Naselje Vrginmost, kao i cijela općina Gvozd, izumiru. Pusto je, mnoge kuće i zgrade uz cestu su napuštene i propadaju, a ljudi na ulicama nema.
Nema ih baš ni po kućama. Da mjesto nestaje, svjesni su svi. I Srbi starosjedioci koji su većina u općini, kao i Hrvati, uglavnom doseljenici iz Bosne i Hercegovine, koji danas ovdje žive u solidnom suživotu.
Zvonko Bebek (68) stigao je ovamo napustivši svoju kuću u Prnjavoru. U Hrvatsku je došao s drugim izbjeglicama, 1995. godine preko Save. Sin mu, kaže, srećom radi u pilani u Glini, drugi mu je u Sloveniji.
– Imam ovdje i unuke pa mi nije dosadno. Živim, zdrav sam koliko mogu biti... Obilazim prijatelje, odem u trgovinu, spremim drva i vrijeme prolazi. Ali narod nam odlazi za poslom, odoše u svijet kao i svugdje drugdje u Hrvatskoj. Vode i djecu sa sobom. Ni cura nema više. Stariji umiru, sprovodi su svako malo, i hrvatski, srpski još i više jer je njih više, a sve su to stariji ljudi – u dahu nam kazuje simpatični Zvonko.
Njemu samom, kaže, ne nedostaje ništa, ima 1300 kuna mirovine, dobije je u dva dijela, prvo 5. u mjesecu hrvatski dio pa 25. bosanski dio.
– Nekako se tješim da imam dvije mirovine iako nisu ni ko jedna zajedno – dodaje Bebek koji nas uvjerava da nema nacionalnih problema u Gvozdu.
– Prošle su 23 godine od rata, vrijeme je prošlo, ljudi su normalni. Bio sam ti ja i na Vučiću kad je bio ovdje, išao sam poslušati što kaže iako sam Hrvat. I nekako mi je ko nepismen malo, Kolindi nije do malog prsta, to je moje mišljenje – sliježe ramenima Bebek ističući kako je taj dan, kad je srpski predsjednik Aleksandar Vučić stigao u njihovo malo mjesto, bilo mnogo naroda na ulicama.
A Vučić je u Vrgimost donio i darove. Traktor za komunalnu službu te vozilo za gerontodomaćice. Domaćin mu je bio mladi SDSS-ov načelnik Gvozda Milan Vrga (33) koji je itekako svjestan nedostataka svoje općine. Vrga se vratio iz izbjeglištva 2011., a njegova generacija raširila se po cijelom svijetu.
– Posvuda nas ima, velik je odljev, a u zadnje je vrijeme samo Njemačka odredište. Uvjeren sam da bi bilo koje radno mjesto s plaćom od 4000 kuna, a da nije drvna industrija, sigurno vratilo 30 posto ljudi koji su otišli. Odlaze nam kompletne obitelji, a da nije radnih mjesta u zatvorskom sustavu u Glini i drvnoj industriji Šerif, bilo bi još gore – iskren je načelnik koji ističe da su u ovoj zadnjoj krizi u Gvozdu propale i neke uspješne proizvodne tvrtke.
– I ovi naši koji su izbjegli u Srbiju dobili su hrvatske dokumente i otišli u treće zemlje. Ne biraju oni više između Hrvatske i izbjeglištva, nego između Njemačke i Hrvatske. Navrate ljeti na djedovinu, nekoć je sve bilo puno srpskih tablica na autima, sada su sve njemačke – kazuje nam Vrga koji ima stabilnu vlast jer većinu od 15 vijećnika ima SDSS. Iako mogu vladati sami, u koaliciji su s HDZ-om s kojim, ističe, dobro surađuju.
– Nema ovdje nikakvih međunacionalnih problema. Ljudima više nije bitno tko je tko, nego kako da prežive. Još je možda gore Hrvatima koji su ovamo stigli iz BiH jer starosjedioci imaju nešto zemlje pa to bude dobro uz plaću, a oni nemaju tu opciju da žive od zemlje jer im je država ne daje zemlju – kazuje Vrga čije prezime govori da su mu preci živjeli na ovom području jer je po jednom Vrgi i Vrginmost dobio ime. A taj Vrginmost u Gvozdu sada izaziva i zabunu.
