Ako su prošla dva Božića bili pandemijski, onda je ovaj ovogodišnji nužno postpandemijski Božić. Odnosno, vratio se u svoje nekadašnje prijepandemijske okvire i gotovo posve potisnuo tjeskobnu sliku Božića u pandemiji, kada su se pod epidemiološkim mjerama sve predbožićne i božićne radosti sklonile prije svega s javnih prostora i svele na osobne kontakte u dobro kontroliranim uvjetima. Doduše, to je samoj božićnoj noći dalo neki poseban šarm, jer joj je uklanjanjem buke i raskoši vraćen dostojanstven mir. No i tome je miru prijetila tjeskoba zaraze virusom, pa je i on bio relativan.
Baš kao što je bilo relativno i zatišje u ratu između adventa i Božića. Ratu? Da, ratu. Jer radi se o sukobu koji raste iz godine u godinu otkako smo na gradskim ulicama i trgovima počeli slaviti advent i pred čijim je slavljem Božić polako dolazio u drugi plan. Naseljavanjem adventskog šarenila i zabave u javni prostor dogodio se paradoks da su ta četiri tjedna prije božićnog blagdana postala radosnijima od samoga glavnoga događaja koji se iščekuje, a to je Božić. Advent kao vrijeme radosnog čekanja napuhao se do krajnjih granica.
I pritom pokazuje nestrpljivost tipičnu za vrijeme u kojemu živimo, pa tako uz Božić prije Božića imamo i advent prije adventa, tj. advent poslije adventa, jer i počinje i završava izvan regularnog vremena došašća. Kao što, uostalom, sama priprema za Božić pod pritiskom komercijalizacije u trgovačkim centrima počinje već u listopadu izlaganjem božićnog asortimana i natjecanjem tko će s božićnim policama početi prije. Uskoro ćemo tako božićni asortiman imati u ponudi već za Veliku Gospu.
No, gunđanje protiv te komercijalizacije Božića i skretanja pogleda s bitnoga ne bi se smjelo pretvoriti svrhom samome sebi. Naime i sve opisano može skrivati nešto vrijedno. U jednom od svojih rojnih tekstova o Božiću, čuveni teolog Anselm Grün piše, primjerice, kako ne treba previše kritizirati šarenilo adventa, koje bez daljnjega prati neprimjeren duh komercijalizacije. Valja se, zapravo, radovati, kaže on, ljudima koji su izišli na ulice i obilaze adventske štandove, jer je tako “njegov” Božić izišao na ulice i među ljude koji ga možda nikada ne bi dodirnuli i osjetili.
Vrijeme uoči Božića i sama toplina blagdana u mnogim će ljudima pokrenuti suosjećajnost i susretljivost prema drugima, osobito onima koji nemaju toplinu doma ili im je ugrožena egzistencija. To je zato što je Božić blagdan svjetla u tamnoj prosinačkoj noći. Adventska rasvjeta osvjetljavala je put do Božića, ali njegova noć najsjajnija je u ljudskoj povijesti. I nije rezervirana samo za Božić, nego i za Hanuku, židovski festival svjetlosti, blagdan koji s Božićem dijeli blizinu kao koža s tijelom. Jer da nije bilo jednoga, danas ne bi bilo ni drugoga.
Naime, židovski rabin i pisac Harold S. Kushner u svojoj knjizi “Živjeti!” razlaže kako bez Hanuke ne bi bilo ni Božića, podsjećajući kako je u drugom stoljeću prije Krista izraelska zemlja bila pokrajina Grčkoga Carstva, kojemu su na čelu bili nasljednici Aleksandra Velikog. Vladar je, kaže rabin Kushner, pokušao pomoću vjere ujediniti svoje podanike u nekoliko pokrajina i zato je zabranio mjesne vjere i tjerao sve da prihvate grčka božanstva, ubacujući u taj divinizirajući paket malo i obožavanje vlastita kulta. Većina se tome pokorila, jer se po drevnome običaju držalo, ako vas je netko pokorio, bio je to dokaz da su njegovi bogovi jači od vaših.
No, samo su se Židovi opirali svojom predanošću slobodi i tvrdoglavo su ustrajali u tome da je njihov Bog jedini Bog. Premda su bili i brojčano slabiji, borili su se uspješno gerilskom taktikom, tako da su Grci popustili i dali im vjersku slobodu. Značilo je to i čišćenje jeruzalemskoga hrama, koji je bio pretvoren u grčko svetište i njegovo ponovno posvećenje židovskom bogoslužju, a ugašeno vječno svjetlo ponovno je upaljeno. “Riječ Hanuka znači ‘posvećenje’”, poučava rabin Kushner, dodajući da se 165. pr. Kr. Židovi nisu pobunili protiv Grka i da su se utopili u grčku kulturu, kao što se dogodilo tolikim drugim bliskoistočnim narodima, židovska bi se povijest okončala tada i na tome mjestu. Na njih bi se zaboravilo kao, na primjer, na Hetite i Amonite, veli rabin Kushner, što znači da ne bi bilo ni židovske zajednice u kojoj je stoljeće i pol kasnije rođen Isus. “Nitko ne bi znao za mesijanska obećanja za koja je Isus tvrdio da ih ispunjava. Bez Hanuke ne bi bilo ni Božića”, ističe rabin Kushner.
