Analize GUP-a Zagrebačke županije, nabave cipela i namještaja, usluge utovara i istovara robe te premještanja humusa, kopanje kanalizacijskih kanala... samo su neke od nikada provedenih usluga koje su poslužile za plasiranje fiktivnih računa različitim tvrtkama kako bi potom, kako se sumnja, Svetislav Josimović, Juraj Puškar i ostali osumnjičenici izvukli i međusobno podijelili oko 57 milijuna kuna.
A da je bila riječ o vrlo pomno smišljenim i sofisticiranim prijevarama svjedoči i primjer iz studenog 2011. kada je Soleo media, društvo Jurja Puškara, koje se bavilo pružanjem usluga solarija, Trgovačkom centru Zagreb isporučilo više fiktivnih računa u iznosu od 5,7 milijuna kuna za uslugu pod nazivom “Analiza GUP-a Zagrebačke županije, izmjene pravne regulative vezane uz GUP, utjecaj na kretanje vrijednosti zemljišta, utjecaj na tekuće probleme vezeno za parcelaciju i pravne posljedice izmjene pojedinih odredbi”.
Prepisali s interneta
Osim što je riječ o fiktivnoj usluzi koja nikada nije obavljena, zanimljivo je i što je spomenuta “analiza” u cijelosti prepisana iz dokumenta dostupnih na internetu, a jedan od tih dokumenata je i rad profesorice dr. sc. Tatjane Josipović, inače supruge bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Njezin rad s Pravnog fakulteta pod naslovom “Uloga zemljišnih knjiga u pravnom prometu nekretnina” završio je u “analizi” na 40-ak stranica koje su doslovno prepisane iz rada Tatjane Josipović. Plagiranje je očito vrlo popularna disciplina među građanima Hrvatske, a valjda su se Puškar i Josimović vodili činjenicom: ako ministar obrazovanja i potpredsjednik Sabora mogu biti plagijatori, pa što onda to ne bismo bili i mi? Pogotovo ako im je to plagiranje pomoglo da sastave “analize” temeljem kojih su izvukli milijune.
Jer, osim rada Tatjane Josipović, kompilirali su i prepisali i jedan od radova Anke Mrak Taritaš te dva rada umirovljenog profesora s prometnog fakulteta Ivana Dadića. Rad Anke Mrak Taritaš Puškaru je tako poslužio za “analizu” identičnog naslova kao i u slučaju Tatjane Josipović, a koju je Puškarovo društvo Soleo media isporučilo Shopping City Zagrebu u prosincu 2011., za sumu od 1,1 milijun kuna. Iste godine i u istom mjesecu Puškarova tvrtka Trgovačkom centru Zagreb za 2,3 milijuna kuna isporučila je i “Analizu utjecaja prometne povezanosti te marketinškog interesa subjekata iz djelokruga centra i povezanih djelatnosti”, a dio te analize je i u cijelosti prepisana skripta s Fakulteta prometnih znanosti čiji su autori profesori Ivan Dadić i Goran Kos. I u tom se slučaju, naravno, radilo o fiktivnim računima za usluge koje nikada nisu obavljene.
Puškar i Josimović među 13-ero su osumnjičenika kojima je određen jednomjesečni istražni zatvor, a za razliku od njih, Danijel Artenjak iz Naprednih modela pušten je da se brani sa slobode, uz mjere opreza, koje mu zabranjuju kontakt s određenim osobama. Artenjak je zanimljiv jer je njegova tvrtka radila predsjedničku kampanju za Kolindu Grabar-Kitarović, a te su mu usluge plaćene 622.000 kuna. Poslovanje s Artenjakom jučer je komentirala i predsjednica koja je kazala:
– Kako je ta agencija izabrana, ne znam, ali oni su obavili dobar posao. Nije mi neugodno što smo surađivali, ali mi je neugodno to što se sada događa oko tvrtke.
Radio za Dinamo i HDZ
Zanimljivo je i da je Artenjak radio kampanju i za Dinamo, ali i za HDZ. Za obavljanje promotivnih poslova u kampanji HDZ-a Napredni poslovi su angažirali tvrtke Digitalni oblak i Rastin, koje su dobiveni posao i obavile. No iz nađene dokumentacije proizlazi i da su angažirali Bossman tim, kojem je za rad na kampanji plaćeno 875.000 kuna. No tu je riječ, kako se sumnja, o fiktivnim poslovima jer su ti ugovori koji definiraju poslovanje između HDZ-a i Naprednih modela, a koje je trebao obaviti Bossman, sklopljeni 28. rujna 2015. i 22. listopada 2015., dakle malo prije izbora.
Posao je plaćen 875.000 kuna, a riječ je o novcu koji je izvučen iz Naprednih modela. Od tog novca na računu tvrtke Bossman ostalo je 176.000 kuna, dok je ostatak Josimović podigao u gotovini te ga podijelio s Artenjakom.
Nisam znao da je novinarima dozvoljeno osuđivati ministre i klevetati ih u javnosti. Ovo kako je ova novinarka sročila o aktuslnom ministru znanosti je naprosto nedopustivo. Niti jedna znanstvena analiza nije dokazala plagiranje u navedenom slučaju, ali ne treba analiza ovog teksta da se dokaže plagiranje istine prisutno kod mnogih 'novinara' koji 'objektivno' informiraju narod. Treba se čovjek zapitati koji cilj žele postići.