Prosvjedi u Srbiji protiv aktualne vlasti i Aleksandra Vučića održavaju se više od tri mjeseca i, prema onome što se događa u Beogradu, situacija postaje sve kompliciranija i sve zapaljivija. Vidjelo se to prošli vikend kada su prosvjednici nasilno ušli u zgradu RTS-a, a onda i dan poslije kada su se okupili oko zgrade Predsjedništva u kojoj je tada bio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Međutim, malo je poznato da je razlog tih prosvjeda zapravo fizički napad na predsjednika političke stranke Levica Srbije Borka Stefanovića (45). Njegova politička karijera počela je slomom režima Slobodana Miloševića te je izvjesno da će se o njemu još puno čuti i govoriti. Uostalom, Stefanović je i jedan od inicijatora osnivanja Saveza za Srbiju koji postaju sve ozbiljnija politička alternativa Vučiću i vladajućem SNS-u. Sa Stefanovićem smo razgovarali o prosvjedima, incidentima tijekom njih, Vučiću, planovima…
Kako su uopće počeli prosvjedi koji su se sada već raširili širom Srbije i sve su masovniji?
Dogodilo se to nakon fizičkog napada na mene i moje suradnike, a nakon našeg gostovanja u Kruševcu na stranačkoj javnoj tribini. To nije bio fizički napad, nego pokušaj ubojstva te smo imali sreće što smo uopće živi. Poslije toga organizirani su spontani prosvjedi pod nazivom “Stop krvavim košuljama” koji su poslije prerasli u prosvjed „1 od 5 milijuna“. Iznenadili smo se koliko se već na prvom prosvjedu okupilo građana koji s pravom traže bolji i kvalitetniji život, ali i pravedniju Srbiju. Prosvjedi su se nastavili organizirati svake sljedeće subote, okupljali su sve više građana i održavali su se u sve više gradova.
Prošli vikend održan je 15. po redu prosvjed „1 od 5 milijuna“ kada je dio prosvjednika nasilno ušao u zgradu RTS-a, a dan poslije okupili ste se i pred zgradom Predsjedništva. Kako komentirate nasilne prizore koji su obilježili taj prosvjed? Je li ulica rješenje problema?
Svakako da nije, ali mi nemamo drugoga izbora nego izaći na ulicu da bismo iskazali svoje nezadovoljstvo. Svi bismo da ulica ne rješava probleme, ali vlast nam to ne dopušta. Građani vide sve i treba im samo dati poticaj te pokazati da se može i smije. U svemu tome što se dogodilo prošle subote jako je važno reći da je do svega toga zapravo došlo spontano. Tako i do ulaska u RTS. Nitko to nije organizirao, nego su ljudi jednostavno odlučili ući. Veliki je razlog takvom postupku okupljenih način na koji RTS izvještava posljednjih sedam godina, a to ljudi vide i time nisu zadovoljni. RTS je zapravo sa svojim načinom izvještavanja i odnosom prema oporbi, a prije svega prosvjedima, najviše odgovoran za sve to što se dogodilo i mislim da su i čelnici te televizije svega svjesni. Ljudi su ogorčeni i ljutiti, žele drukčije mišljenje. Žele na javnom servisu čuti i drugu stranu, a ne svaki dan prijenose konferencija za novinare, lamentiranja i iznošenja neistina Aleksandra Vučića i njegovih ministara. Kada je riječ o nasilnom ulasku u zgradu RTS-a, puklo je samo staklo na ulaznim vratima. Nije zabilježena nikakva druga šteta. Međutim, vidjeli smo i tada za što je sve ovaj režim spreman i da je policija primijenila silu.
A prosvjedi ispred zgrade Predsjedništva?
Taj prosvjed organiziran je na jedan poziv oporbe, vidjeli su svi koliko je ljudi došlo. Vučićeve priče o nekih 1500 prosvjednika su smiješne. Na tom prosvjedu bili su samo ljudi iz Beograda. Nismo kao SNS i Vučić koji obvezuju svoje članove da dođu na neko okupljanje i pri tome ih časte sendvičima. Prvi put u ovih sedam godina Aleksandar Vučić nije mogao raditi sve ono na što se navikao, bez ikakvih smetnji tijekom obraćanja javnosti iznositi neistine. I da ništa drugo ne uspije, uspjeli smo barem nešto napraviti i promijeniti. Najgore je u svemu tome što je režim još jednom pokazao svoje lice, a to je da su uhitili više osoba od kojih su njih sedam po hitnom postupku osudili i odmah prevezli u zatvor. Taj način rada i djelovanja, kada vladajući braneći svoje fotelje počnu uhićivati i djecu, jako podsjeća na neka mračnija vremena iz naše prošlosti.
U svemu tome ipak je bilo i incidenata iza kojih stoje prosvjednici pa smo svi vidjeli i motorne pile u zgradi RTS-a...
