EU GLAVNI PARTNER

Washington ne može bez stabilne Europe

Inauguration of the 45th President of the United States Members of the US Army Herald Trumpets before the Inauguration of Donald J. Trump at the US Capitol in Washington, DC, U.S., January 20, 2017. REUTERS/Bill O'Leary/Pool POOL
Foto: Reuters/PIXSELL
1/6
21.01.2017.
u 17:38

Vojne baze u blizini Rusije, Kine, Sjeverne Koreje i Irana, kao i trgovinska razmjena, prevladat će nad izbornom demagogijom izolacionizma

Veliku buru izazvale su nedavne izjave Donalda Trumpa kako Sjedinjene Američke Države trebaju preispitati svoju ulogu u NATO-u kao i općenito ulogu zaštite i pomaganja svojih globalnih saveznika. Trump je u nekoliko navrata praktično doveo u pitanje postojanje NATO-a kao takvog i njegove efikasnosti, a dotakao se i kompaktnosti i uspješnosti Europske unije kao zajednice čime je izazvao žestoke reakcije Bruxellesa, ali i Berlina.

Ipak, ovakve izjave uoči inauguracije novog američkog predsjednika treba promatrati u kontekstu vremena u kojem Trump još nije bio službeni stanovnik Bijele kuće.

Jer ako detaljnije analiziramo situaciju u kojoj se mjeri i na koji način američki interesi isprepliću u različitim dijelovima svijeta, i poznavajući Trumpa kao uspješnog biznismena kojem su profit i uspjeh na prvom mjestu, teško je očekivati da će se baš tako olako odreći koristi koje Sjedinjene Države imaju od prisutnosti na različitim kontinentima.

Ugovori koje SAD ima s više od trideset zemalja među ključnim su jamcima ekonomske i političke sigurnosti u regijama koje možemo okarakterizirati kao posebni američki interes. Pogledamo li globalno, glavne države s kojima SAD ima trgovinske i obrambene ugovore su prije svega Europska unija, Kanada, Kina, Japan, Južna Koreja, Filipini i Australija.

Tu treba posebno istaknuti Europsku uniju kao glavnog američkog trgovinskog partnera sa 699 milijardi dolara godišnje razmjene, zatim Kinu s 599 milijardi dolara te Kanadu s 577 milijardi dolara. Uzmemo li u obzir samo ove navedene podatke, jasno je kako Trumpu nikako ne bi trebalo biti u interesu narušavati stabilnost u Europi, kako onu političku, tako i ekonomsku.

Upravo suprotno, stabilna Europa bila je jedan od prioriteta američke vanjske politike još od završetka Drugog svjetskog rata.

Slična je i vojna situacija, odnosno prisutnost američkih vojnih snaga u Europi. Prema posljednjim podacima, SAD u Njemačkoj ima stacionirano 47.000 vojnika i vojnog osoblja, a u Napulju je smještena šesta flota američke mornarice s 15.000 ljudi.

Tome treba pridodati i vojne postrojbe koje je Washington poslao u Europu, posebno u Norvešku, u skladu sa strategijom NATO-a vezanom uz novonastalu rusku prijetnju. Konkretno, SAD u Europu “ulaže” obvezu pomoći državama članicama NATO-a, zastrašivanje Rusije, stalnu vojnu prisutnost koja uključuje i obuku i vojne vježbe.

S druge strane dobivaju trgovinskog partnera vrijednog 699 milijardi dolara, pomoć članica napada u obrani, baze u blizini Rusije, Bliskog istoka i Afrike, te razmjenu obavještajnih i antiterorističkih podataka.

Prebacimo li se na područje Azije, jasno je zašto su Amerikancima važni saveznici poput Japana i Južne Koreje. Ondje je smještena sedma flota američke mornarice, kao i 73.500 američkih vojnika.

Osim gospodarskih odnosa vrijednih 309 milijardi dolara godišnje, SAD je na ovaj način u susjedstvu Kine i Sjeverne Koreje.

Baze pak u Australiji i na Filipinima te nekoliko tisuća američkih vojnika u tom području osiguravaju Amerikancima, koji su se obvezali pomoći obrani ovih dviju država, kontrolu u Južnom kineskom moru preko kojeg ide 30 posto globalne morske trgovine vrijedne 5,3 bilijuna dolara, od čega 1,2 bilijuna otpada na SAD.

Kad je u pitanju Bliski istok i države Perzijskog zaljeva, američki interesi više su nego očiti. Pristup izvorima nafte i plina na prvom je mjestu, pa su iz tog razloga kao glavni saveznici Washingtona označeni Saudijska Arabija, Bahrein i druga kraljevstva Zaljeva.

U Bahreinu je, između ostalog, stacionirana Peta flota Američke ratne mornarice s 28 tisuća vojnika koji osiguravaju siguran pristup području koje kontrolira 34 posto ukupnih svjetskih izvora nafte i 16 posto globalnih izvora plina.

Ne treba smetnuti s uma da je Iran i dalje označen kao jedna od glavnih prijetnji SAD-u na tom području, pa im pozicije u zemljama Zaljeva omogućavaju i prisutnost u blizini Teherana.

Kada se sve zajedno zbroji, jasno je kako su energetske, trgovinske i sigurnosne spone SAD-a s različitim strateškim dijelovima svijeta previše bitne, čvrste, ali i kompleksne za Washington da bi ih Trump samo tako presjekao. Mogućnost redefiniranja odnosa i interesnih zona postoji, ali ne preko noći. 

>> Trump prisegnuo pa poručio: 'Islamski ću radikalizam izbrisati s lica zemlje!'

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije