Nakon Domovinskoga rata i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja, Vukovar je u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske vraćen do temelja uništen. Sve više stambene zgrade bile su ratom oštećene i devastirane, obiteljske kuće također, a nekada jako i moćno gospodarstvo prestalo je postojati. I infrastruktura grada, koji je po mnogo čemu u bivšoj državi bio na čelu, bila je uništena.
Vukovar je grad koji je u Domovinskom ratu bio najteže pogođen ratnim razaranjima, ali su se ipak, i u takvim uvjetima, potkraj devedesetih prognanici počeli vraćati u svoje domove i planirati život. Odmah je svima bilo jasno da se Vukovar neće moći sam izdići iz pepela i da će za njegov novi uzlet biti potrebna velika pomoć države. Svjesni da se nešto mora učiniti bili su i u Vladi RH pa su 2001. godine donijeli Zakon o Vukovaru, koji je omogućio, i još omogućava, brojne olakšice za gospodarstvenike. Vukovar je još prije 16 godina postao jedini grad u Hrvatskoj o kojemu je donesen poseban zakon. Njegov je cilj bio jasan – raznim poticajima omogućiti razvoj gospodarstva i novo zapošljavanje.
– Taj zakon imao je niz olakšica, među kojima je najviše korištena olakšica oslobađanja 50 posto troškova na ime mirovinskoga i zdravstvenoga osiguranja. Bilo je i drugih olakšica, poput ukidanja carine na uvoz strojeva za tvrtke koje posluju u Vukovaru, oslobađanje od poreza na dobit i slično – kaže direktor Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Vukovar, Ivan Marjanović.
Tada su se mogli pročitati naslovi o najpovoljnijim mogućim uvjetima za ulaganje u Hrvatskoj i da je Vukovar dobio uvjete kakve u domovini nema nitko. Mogli su se pročitati naslovi i o uvjetima za ulaganje kakve ima Monte Carlo. Međutim, godine koje su uslijedile nisu potvrdile takve najave. Izostala su neka veća i značajnija ulaganja od kojih bi se Vukovar, a time i istok Hrvatske, gospodarski oporavili. Unatoč takvim uvjetima, većih i značajnijih inozemnih ulagača i ulaganja nije bilo, ali ni hrvatskih.
Smiješno malo novca
– Nažalost, Zakon o Vukovaru, koji je kasnije četiri puta dopunjavan, nije smanjio one početne troškove i donio olakšice gospodarstvenicima. Oni su prvo morali zaraditi i ostvariti dobit, platiti nešto, da bi tek tada bili oslobođeni davanja. Zato su izostali očekivani rezultati – pojašnjava Marjanović.
Vukovarske gradske vlasti su već nekoliko godina svjesne da je postojeći Zakon o Vukovaru zastario. Tako su tijekom prošle godine gradske službe napravile prijedlog novog zakona o Vukovaru, o kojemu je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava nekoliko puta govorio. Prijedlog novog zakona o Vukovaru je potkraj prošle godine predan resornim ministarstvima i premijeru Andreju Plenkoviću te bi, ne bude li nepredviđenih teškoća, do kraja ove godine trebao biti uveden u saborsku proceduru i usvojen.
– Ne znam dokle se došlo s usvajanjem zakona, ali znam da je premijer izdao završni nalog da se on dovrši. Mi smo napravili prijedlog, no ne znamo kakva će biti finalna verzija jer je nositelj zakona Ministarstvo regionalnoga razvoja, s time da svoj pristanak, s obzirom da to sve košta, mora dati i Ministarstvo financija – rekao je Penava koji je u nekoliko navrata do sada ukazivao na to da se hitno moraju donijeti konkretne mjere želi li se spasiti Vukovar i zadržati ondje njegove građane.
Tako se vukovarski prijedlog novog zakona odnosi prije svega na gospodarstvo, odnosno na olakšice koje bi pridonijele realizaciji novih investicija, a time i zapošljavanju. Penava kaže da su neke od mjera ukidanje potpora malih vrijednosti za mala i srednja poduzeća pri ulaganju kao i da gospodarstvenici i radnici s prebivalištem u Vukovaru budu oslobođeni plaćanja poreza na dobit i prihod. Ostala bi i dalje na snazi odredba iz staroga zakona da svi zaposleni na području grada imaju 50 posto umanjene troškove doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Prema prijedlogu iz grada, sve nekretnine koje bi potencijalno mogle biti u funkciji gospodarstva rješavale bi se hitnom procedurom kako bi se sve dodatno ubrzalo.
– Ima još mjera, ali tek ćemo vidjeti kakva je finalna verzija iz Zagreba. U svakom slučaju, očekujemo da novi zakon zaživi za dva-tri mjeseca. U interesu nam je da zaživi što prije jer samo tako možemo pokrenuti gospodarstvo i zadržati ljude – rekao je Penava. Govoreći o novom zakonu, Marjanović kaže da HGK do sada nije bio uključen u njegovu izradu, ali da očekuje kako će svoje prijedloge moći dati u javnoj raspravi. Ističe da se mora pronaći način da se gospodarstvenicima koji žele ulagati u Vukovar ponude najbolji mogući uvjeti i olakšice odmah na samome početku jer sve drugo nema smisla.
– Činjenica jest da je od još važećeg zakona najviše korištena olakšica bila povrat 50 posto uplaćenih doprinosa. Sve drugo nije ništa posebno niti je zaživjelo kako treba. Nama trebaju konkretne mjere i poticaji kako bismo mogli krenuti. Potrebno je prvo pomoći postojećim gospodarskim subjektima da prežive, a u isto vrijeme treba otvarati vrata i ostalima. Sve drugo je prazno slovo na papiru i ako nisu spremni napraviti takve mjere, ne trebaju se ni mučiti – kaže poduzetnik Mato Bilušković koji se bavi proizvodnjom vina, voća, ima svoju maloprodaju i veleprodaju te zapošljava četrdesetak radnika. On ima i konkretne prijedloge pa tako predlaže povoljnije kreditne linije s nekoliko godina grace-perioda za početak otplate.
Predlaže i da HBOR omogući i svoje kvalitetnije kreditne linije te da se donesu brojne druge olakšice za gospodarstvenike. Tvrdi da treba sustavno raditi na snaženju tih gospodarstava kako bi za nekoliko godina toliko ojačala da bi dalje mogla samostalno ići. Predlaže i uključivanje samih gospodarstvenika u donošenje odluka jer, kako je rekao, ipak su oni ti koji razumiju materiju i iz dana u dan bore se da prežive. Ipak, preduvjet svega je novac i država se mora uključiti na pravi način.
– Činjenica je da je nakon rata u vukovarsko gospodarstvo došlo smiješno malo novca iako je ono do temelja uništeno. Ne treba gledati na obnovu stanova, kuća, cesta ili gradnju bazena i obnovu Vodotornja. To nije gospodarstvo i od toga se ne živi. Dovoljno je usporediti samo koliko je država novca dala za brodogradilišta, a koliko za vukovarsko gospodarstvo. Mi tražimo da se i nama pomogne na isti način jer drukčije ne možemo naprijed. Ako se nešto zaista vrlo brzo ne dogodi, svi ćemo polako početi gasiti svoje tvrtke, otpuštati radnike i odlaziti dalje – slikovito je rekao Bilušković. Na sličan način razmišljaju i sami Vukovarci. Mnogi od njih znaju za neke mjere koje zakon omogućava, no drugi znaju malo ili gotovo ništa. Svi oni kažu da Vukovaru i Vukovarcima ne treba forma, kakva god ona bila, nego da im trebaju konkretne mjere i poticaji koji će omogućiti otvaranje radnih mjesta i zadržavanje mladih.
Veleučilište nisu pitali
– Stalno nam govore da imamo Dunav, luku, da smo blizu granice, da su tu autocesta, željeznica… Imamo zapravo sve, a nemamo ništa. Kako je moguće, ako sve to imamo, da nema zainteresiranih ulagača iz Hrvatske i inozemstva da nešto otvore i ožive ovaj dio Hrvatske. Očigledno je da nešto pogrešno radimo. Ako mi ne znamo što treba i kako treba, onda bismo trebali dovesti nekoga tko zna, pa da nam lijepo nacrta kako bismo mogli nešto dobro napraviti. U suprotnom, ne piše nam se dobro – rekao je Ivica Kopić.
Vukovarcima još više smeta kada vide da se u nekim drugim dijelovima Hrvatske ipak otvaraju nekakvi gospodarski pogoni iako nemaju niti svoj zakon, a niti sve te pogodnosti s kojima se Vukovar toliko hvali.
– Primjer su nam Dugopolje i Varaždin gdje to ide jako dobro. Vidimo i da se u Srbiji svako malo otvaraju pogoni velikih i jakih svjetskih tvrtki. Ako oni mogu, kako to da mi ne možemo, a još smo i u EU? – pita se Kopić.
Da oko novog zakona ima još puno posla i da je u tome neiskorištena masa potencijala smatra i Mirko Smoljić, dekan Vukovarskog veleučilišta Lavoslav Ružička. On navodi da se pri izradi prijedloga nitko nije savjetovao s Veleučilištem, ali i da obrazovanje mora biti dio novog zakona.
– U osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju je manje-više sve zacrtano. Međutim, u visokom obrazovanju se mnogo toga može napraviti. Mislim da bi i obrazovanje moralo biti dio novog zakona kroz razne olakšice koje bi omogućile lakše studiranje, nove studijske programe te da Vukovar postane pravi studentski grad. Studenti i mladi su ono najvrednije što Vukovar ima i to moramo nekako iskoristiti – istaknuo je Smoljić.
Vukovar se uza svoj zakon može pohvaliti i Fondom za obnovu i razvoj grada Vukovara. To je državna institucija koja ima godišnji proračun od 40 milijuna kuna namijenjenih za realizaciju raznih infrastrukturnih i gospodarskih projekata isključivo na području Vukovara i po tome je jedinstvena.
