Danas petogodišnji sin Snježane i Marijana Glavice triput je zbog hipospadije, urođene anomalije mokraćnog sustava, operiran u Hrvatskoj. Nijednom uspješno. Kada su čuli za, za takve anomalije specijaliziranu privatnu kliniku u Beogradu, u više su navrata zatražili od HZZO-a da im odobri liječenje u inozemstvu. Odbijali su ih, no nakon što su im hrvatski liječnici rekli da će morati obaviti još nekoliko operacija, a da uspjeh ne mogu jamčiti, više nisu dvojili. Podignuli su kredit i dijete odveli u Srbiju. Sin je operiran u srpnju, na kontroli u rujnu su svi nalazi bili uredni i najvažnije – pod nož više neće morati! Međutim, 2500 eura troškova uspješnog liječenja HZZO im i dalje ne želi refundirati.
– Problem je što nam nijedan liječnik nije htio potpisati preporuku za inozemno liječenje, a na čemu u HZZO inzistiraju. Liječenje je, inače, u Zagrebu vodio prof. Ognjen Kraus, no on je s 1. siječnja 2011. otišao u mirovinu, a svi su nam potom doktori, u Zagrebu i Osijeku, govorili da oni mogu operirati, ali uspjeh ne mogu jamčiti. Nakon tri operacije, a prvi put je operiran sa samo tri godine, više nismo htjeli sinu priuštiti težak postoperativni oporavak. Nijedan roditelj ne može gledati dijete kako se pati i koliko ga boli. Pa on sam kaže: joj, kako sam se napatio – priča majka Snježana čiji je sin prvi put operiran 9. travnja 2009. kada je imao samo tri godine.
– Nakon te operacije je deset dana vrištio dok je piškio. Čekali smo šest mjeseci za novu operaciju koja je obavljena 5. veljače 2010., ali ni ta nije uspjela i onda su rekli, treća će sigurno uspjeti. Na stolu je završio 5. studenog 2010., a na kontroli 17. studenog smo opet čuli - nije uspjelo – priča majka koja se, osim HZZO-u, obraćala i ministrima zdravstva Darku Milinoviću, obitelji Tomislavu Iviću pa i premijerki Jadranki Kosor.
- Posebno me uvrijedio odgovor ministra Milinovića da HZZO nema osigurana financijska za novčane donacije. Pa nisam ja tražila donaciju već samo ono što nam po zakonu pripada! Zvali su me iz Ministarstva obitelji i branitelja da mi mogu, budući da sam dijete smrtno stradalog branitelja, dati jednokratnu pomoć, maksimalnu od 6000 kuna. Zahvalna sam ja na tome, ali sam razočarana zbog takvog zakona. Ne mogu vjerovati da postoji tolika neosjetljivost na dječicu - ogorčena je Snježana koja se pita – što bi bilo da, budući da su im plaće 2500 odnosno 3000 kuna, nisu uspjeli podići kredit i svome djetetu osigurati normalan život.
Roditelji malodobnog djeteta, odgovaraju nam u HZZO -u, nisu podnijeli obvezan prijedlog za upućivanje na liječenje u inozemstvo od doktora specijaliste ili liječničkog konzilija zdravstvene ustanove u kojoj se dijete liječi unatoč opetovanom traženju te unatoč tome što su bili upoznati da se u protivnom njihov zahtjev neće moći riješiti pozitivno, te su na liječenje otišli bez rješenja HZZO-a. Stoga, nažalost, kažu, ne postoji mogućnost naknade nastalih troškova.
Obitelj Glavica, inače, živi u podstanarstvu. Naime, u Gradu na Dravi Snježana i suprug uspjeli su pronaći posao pa radni tjedan provode u Osijeku, a vikende u rodnom Grubišnom polju. Zbog te im činjenice HZZO nije refundirao nijedan trošak odlaska sa sinom na liječenje u Zagreb. U Osijeku bi im liječnici uredno ovjerili putne naloge, no oni su zbog adrese bili nenaplativi.
Moraju dužnosnici malo i u svoj dzep.. Ne samo za potrebe korisnika