Osobno ne odobravam nikakav i ničiji čin nasilja. Nisam za nikakve prijetnje, sukobe ili incidente. Nisam za nikakve performanse i slične stvari. Obični ljudi, zaposlenici, novinari i drugi nisu krivi što rade jer to moraju.
Plašite li se da bi prosvjedi u Beogradu mogli prijeći u nasilne tijekom vikenda koji slijede?
Svi mi činimo maksimalne napore da bismo spriječili bilo kakve incidente jer smo svjesni da to nije dobro i da to može pomoći prije svega Vučiću i vladajućima. Vlast to želi, ali mi nećemo nasjesti na tu zamku. Svi lideri oporbe smirivali su okupljene i to ćemo i dalje raditi iako smo svi svjesni koliko je to zahtjevno, ali i koliko su ljudi nezadovoljni. Nažalost, isto tako svjesni smo i da u tolikoj masi ljudi uvijek ima i onih koji su spremni učiniti nešto na svoju ruku. Pri tome te osobe i ne moraju biti dio prosvjednika, nego mogu biti i ubačene sa strane da naprave incidente. Svi se nadamo da se to ipak neće dogoditi i da će sve što se dalje bude događalo proći u najboljem mogućem redu.
Tko zapravo rukovodi prosvjedima? Vidjeli smo kako je ulogu predvodnika preuzeo Boško Obradović kojeg se smatra ultradesničarom. Kakva je to poruka građanima Srbije ali i zemljama u okruženju?
Dojam je možda takav da je Obradović predvodio prosvjede, ali to nije tako. Svi smo u ovim prosvjedima jednaki i isti bez obzira na sve naše različitosti. Svi smo dio Saveza za Srbiju i izlazimo pred vladajuće s jedinstvenim zahtjevima. Na prosvjedima djelujemo tako da se onaj tko je bliže megafonu i obrati okupljenima. Nitko nije ispred nikoga drugoga, a tako će i ostati i dalje bez obzira na neke koji bi htjeli da se cijela ova priča razvodni.
Na svojoj konferenciji za novinare Aleksandar Vučić rekao je da se Srbi s Kosova organiziraju za dolazak u Beograd kako bi ga branili.
To također pokazuje na što je on sve spreman. Takve stvari izazivaju dodatne podjele i one su jako opasne. Tvrde da imaju 700.000 članova, a moraju ljude dovoziti autobusima na njegove skupove, pa čak i kada je predsjednik Rusije Vladimir Putin zadnji put dolazio u Beograd. Većina ih dolazi jer moraju i jer im se time uvjetuje posao.
Koji su vaši službeni zahtjevi?
Želimo prije svega da Srbija postane stabilna i zdrava država koja više nikada neće imati na čelu nekoga tko uzurpira vlast. Ne želimo više na čelu Srbije imati nikoga sličnog Aleksandru Vučiću. Tražimo da se mediji oslobode čeličnih okova SNS-a i Vučića. Isto tako tražimo i fer i poštene izbore, odnosno da se napokon srede birački popisi, a ne da i dalje imamo situaciju da glasaju mrtvi. Tražimo i ostavke čelnika države i čelnika RTS-a da bi se stvorio nekakav prostor od šest do devet mjeseci tijekom kojih bi mediji „uhvatili zraka“ i mogli početi izvještavati normalno i tijekom kojih bi bili sređeni birački popisi. Želimo i da se s biračkih mjesta uklone mobiteli i slične stvari koje se koriste da bi se dokazalo i pokazalo za koga je tko glasao. Kako se prosvjedi odvijaju, pojavljuju se i novi zahtjevi poput onoga da se oslobode svi uhićeni na zadnjim prosvjedima. Tu je i pitanje tko je ubio Olivera Ivanovića, tko je naručio naše ubojstvo u Kruševcu…
Video - Prosvjedi u Srbiji
Često spominjete izvještavanje medija, kakva je medijska slika u Srbiji?
Iznimno loša i to je jedan veliki problem posebno kada je riječ o RTS-u koji svi plaćamo. Sve nacionalne televizijske kuće pod direktnom su kontrolom SNS-a i Vučića. Postoje dvije kablovske televizije koje su neovisne. Ista je situacija i s ostalim medijima. Imamo jedan dnevni list i dva tjednika koja su neovisna. Zar je normalno da jedan javni servis o prosvjedima koji se održavaju širom Srbije ne izvještava uopće ili pusti 5-6 sekundi, dok o prosvjedima „žutih prsluka“ u Francuskoj ima prilog od minutu i više.
Znate li koji su daljnji koraci prosvjednika?
Svakako da ćemo nastaviti s prosvjedima jer više drugoga izbora nemamo. Imamo svoje zahtjeve i očekujemo da ih se i ispuni. Ako vladajući imaju barem mrvicu patriotizma, to će i napraviti za dobro svih građana Srbije.
Hoće li ovi zadnji prosvjedi nešto promijeniti u Srbiji?
