usluga... Trenutačno se unutar inkubatora nalazi 12 poduzetnika koji zapošljavaju 150 ljudi. Voditeljica Piska Krunoslava Kosina-Milutinović kaže kako prednost korištenja inkubatora imaju proizvodne tvrtke, IT industrija ili tvrtke koje pružaju usluge za proizvodnju. Taj je inkubator jedini u zemlji koji je otvorio poduzetnik, pa “kako poduzetnik najbolje razumije poduzetnika” i usluge su prilagođene potrebama stanara, kaže Kosina-Milutinović. Sertić kaže da je inkubatorom htio pomoći razvijanju poduzetničkog duha radnika koji su ostali bez posla, pa uz otpremnine mogu osmisliti svoje ideje.
Maya Sertić, kći M. D. Sertića, i voditeljica marketinga Barbara Tomečak vode nas kroz Kulinarski institut – Kul In. Osnovan je 2011. godine, riječ je o regionalnom gastronomskom centru u kojem je glavni fokus na stvaranju, istraživanju i promociji suvremenih koncepata pripreme i obrade hrane. Nailazimo u kuhinji na strankinje koje su poslane u Sisak na usavršavanje. 'Program se vodi kroz individualni pristup i praktičnu nastavu. Polaznici samostalno dolaze na školovanje u Kul IN, a s ALMA-om ''La Scuola Internazionale di Cucina Italiana imaju zajedničke programe, Profesionalni kuhar talijanske kuhinje i Profesionalni slastičar talijanskih slastica pri čemu imaju mogućnost školovati se u Hrvatskoj i Italiji.' Nude se programi za kuhare za catering i buffet, te za slastičare. Uskoro će se slastičari odseliti u nove prostorije, “slatku sobu”, a time će biti i više mjesta za program za kuhare koji je i specifičan, jer svaki učenik ima svoju radnu jedinicu. 'Programi na Kulinarskom Institutu Kul IN traju između dva mjeseca i devet mjeseci.' Slastičari uče, osim izrade samih slastica, i razlike između kvalitete namirnica i načina obrade, dekoriranje, prezentaciju slastica. Kuhari uče tehnike pripreme hrane za catering i buffet, stilove i načine aranžiranja, profesionalne standarde prezentacije i usluge hrane. Polaznici Kul Ina odmah do instituta imaju i svoje apartmane, dijeli ih šetnja kroz hrastovu šumu, a u tim izuzetno dobro uređenim stanovima nekada su živjeli zaposlenici Željezare. Radi zdravije prehrane, napravljen je i vrt u kojem uzgajaju povrće. U blizini se nalazi i stari bunker, plan je ondje napraviti vinariju. Maya je odlučila Kaliforniju zamijeniti Siskom, pa će uskoro i voditi jezičnu akademiju. Ove godine u akademiju bi trebala doći i djeca iz dijaspore na učenje hrvatskog jezika.
Hrvati su u Kaliforniji moćni
Sertićev ritam je – tri mjeseca u SAD-u, pa tri tjedna u Hrvatskoj. Menadžment u američkoj tvornici prepustio je također Hrvatima. Kaže da su Hrvati ondje velika zajednica, a samo u Silicijskoj dolini ih ima oko 50 tisuća.
– Okupljamo se oko hrvatske crkve u San Joseu. Godine 1991. osnovali smo Croatia Scholarship Fund preko kojeg stipendiramo studente koji žele studirati u Zagrebu, Splitu ili Mostaru s dvije tisuće dolara godišnje. Do sada smo u Hrvatskoj odškolovali 300 studenata, no malo tko se odluči i ostati. Omogućavamo i program za studente vinarstva u Kaliforniji i doškolovanje u proizvodnji vina, kroz Grgić fond – kaže Sertić.
Spominje da Hrvati vode mnoge važne kompanije u Silicijskoj dolini, no ako i dolaze na ljeto ovamo, na povratak nisu spremni. Primjerice, glavni direktor Intela je Hrvat Brian Krzanich. Ono što odbija naše iseljenike, kao i gotovo sve strane ulagače, pristup je poduzetništvu.
– U SAD-u poduzetnik ima svoje mjesto. Osnovni je stup društva jer zapošljava. Sistem je složen tako da ti pomogne da u tome budeš uspješan. Primjerice, same vam pristupaju agencije iz bilo kojeg dijela Amerike kako bi u slučaju da ako kod njih želite pokrenuti posao umjesto vas obavili sve pripremne radnje. Banke se isto tako ponašaju, kao servisi. Moja bankarica dođe, nudi, primjerice, povoljniju kamatu i ima već pripremljene sve papire za potpisivanje. Tako se ni ne bojiš prijevare – zaključuje Sertić.
Čestitam, puno sreće! Preduvijet za uspjeh: Potplatiti sve političare u krugu od sto kilometara, inače ćeš proći kao Pevecovi.