Vrijeme je da provjerimo izbornu volju naroda! – riječi su kojima je Aleksandar Vučić, predsjednik Srpske narodne stranke, na izbornoj skupštini SNS-a prošlog tjedna najavio svoj pohod na mjesto premijera Srbije. Iako je nominalno prvi potpredsjednik srbijanske vlade SPS-ova premijera Ivice Dačića, u stvarnosti je Vučić još od 2012. najmoćniji i najugledniji čovjek Srbije bez čijeg se odobrenja ne donosi ni jedna važnija odluka. Dačić je, sa znatno manje SPS-ovih poslanika u skupštini Srbije u odnosu na Vučićeve naprednjake na mjestu premijera samo statirao dok je sve vrijeme krucijalne poteze povlačio Vučić donoseći cijeli niz odluka, od rješavanja pitanja Kosova do otvaranja pregovora s Europskom unijom. Dačićeva je vlada prolazila rekonstrukcije kada bi Vučić procijenio kako neki od ministara ne obavljaju dovoljno učinkovito svoj posao, a o novim se izborima špekuliralo već mjesecima, no Vučić je očito tek sada procijenio kako je kucnuo pravi trenutak da se i formalno postavi na čelo izvršne vlasti Republike Srbije.
Umrtvljena opozicija
Vučićeve goleme popularnosti više je nego svjestan i njegov dosadašnji premijer Dačić koji mu je, dan nakon najave izbora, predložio da bez odmjeravanja snaga na terenu zamjene mjesta, odnosno da Vučić preuzme predsjedništvo Vlade, a Dačić bi došao na mjesto njegova zamjenika. Vučić, čija se osobna podrška među biračima sada procjenjuje na nevjerojatnih 70 posto, dok SNS može računati na 45 posto mandata u skupštini, hladno je odbio taj prijedlog. Očito je da naprednjaci i Vučić ne žele socijalistima i Dačiću, kojima ankete prognoziraju 10 do 13 posto zastupnika u skupštini, davati veći utjecaj nego što ga doista imaju među biračima.
– Vrlo je vjerojatno da će Vučić nakon izbora odnijeti premoćnu, gotovo apsolutnu pobjedu te da će u svojim rukama koncentrirati moć kakvu u Srbiji nitko nije imao još od vremena Slobodana Miloševića. Ne vjerujem da će naprednjaci odnijeti natpolovičnu pobjedu u parlamentu, ali sigurno je da će imati cijeli niz manjih koalicijskih partnera poput Ljajića, Vuka Draškovića ili zastupnika manjina s kojima će oformiti znatno čvršću vladu, kaže analitičar Tvrtko Jakovina.
Pravog suparnika na političkoj sceni Aleksandar Vučić gotovo da i nema. Nekada moćni SPS, koji je prije dvadesetak godina vodio Slobodan Milošević, danas je na desetak posto podrške. Demokratska stranka na koljenima je nakon nedavnog raskola i odlaska Borisa Tadića iz njihovih redova. Čedo Jovanović i njegov LDP politički su dijabetičari za koje je upitno mogu li samostalno prijeći izborni prag, baš kao i DSS bivšeg predsjednika Vojislava Koštunice. Nekada glasne nacionalističke stranke poput Dvera ili Šešeljevih radikala na razini su statističke pogreške sa samo 2 ili 3 posto podrške birača.
Imajući sve ovo u vidu, prilično je izvjesno kako se Aleksandru Vučiću, relativno mladom političaru koji će tek navršiti 44 godine, smiješi još dugo vladanje Srbijom. Ipak, bez obzira na godine, za Vučića se ne može reći da je politički neiskusan igrač. Kao netom diplomirani pravnik zaposlio se 1992., u vrijeme opsade Sarajeva, na televiziji Kanal S na Palama, gdje je pripremao i vodio vijesti na engleskom jeziku. Godinu dana poslije pristupio je Šešeljevoj Srpskoj radikalnoj stranci i odmah je izabran na zastupnika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Potom mu je trebalo samo dvije godine kako bi prerastao u čovjeka od najvećeg Šešeljeva povjerenja, pa s navršene 24 godine starosti postaje glavni tajnik SRS-a.