Nadam se da hoće, ali iskreno sumnjam u neke velike promjene nabolje. Ne vidim načina i želje da se nešto popravi. Da vladajući žele da se nešto popravi, organizirali bi razgovore s oporbom, promijenili neke stvari na RTS-u, ali oni to ne rade i ne žele učiniti. Međutim, ovi prosvjedi pokazali su i da se Srbija oslobodila straha i to je ono što plaši Vučića i vladajuće. Neki kažu i da je prošli vikend bio zapravo početak kraja režima Aleksandra Vučića. Što se toga tiče, više ništa neće biti isto i oni će svaki sljedeći prosvjed očekivati sa zebnjom. Kada govorim o njima, često znam reći da su oni kao onaj orkestar na Titaniku koji svira iako svi znaju da će biti potopljeni s brodom. Tako i vlast u Srbiji djeluje i mislim da će tako i nastaviti. Samo treba znati da taj orkestar nije sam, nego ima i prateće dijelove pa se tako svako malo pojavi Šešelj ili netko drugi tko podržava vladajuće.
Kada se govori o svakodnevici u Srbiji, koji su najveći problemi danas?
Puno je problema koji se ne rješavaju ili guraju pod tepih. Plaće su male i nedovoljne za nekakav normalan život. Srbija se iseljava sve više, sela i gradovi sve su prazniji. Vlada opće nezadovoljstvo sa svime što se radi i kako se radi u Srbiji.
Kažete da vlada opće nezadovoljstvo, ali prema svim istraživanjima SNS i Vučić ponovno bi na izborima imali većinu?
Imaju većinu, ali ona svakako nije onakva kakvu je predstavljaju pojedini mediji i ona je počela opadati. Međutim, drukčije i ne može biti jer druga strana, odnosno oporba, nema prilike bilo što reći. Vučić je 365 dna u godini kontinuirano u kampanji. On drži konferencije za novinare, obraća se medijima, pregovara, otvara tvornice… Bavi se nizom stvari za koje nema ovlasti i to je u Srbiji sasvim normalno. Sve to prolazi sedam godina i prošlo je tisuću puta tako da rade tako da će proći i 1001. put. U takvim je uvjetima nemoguće imati bolje rezultate jer građani ne znaju tko je SNS-u alternativa i što im nudimo. Stoga, ako se ne ostvare naši zahtjevi, oporba sigurno neće ići na izbore jer ne želimo SNS-u i Vučiću davati legitimitet.
Mogu li se usporediti Srbija u vrijeme Slobodana Miloševića i Srbija u vrijeme Aleksandra Vučića?
Obojica su imala potrebu za opsesivnom kontrolom medija s tim da je u vrijeme Miloševića bilo slobodnih lokalnih medija. U Miloševićevo vrijeme ministri su bili ljudi s pravim diplomama. Ako se uz to izuzmu ratovi i katastrofalna politika, Vučić ne ubija svoje političke suparnike. Međutim, treba znati i da je Milošević na prosvjedima 5. listopada 2000. godine izveo manje policije nego Vučić prošli vikend.
Sve to znaju Europa i svijet pa kako komentirate da oni sve vrijeme šute o svemu?
Osnovni i prvi Vučićev zadatak je da riješi pitanje Kosova i on će to morati riješiti vjerojatno još ove godine. Zauzvrat dobio je odriješene ruke da u Srbiji radi što želi i tu mu se nitko ne miješa niti ga bilo tko opominje iako oni sve jako dobro znaju. Vjerujem, kad bi ostao na vlasti, da bi poslije Kosova zatražio vrijeme da riješi pitanje BiH, ali opet da mu se u unutarnje stvari nitko ne miješa.
Video - Prosvjednici pred zgradom Predsjedništva u Beogradu
Ipak, činjenica je da se u Srbiji otvorio niz tvornica posljednjih godina?
Da, ali pod kojim uvjetima? Ne želimo da Srbija bude država jeftine radne snage kao što je sada. Pitanje je i kolike su subvencije države pri otvaranju tih tvornica. Nije to sve tako kao što izgleda, ali problem je što se malo ili nimalo ne zna. Primjera radi, o projektu “Beograd na vodi” govorilo se kao o projektu vrijednome milijarde. Ni do danas nitko nije vidio taj ugovor niti itko zna o kojem je novcu i uvjetima riječ, što Srbija dobiva, a što zauzvrat mora dati. Nije bilo nijedne rasprave u Skupštini Srbije o tome. Kosovo je naš ključni problem, a mi sedam godina nismo u Skupštini imali nijednu raspravu na tu temu. U isto vrijeme Vučić vodi javne i tajne pregovore, govori se o preseljenju, razgraničenju, razmjeni teritorija… Skupština o svemu tome nema nikakve informacije.
I do kada onda ovakvi prosvjedi?
Dok ne ostvarimo što želimo. Građani su ključni u tome i neophodna nam je njihova podrška. Svakako nećemo odustati. Mislili su da ćemo se umoriti, prestati sa zimom i hladnoćama, a bilo nas je sve više. Sada se vjerojatno nadaju da ćemo stati s vrućinama. Želimo samo normalne izbore i normalnu državu.