Zbog te je blizine kojom svijetle zajedno Božić i Hanuka u isto vrijeme, zacijelo, u Americi i nastala kovanica “happy holidays” (sretni blagdani), koja je kasnije zloupotrijebljena pod egidom političke korektnosti pa se “sretni blagdani” čestitaju tim sinkretističkim eufemizmom, koji bi trebao zadovoljiti valjda i jedne i druge vjernike. No radi se o potpuno pogrešnom rezoniranju, jer čestitanjem Božića i Hanuke (ili Bajrama) ne vrijeđa se onoga koji ga slavi. Riječ blagdani za slavljenika naprosto nemaju nikakvo značenje. Evo, upravo dok piše ovaj tekst, piscu redaka stigla je prva božićna poruka ove godine. Znate od koga? Od jednoga muftije! Ove je godine pretekao rabina, koji tradicionalno čestita prvi. Kao da se svake godine natječe s rijekom kršćana prije božićne noći, židovski rabin uzima mobitel u ruke i redovito godinama prvi čestita Božić svojim kršćanskim prijateljima. Iznenadit će se ove godine kada dozna da muftija vodi 1:0!
Naravno, elektroničke poruke u čestitanjima posljednjih godina neizbježne su i u jednome svome dijelu također mogu pridonijeti udaljavanju od biti božićnog blagdana. Svjedoci tome svi su oni koji dobiju generirane čestitke u svoje inboxe, pa se zbog toga uključuju u diskretne blagdanske pokrete otpora i umjesto da sami tipkaju po tastaturama mobitela, odlučuju se za nazivanje prijatelja ili još bolje posjete, zagrljaje i čestitanja.
Ipak, kad smo već kod poruka, jedna je ovih dana stigla u inbox kao naručena, jer razmišljajući o smislu i besmislu blagdanskih dana, glasila je ovako: “Želite li u Božiću ne ‘zagubiti’ Krista? Onda nahranite gladne, odjenite gole, pobrinite se za bolesne, pokažite ljubav prema neprijateljima i učinite drugima ono što biste željeli da drugi učine vama.”
Ravno u sridu! Direkt u srce! Jer otkriva bit vječnog spasenja skrivenu u Matejevu evanđelju (25,31), koja se, doduše, nimalo ne poklapa s božićnim čitanjima o Kristovu rođenju, jer govori o Posljednjem sudu. Govori o tome da će kada Sin Čovječji dođe u slavi i svi njegovi anđeli doći s njime te da će sjesti na prijestolje slave, a pred njim će se sabrati svi narodi te će iz jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.
Ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Onima zdesna kazat će: “Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” A pravednici će mu u čudu odgovoriti: “Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?” A kralj će im odgovoriti: “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”
Zatim će reći i onima slijeva: “Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!”
Oni će ga tada zapitati: “Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?”, a on će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.”
”I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni”, piše evanđelist Matej, pomažući nam da tražeći smisao ovogodišnjeg Božića ne upadnemo u zamku koja je postavljena samome blagdanu, a koja želi slaviti božić s malim slovom “b” umjesto pravoga Božića, odnosno slaviti Božić bez Boga i spomena njegova rođenja.
”Nisam protiv borova – imaju svoje mjesto. Nisam ni protiv ukrasa i lampica; Božić, na kraju krajeva, i jest blagdan svjetla, pa i oni imaju svoje mjesto. Ukoliko nekom nije jasno kakve to veze ima s kršćanskim slavljem Božića, neka istraži sâm. No posve izbaciti Boga iz Božića je apsolutno neoprostivo. Da – neoprostivo! A zašto?”, zapitao se uoči lanjskog pandemijskog Božića na društvenim mrežama fra Ivan Marija Lotar, zagrebački franjevac konventualac.
”Zašto Božić postaje božić? Pa zato što postoje nevjernici koji, eto, ne vjeruju u Boga, pa da se, jadni ne bili, ne uvrijede našom ‘bogovskom’ paradigmom. To je glup izgovor, da ne može biti gluplji. Većini normalnih nevjernika ne smetaju ni Bog i Božić, ni Marija i Josip, ni anđeli ni jaslice ni itko ili išta drugo. Većina normalnih nevjernika će vam čak i čestitati Božić riječima: ‘Sretan/čestit Božić!’, a ne: ‘Sretni blagdani!’”, veli fra Ivan Marija Lotar, dajući na taj način recept kako čestitati Božić koji je pred nama i kako ne izgubiti iz fokusa bit blagdana koji se slavi, a kojega ne personificiraju figure poput orašara i sličnih, koliko god bile simpatične i zgodne.
Simbolika Božića sažeta je u jaslicama. I onoga prije i onoga poslije pandemije. I onoga prije dvije tisuće godina i svih Božića koji će doći u vremenu koje dolazi. Stoga, sretan vam Božić! I to kroz pitanje fra Bonaventure Dude - želite li dobro proslaviti Božić?
”Ovih se dana molitva sama od sebe izvija iz svakoga srca. Možda se još više, naprosto, ćuti. Molitva za ljude. Za život. Za mir. Za sreću. Osobito voljenih. Djece. Mladih. Ali ne smijemo zaboraviti da ih ima mnogo – i previše – koje je život samlio i melje. Oni s gorkošću slušaju naše limunade o Božiću. I za njih je on i Spasitelj i Ozdravitelj i Razveselitelj. Ponajprije tako da im je Supatnik i Suputnik. I njihova molitva šutnje, gorčine – možda čak i kletve – njemu nije tuđa. I oni su njegovi.
I za njih ćemo moliti. Ljubeći ih jer su naši – “krv naše krvi, meso našeg mesa”. Ali možda će molitva za njih biti zapravo molitva za nas.
Želite li dobro proslaviti Božić? Nađite načina da budete nekome suputnikom i supatnikom i, ako je moguće, razveseliteljem. Možda će to biti baš i bespomoćnom šutnjom. Ali ako mognete, pronađite načina da to bude – a da nikomu ne smetate – djelom. Možda je to netko vama najbliži”, poručuje fra Bonaventura Duda iz svoje bogate ostavštine i za ovaj Božić. Nemojmo propustiti ovogodišnju priliku. Do sljedećeg Božića može biti predaleko.
