Ma kako da ti to opišem, emocije se još nisu slegle, a i neće tako skoro, tri ili četiri puta sam zaplakao od sreće i ponosa, a vidio sam da i kolege plaču, bile su mi to najdraže suze u životu. Dolazimo negdje tamo do Buzina, a Šime Vrsaljko mi odjednom skače na motor, sjeda iza mene, jednom rukom me grli, drugu diže u zrak i pjeva, pozdravlja navijače, rukuje se s njima, govori meni da zapjevam s njim, a vjerujte mi da me nije dugo trebao nagovarati.
Pivo sam morao odbiti
U svom tom košmaru Modrić mi govori da želi i on na motor, ali nema mjesta, a ja bih ga na ramena najradije stavio, ali znam da ne smijem. Govorim mu da se malo strpi pa da dođe dolje kad se Šime vrati, ali i Šimu je uzelo pa se vozio sve do Dugava, poslije je već postala prevelika gužva pa Luka više nije mogao dolje – gotovo bez zaustavljanja u jednom dahu, ne skidajući osmijeh s lica, prepričava Frano Čović, voditelj policijske vožnje s Policijske akademije koji je na motoru cijelo vrijeme pratio vatrene vozeći odmah uz desnu stranu autobusa na kojem su se nalazili igrači.
Put je, kaže, bio dugačak, ali zbog miješanja svih pozitivnih emocija i adrenalina umor nije osjećao, a igrači i izbornik Dalić su mu cijelim putem davali boce s vodom.
– Nisam ih mogao otvoriti jer sam morao držati motor, pa su čepove skidali Vrsaljko, Modrić, Badelj, ma čudo jedno. Olić mi je u jednom trenutku ponudio limenku s pivom, ali nju sam morao odbiti jer sam ipak bio u službi – kazuje Čović.
Na motoru je cijelu rutu uz autobus provozio i Denis Ramljak iz druge postaje zagrebačke prometne policije kojeg će mnogi prepoznati kao policajca koji svih sedam-osam sati nije skidao osmijeh s lica, zbog čega je dobio i poziv za besplatno ljetovanje u Dubrovniku.
Lavovski posao
– Dan prije sam doznao da ću biti u povorci, i bio sam neopisivo sretan zbog toga. Čuo sam se s gospodinom koji mi je ponudio ljetovanje, ali zbog toga što mislim da su i drugi kolege odradili jako veliki posao i da smo svi u istom košu ne bi bilo pravedno da ja prihvatim ovu ponudu za ljetovanje. Nisam nikad bio u Dubrovniku i rado bih otišao, ali mislim da ne bi bilo fer prema svim mojim drugim kolegama – kazao je skromni 28-godišnjak koji zadnjih pet godina radi u policiji.
Iako je svih pet stotina djelatnika MUP-a, koliko ih je bilo u osiguranju, odradilo lavovski posao, svakako među njima treba izdvojiti još trojicu – Miju Markova, Niku Sušu i Davora Bošnjaka.
Markov je prehodao 17 kilometara uz autobus, ali napomenuo je kako je to ništa jer “Broz” pretrči toliko u jednoj utakmici. Sušu smo zapamtili kao policajca koji je uzeo barjak i njime mahao na krovu zgrade na Trgu bana Jelačića, dok je Bošnjak kao pilot helikoptera tog dana u zraku proveo 4,5 sati često leteći tek nekoliko metara iznad krovova zgrada kako bi kamermani mogli uhvatiti sve one kadrove koje smo gledali u prijenosu.
ovo je prvi dan nakon rata da na policajca gledam kao brata, čovjeka, koji isto osjeća kao i ja kada je Hrvatska u pitanju. Znam da ima onih drugih, mi možemo to popraviti ..