Iz tog crnog doba Vučić je ostao zapamćen i kao ministar informiranja u vladi premijera Mirka Marjanovića, a za svog mandata potpisao je neke od najrepresivnijih zakona koji se odnose na slobodu medija. Prema njegovu Zakonu o informiranju, novinarima čiji su članci bili u suprotnosti s politikom režima Slobodana Miloševića uvedene su visoke zakonske kazne, u to vrijeme ugašen je niz dnevnih i tjednih listova, zabranjen je rad nekoliko radijskih postaja. S kablovskih su mreža skinuti svi strani televizijski kanali, a radijskim je i televizijskim postajama zabranjeno reemitiranje stranih servisa na srpskom jeziku. Upravo zbog donošenja ovog zakona, ali i zbog njegovih, u to vrijeme prilično ekstremističkih i oštrih stavova, Aleksandar Vučić nalazio se na popisu osoba kojima je bio zabranjen ulaz na područje Europske unije. Vučić je, zajedno sa svojim bliskim suradnikom i današnjim predsjednikom Srbije Tomislavom Nikolićem zadržao oštru nacionalističku retoriku i nakon pada režima Slobodana Miloševića, i nakon odlaska njihova stranačkog predsjednika Vojislava Šešelja u Haag gdje mu se sudi za ratne zločine.
Zadržao ju je sve do 2008. kada je napokon bilo jasno da su devedesete godine davno prošle, da birače u Srbiji više zanima pitanje životnog standarda i pristupanja zapadnom svijetu nego srpska mitomanija i pitanja “vekovnih srpskih ognjišta” na kojima su Milošević i Šešelj godinama dobivali glasove. Nakon svađe sa Šešeljom, Nikolić kao predsjednik i Vučić kao potpredsjednik osnivaju Srpsku naprednu stranku, a Nikolićevom pobjedom na srpskim predsjedničkim izborima 2012. Vučić zauzima čelno mjesto naprednjaka.
U to vrijeme formira se i vlada Ivice Dačića u kojoj Vučić preuzima mjesto prvog potpredsjednika zaduženog za obranu, sigurnost te borbu protiv korupcije i kriminala. S ovog položaja Vučić je “žestoko zagrizao”. Kao ministar obrane odmah je krenuo s rješavanjem teškog stanja u kojemu se srpska vojska u tome trenutku nalazila. S Rusijom je dogovorio ugovore o isporuci vojne opreme vrijedne nekoliko stotina milijuna dolara, organizirao je aeromiting Batajnica 2012. na kojemu je predstavio i stranim kupcima prodao školski avion Lasta. Otvorio je nekoliko tvornica vojne opreme i izvozom namjenskih proizvoda poboljšao je financijski rezultat ministarstva obrane u samo godinu dana. A potom se odrekao ministarstva obrane kako bi se potpuno posvetio borbi protiv korupcije i kriminala. I show je počeo...
U godinu dana podignut je niz optužnica vezanih za 24 najveće privatizacije u Srbiji, uhićen je cijeli niz tajkuna među kojima i najbogatiji čovjek Srbije Miroslav Mišković... Osiromašenim građanima Srbije koji danas preživljavaju s prosječnom plaćom od nekoliko stotina eura ovi potezi bili su dovoljan razlog da počnu gotovo obožavati Vučića, a da njegovu popularnost dignu u nebesa. Istodobno, radio je i na izgradnji svoga imidža u inozemstvu odrekavši se retorike koju je zastupao u vrijeme dok je bio Šešeljev bliski pouzdanik.