– Ma naša općina oduvijek se zvala Vrginmost, ali je povjerenik Vlade, nakon Oluje, promijenilo ime općine u Gvozd. Općinsko vijeće onda je izglasalo prije 5-6 godina povratak naziva Vrginmost, ali kako vijeće može mijenjati ime samo naseljima, nisu imali ovlasti da promijene naziv općine koja se i dalje zove Gvozd – objašnjava nam načelnik zbrku oko toga što danas postoji naselje Vrginmost u općini Gvozd.
Zbrka s imenom
A zahtjev da se promijeni ime općine stoji već godinama u ladicama Ministarstva uprave.
– Ovako je zbrka, nema logike. Mislim da ne bi trebao biti problem i da se općini vrati naziv Vrginmost – dodaje on. Još jednu nelogičnost vide i u tome što su u Sisačko-moslavačkoj županiji. Vrginmost je prije uvijek gravitirao Karlovcu, no nakon Oluje pripojen je Sisku. Mišljenje je mnogih da su trebali ostati naslonjeni na Karlovac jer i danas, recimo, imaju redovne autobusne linije za Karlovac, dok za Sisak ne vozi nijedan autobus. Sve što trebaju obavljaju u karlovačkoj bolnici, svi su rođeni u Karlovcu, a i bankomati u mjestu su od Karlovačke banke.
Uz bankomate imaju u Vrginmostu i poštu, ljekarnu, nekoliko trgovina, doktora opće prakse i nešto kafića.
– Nije da nemamo mi potrebnih stvari, ali kad gledate da smo tek 60 kilometara od Zagreba, vidite da je to nebo i zemlja razlika – rezigniran je Vrga koji se nada da će država spoznati da mora imati jasnu strategiju razvoja ovih mjesta.
– Trebaju velike beneficije ponuditi investitorima, a ja stvarno mislim da onima koji žive ovdje i dalje, u nekim izoliranim selima i krajevima, treba i platiti što žive tamo jer to je vječna borba za preživljavanje – napominje Vrga. S time se slaže i zamjenica načelnika iz redova hrvatskog naroda, HDZ-ovka Marija Idžan. Ističe dobru suradnju s načelnikom, kao i probleme nezaposlenosti.
A da se stvarno hitno nešto treba učiniti, pokazuje i broj učenika u Osnovnoj školi Gvozd. Prije 15 godina imali su njih 230, danas su upisana tek 94.
– Kompletne obitelji odlaze u Njemačku. Non-stop neki najavljuju odlazak. Jednostavno ljudi nemaju druge opcije jer nedostaje radnih mjesta. Prvašića smo upisali šestero ove godine, nikad manje – govori nam Barbara Ljubešić, ravnateljica Osnovne škole Gvozd.
Nešto bolje vijesti ipak stižu iz vrtića koji je u sklopu škole. Tamo je ove godine 20-ero djece, što je dosta više nego proteklih godina, kada ih je znalo biti tek po pet-šest.
– S druge strane uvjeti za rad s učenicima su odlični. Mali su razredi, škola je dobro opremljena, osim vanjskih sportskih terena koje ćemo morati obnoviti. Vučić nam je donirao je 11 laptopa za informatički kabinet. Djeca ovdje praktički jedino kod nas imaju neki sadržaj, vani ga u mjestu baš i nema. Imamo besplatnu prehranu za sve, četiri topla obroka tjedno, a nekoj je djeci to jedini topli obrok u danu – kazuje nam ravnateljica. I doista, iz škole i vrtića i jedino dopire dječji smijeh. Mališane smo zatekli kako u igraonici čekaju školski autobus koji će ih odvesti kućama u udaljenijim selima.
Od 94 učenika nešto više od 40 posto srpske je nacionalnosti. Oni imaju nastavu srpskog jezika i kulture, pravoslavnog vjeronauka, a u izvannastavnoj aktivnosti i folklornu skupinu. U školi nema problema, nema tenzija.
– Poštujemo i cijenimo kulturno bogatstvo koje imamo u Gvozdu. Obilježavam dane tolerancije, učenicima pokazujemo i razvijamo toleranciju. A iako smo mala škola, imamo odlične rezultate. Na državnom natjecanju bili smo iz vjeronauka i natjecanja “Sigurno u prometu” – ističe Barbara Ljubešić.
Nažalost, od 34 djelatnika škole nijedan nije iz Gvozda. Domaći su učitelji otišli u mirovinu, a novih nema da ih zamijene pa rade učitelji iz Siska, Karlovca, Petrinje...
