Šef sindikata znanosti Vilim Ribić ostavio je jučer otvorenom mogućnost razgovora o odgodi primjene sporazuma po kojemu bi već u siječnju 240.000 zaposlenih u javnom sektoru dobilo 6% povišice "ako im se predoči valjan razlog i članstvo to podrži".
Obveza rasta plaća u javnom sektoru nastupa nakon rasta BDP-a većeg od 2% u dva uzastopna kvartala. Ribić zna da privremeni proračun za prva tri mjeseca nije predvidio taj trošak pa se, u najboljem slučaju, veća osnovica i ne može očekivati prije travnja, ako se do tada formira nova vlada i izglasa proračun za cijelu 2016. godinu. Ribić, međutim, odbija prigovore da novca za plaće nema te da se javni sektor nije dovoljno žrtvovao tijekom krize jer im je kroz manja primanja oduzeto 14 milijardi kuna!
Godine stagnacije
Sve do ove godine prosječna su primanja u zemlji godinama stagnirala oko 5400 kuna, a prvi osjetniji rast plaća za dvjestotinjak kuna dogodio se nakon siječnja 2015. zbog povećanja neoporezive osnovice. Prema podacima za rujan, prosječna plaća u zemlji iznosi 5640 kuna te, kao i svaki prosjek, skriva brojne razlike. Zadnjih je godina najveći poticaj povećanju plaća dolazio od države, i to preko povećanja neoporezivog dohotka, prvi put 2012., kad je neoporezivi dohodak rastao s 1800 na 2200 kuna, te 2015. kad je neoporezivi dohodak narastao na 2600 kuna.
Daljnje povećanje neoporezivog dohotka prema 3000 kuna spominjalo se i u izbornoj kampanji, no ta je mogućnost sada u drugom planu sve dok se ne formira vlada i ne vidi s kakvih će programskih pozicija krenuti u mandat. Jedna od tema koja će dočekati novu vlast je i povećanje osnovice plaća u javnom sektoru prema ugovoru koji je HDZ-ova vlada sklopila sa sindikatima. Rast od 6% vuče za sobom masu plaća u javnom sektoru za 1,8 milijardi kuna, ali i brojna pitanja o poziciji javnog sektora.
Prema analizi središnje banke, pad realnih bruto plaća u privatnom sektoru započeo je 2009. i trajao je do 2014., dok su javne i državne službe prvi veći minus osjetile 2010. i otad, istina, bilježe pad bruto plaća. Zanimljivije od prosjeka, koji pokazuje srednju vrijednost, plaće su prema stručnoj spremi. Na razini države fakultetski obrazovani zaposlenici zarađuju oko 8200 kuna, a raspon plaća s visokom stručnom spremom kreće se od približno 6400 kuna u obrazovanju do 10 ili blizu jedanaest tisuća kuna u zdravstvu. Javna uprava, prema posljednjim poznatim podacima, svoje ljude s VSS-om plaća oko 8200 kuna, dok stručnjaci s VSS-om koji rade u prerađivačkoj industriji zarađuju oko 9300 kuna. No, zato je radnicima sa srednjom stručnom spremom bolje kod države nego kod privatnika jer SSS u prerađivačkoj industriji donosi oko 4300 kuna mjesečne plaće, u trgovini oko 4300 kuna, jednako kao i obrazovanju, no u zdravstvu i javnoj upravi plaće zaposlenih sa srednjom stručnom spremom iznose oko 5400 kuna!
Danijel Nestić, stručnjak za tržište rada s Ekonomskog instituta, kaže da treba uzeti s rezervom statističke podatke o rastu primanja u privatnom sektoru jer je taj rast plaća prividan i statističke je naravi. Tijekom krize oko 200 tisuća zaposlenih u privatnom sektoru ostalo je bez posla, dok se državni sektor nije restrukturirao.
Više loših posljedica
– Privatni sektor otpuštao je ljude s najmanjim plaćama, što je imalo za posljedicu statistički rast prosječnih primanja onih koji su ostali. Ako otpustite pet ljudi s malim plaćama, skočit će prosječna primanja onih koji su ostali a da im se plaće ne pomaknu ni lipe. Tijekom krize opstale su djelatnosti s višim dohocima pa je došlo do promjena u strukturi zaposlenosti – kaže Nestić.
Ribić smatra da bi rast plaća u javnom sektoru potaknuo potrošnju te imao pozitivan učinak na rast BDP-a, no Nestić se ne slaže s njim.
– Već sad imamo deficit, a jedini način da nađemo novac za povišicu plaća jest da se dodatno zadužimo. Tad se postavlja pitanje je li pravedno da se zadužujemo da bismo jednoj skupini povećali kupovnu moć. Kratkoročno taj bi potez imao makroekonomske učinke na rast potrošnje, ali taj novac treba vratiti – komentira Nestić, koji je uvjeren da bi rast plaća iz duga imao više loših posljedica nego dobrih.
>>Ribić: Privremena odgoda povećanja plaća samo ako to podrži članstvo
>>'BDP je porastao zato što je porasla potrošnja, plaće rastu u svim sektorima osim u našem'
Uhljebi ne popuštaju, iako bi im trebalo biti jasno da s njihovim zahtjevima debelo ugrožavaju ovaj rast BDP-a, a time će ugroziti i njihove buduće plaće. Da su imalo pametni pričekali bi 2-3 godine, da se država kompletno oporavi, pa onda tražiti povišice.