Budućnost odnosa u regiji
– Mislio sam da radim najbolje za svoju zemlju, mnogi od nas su to mislili. Ali nismo bili u pravu i to priznajem. Mislili smo da možemo spasiti Srbe u drugim dijelovima Jugoslavije, nismo u tome uspjeli. I članovi moje obitelji ubijeni su u Bosni, ali to, baš kao i sva ubojstva koja su se događala, trebamo ostaviti iza nas, ne možemo ostati zarobljeni u prošlosti, izjavio je Vučić prije nepunih pola godine.
Njegovim odricanjem od prijašnjih stavova, drastičnim čišćenjem kriminala u Srbiji, ali i vrlo kooperativnim stavom prema Europskoj uniji i SAD-u, Vučić je u kratko vrijeme postao omiljeni srpski političar na zapadu. A to mu je otvorilo i dodatna vrata. Uspio je zainteresirati predstavnike nekoliko arapskih zemalja za investicije u Srbiji, pa je tako nekadašnji JAT pretvorio u tvrtku Air Serbia koja se sada nalazi u strateškom partnerstvu s Etihad Airwaysom, zrakoplovnom tvrtkom iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Arapi najavljuju i tri milijarde dolara vrijedan program “Beograd na vodi” kojim će, izgradnjom hotela, tržnih centara, kulturnih i sportskih objekata koncentriranih oko ušća Save u Dunav biti potpuno promijenjena vizura glavnog srpskog grada.
– Vučić je doživio sanaderovsku transformaciju, identičnu onoj kakvu je prolazio HDZ nakon Tuđmanove smrti. Sada je Vučić potpuno drukčiji političar nego prije deset godina i to je potpuno jasno, kaže Tvrtko Jakovina.
Kao umjereni, proeuropski orijentirani naprednjak Vučić je danas poželjan partner u Srbiji gotovo svim političkim opcijama. Ne libe ga se čak ni istinski demokrati poput Čankovih socijaldemokrata koji su u vrijeme Miloševića tijelima branili nasilno regrutiranje pripadnika manjina u Vojvodini.
– Desni centar u Srbiji u naponu je snage i izgledno je da će SNS ostvariti možda i najbolji rezultat u srpskoj parlamentarnoj povijesti. Mi planiramo za izbore oformiti građanski blok, a ne isključujemo mogućnost suradnje s naprednjacima. Vučić je pokazao da se promijenio, potpisao je bruxelleski sporazum u vezi s Kosovom, što ni u snu ne bi učinio prije desetak godina. Ipak, sačekajmo da prođu izbori pa ćemo vidjeti, kaže za Večernji list Bojan Kostreš, glavni tajnik LSV-a.
Srbija ima novog vožda oko kojeg se okuplja velika većina stanovništva i tako će, gotovo je sigurno, biti još cijeli niz godina. A on će kreirati i odnose sa susjedima, među njima i s Hrvatskom.
– Mnogo toga u budućnosti će ovisiti o političarima u Zagrebu. Srbija vođena Vučićem otvara pregovore s Europskom unijom i u interesu im je izgradnja dobrih odnosa. Hrvatska treba biti pragmatična i ne vraćati se na ono što je bilo u prošlosti već iz svega izvući što više, razviti što bolje odnose – kaže Jakovina.
Bez konkurencije koja bi ga mogla ugroziti na političkoj sceni Srbije, Vučić je realnost, no pitanja koja nameće nisu više bitka na Kosovu ili linija Karlobag – Karlovac – Virovitica već nešto puno realnije – poput pristupanja Europskoj uniji i razvoja suradnje.
Kakva je razlika između novinarstva u Srbiji i Hrvatskoj! U Srbiji je donešen zakon o pisanju, OK! A kod nas Pojedine novine svi znamo koje (neću navoditi, jer bi me neki cenzor zabranio) , plačen je da piše afirmativno oo o premijeru i njegovoj politici, na način da mu je oprošten porez! Pa ovi u Srbiji su 100% pošteniji!