Vlasnicima nekretnina oduzetih nakon 1945. država će iz proračuna sve do 2019. isplaćivati oko 160 milijuna kuna godišnje. Tada će Ministarstvo financija isplatiti zadnju tranšu “globalne obveznice” od 202 milijuna eura izdane da se pokrije odšteta za 22.000 ljudi. Nadležni Fond za naknadu oduzete imovine za desetak tisuća ljudi isplatio je od 1996. do sada 320 milijuna kuna odštete.
I dok je za državu to velik novac, za vlasnike stanova koji su na taj način “isplaćeni” riječ je o mizernoj naknadi i osjećaju da je nepravda “ispravljena” još većom nepravdom. U Fondu priznaju da su vlasnici počesto nezadovoljni odštetom koja nekad ne doseže ni pet posto tržišne vrijednosti nekretnine. Zahtjev za odštetu predalo je ukupno 50.000 građana još 1996., ali nije poznato koliko je njih dobilo u povrat stan, a koliko ih je odbijeno.
Za zemljište još manje
Odšteta je u prosjeku iznosila oko 8681 euro po nekretnini, a sami vlasnici kažu da su dobili oko 150 eura po četvornom metru za stanove na najskupljim lokacijama. Posljedica je to uvjeta otkupa, objašnjava nam jedan od oštećenih vlasnika Ante Šare, koji su odobravani uz cijenu od 100 eura po četvornom metru. Tako su neki građani dobili priliku stan od 100 četvornih metara u centru Zagreba kupiti za 10.000 eura.
Danas ih prodaju po tržišnoj cijeni koja premašuje 200.000 eura po četvornom metru, a Šare se pita zašto je to država dopustila. Lani je prodano 60 takvih stanova čime je stvorena razlika u kupoprodajnoj cijeni veća od 11,5 milijuna eura koje su u džep stavili oni koji su povoljno otkupili tuđe stanove. Oštećeni bivši vlasnici dobili su za te stanove tek 15.000 eura i to ne odjednom, nego u 40 anuiteta.
Za oduzeta zemljišta na kojima su poslije izgrađene zgrade i tvornice dobiva se još mizernija naknada koja maksimalno iznosi 10 kuna po četvornom metru iako je prosječna cijena građevinskog zemljišta 170 eura po kvadratu. Fond u ovlasti ima i prodaju nacionaliziranih i konfisciranih stanova nositeljima stanarskog prava i zaštićenim najmoprimcima. Do sada je prodao 21.000 stanova za 970 milijuna kuna, što znači da su otkupljeni za prosječnu cijenu od 47 tisuća kuna po stanu.
Doživotni zaštićeni stanar
Svoj stan izgubio je i Ivan Matetić iz Splita iako ga ima u vlasništvu. U njegovoj nekretnini živi zaštićeni najmoprimac koji je 1996., kada je zakon propisao da to pravo imaju samo oni koji se zateknu u stanu, bio u tridesetima. Matetić dobiva stanarinu od 2,7 kuna po četvornom metru, odnosno 270 kuna za stan od 100 četvornih metara. Istodobno gradovi socijalne stanove iznajmljuju po cijeni od najmanje 12 kuna po kvadratu.
Matetić je svjestan da vjerojatno neće doživjeti da uđe u posjed svoje nekretnine, ali nada se da će stan dočekati njegova djeca. Iako po zakonu ima pravo jednom godišnje ući u svoju nekretninu, to pravo može ostvariti samo ako mu najmoprimac otvori vrata. Poput 2000 drugih vlasnika u čijim stanovima žive zaštićeni najmoprimci nada se da će zadovoljštinu dobiti od Suda za ljudska prava u Strasbourgu, od kojeg traže da naloži državi da im nadoknadi razliku do tržišne cijene najma. Nadaju se da će spor dobiti ove godine, što bi ispravilo dio nanesene nepravde.•
>> Sporno zemljište župe Dajla i biskupije vraća se Hrvatskoj