Ali ipak u Gvozd svake godine dolaze i ljudi iz Australije, Argentine, Kanade, Belgije...
Njima je cilj Suncokret – Centar za razvoj zajednice, udruga koja ovdje djeluje od 2004. godine. Dok drugi odlaze iz Gvozda, lani je preko Suncokreta u Gvozd stiglo 185 volontera iz cijeloga svijeta, a uz voditelje Centra Predraga Mraovića i Maju Turniški zatekli smo tamo i dvoje Portugalaca Joaoa Albuquerquea i Mariju Alves Duarte. Oni su ovdje stigli na šest mjeseci i super im je.
– Ne razumijemo puno hrvatski jezik, ali često s nama komuniciraju stanovnici. Ne razumijemo mi njih ni oni nas, ali im na licima vidimo osmijeh i znamo da je dobro. Svi smo kao jedna velika obitelj – kazuje nam Maria.
Kako preživjeti
Uz krajolik i netaknutu prirodu, upravo su ljudi ono što ih oduševljava u Gvozdu. Kao i drugi Suncokretovi volonteri, i oni rade s učenicima u školi, pomažu zajednici, bave se ekološkom poljoprivredom.
– Djeca su sva draga, zadovoljna malim stvarima, prijatelji smo s njima – objašnjava Joao kojeg fascinira i jedan drugi dio ovdašnjih „običaja“.
– U Portugalu, ako piše da se u kafiću ne puši, onda se ne puši. Ovdje piše da se ne puši, a svi puše – uz smijeh nam kazuje.
U početku je mještanima bilo čudno susresti Argentinku ili Australca na ulicama Vrginmosta i u selima diljem Gvozda, no danas su na strance naviknuti.
– Zajednica ih je prihvatila. A oni koji dođu jednom, vraćaju nam se. Grafička dizajnerica iz Argentine, recimo, obitelj iz Australije s troje djece svakih nekoliko godina navraća... To su studenti, ali i profesionalci, zaposleni ljudi koji žele nova iskustva, da volontiraju i pomognu. I to nađu upravo ovdje – govori nam Predrag, Srbin povratnik, rođen u Gvozdu.
S njim radi i Maja, Hrvatica rođena u Švedskoj, koja je u Gvozd stigla iz SAD-a i ostala ovdje.
– Nije nam lagan posao kao što se misli. Radimo i s trećom generacijom nezaposlenih ljudi ovdje, radimo i s djecom koja ne pamte da su im roditelji uopće imali posao. Pokušavamo zaposliti što više njihovih roditelja na projektima kako bi ostali ovdje, u tome nekad i uspijevamo – govori Maja.
I u Suncokretu ističu kako država treba napraviti neku strategiju održivog razvoja ovog područja, ići prema razvoju poljoprivrede, OPG-a. Jedino bi to bio spas.
– Ljudi se bore da prežive, nema tu više nekih nacionalnih problema – napominju Maja i Predrag.
A to potvrđuje i starosjedilačka obitelj Lapčević koja živi u Podgorju, selu tik do Vrginmosta. Ovo je selo čak i dobro naseljeno, nema praznih kuća, ali Lapčevići su jedni od rijetkih u kojima su tri generacije. Majka i baka Nevenka Lapčević, 40-godišnji sin Predrag, šest godina mlađa snaha Dragana te troje osnovnoškolaca Aleksandar, Vesna i Dragan žive u jednoj kući, a drugi sin živi nekoliko kuća dalje.
Vratili su se među prvima, Predrag radi u komunalnoj općinskoj službi, imaju nešto krava, junica, svinja, pilića i zemlje i to im je dovoljno.
– Nema puno posla, a slabo se institucije trude da se nešto pokrene. Mi nemamo namjeru otići, a tako i djecu namjeravamo odgojiti, da ne idu iz Hrvatske. Kamo god odeš, ti si ipak stranac, a ovo je naša djedovina. Uspjeli smo se održati i namjeravamo ostati. Znate, nema raja bez rodnog kraja – rekla nam je Dragana Lapčević.
". Vrga se vratio iz izbjeglištva 2011." i sad je postao načelnik ??..pa zar nema nekog lojalnog ..koji je živio cijelo vrijeme tu te dijelio i dobro i zlo s ostalim pučanstvom?taj je više zaslužio...