01.03.2015. u 12:00

Biti građaninom trebala je biti civilizacijska pa i civilna neminovnost, a mi smo je uspjeli pretvoriti u nacionalno dezerterstvo

Polarizacija u hrvatskom društvu mogla bi biti zabrinjavajuća da postoji objektivna opasnost od građanskog rata, ali kako za to treba postojati i građanstvo... Ne, opasnosti od takvog rata nema budući da je ovdje riječ više o unutarplemenskom sukobu dvojice vračeva od kojih se svaki trudi dokazati da je njegova metoda prizivanja duhova prošlosti bolja i efikasnija.

Zbog toga je i posve normalno da se čuvari hrvatstva okupljaju pod šatorom. Hrvatsko društvo i građanski rat ne samo da su nespojivi nego su i nezamislivi. Najdalje što bismo u okviru pseudoideološkog sukoba mogli doći bio bi malograđanski rat, objedinjena uskogrudnost suludog pokušaja da se izgradi država u kojoj će ekskluzivni status građanstva imati – hrvatstvo. Kako se do toga ne može doći nikako drugačije nego nasiljem, sasvim je logično da se zagovornici tog pristupa s nostalgijom sjećaju rata i nastoje, barem izvanredno emocionalno stanje, zadržavati i danas. Idilična vremena kada je argument sile bio mnogo važniji od sile argumenata i sve je bilo lako. S jedne strane vanjska opasnost kao snažan kohezivni faktor, a s druge unutarnja militantnost kao uvijek spreman korektivni faktor – i dobili smo društvo koje se ne može i ne smije maknuti od vlastite limitiranosti.

Emancipaciju hrvatskog društva od hrvatske nacije ne treba stavljati u istu ravninu s pravom na nacionalno samoodređenje. Upravo suprotno, jedino istinsko nacionalno samoodređenje trebalo bi biti stvaranje društvenog plurala unutar kojeg bi hrvatstvo bilo tek jedna od sastavnica zrelog građanstva. No, velika većina onih koji mjestom rođenja čine hrvatsko društvo nisu imali ni te afinitete. Hrvatstvo u hrvatstvu i kroz samo sebe postaje sadržajna ekskluziva njihova društvenog modela, što se najbolje ogleda kroz gotovo histerične ovacije čim netko govor počne s “Hrvatice i Hrvati”. Decibeli nisu ovdje namijenjeni samo onome MI, nego su podjednakom glasnoćom važni što se to ne tiče NJIH, što nas dovodi do logične posljedice nemogućnosti strukturiranja kreativnog i stabilnog organizma.

Pritom se zaboravlja kako je povijesno hrvatsko društvo očuvalo i ideju hrvatske državnosti, i to u gotovo nemogućim situacijama i možda spletom sretnih okolnosti u kojima elementi koji su o tome odlučivali nisu mogli biti na puškometu zapjenjene mase, nego na rukohvatu nadarenih pojedinaca. Sada pak hrvatska država onemogućava prelazak hrvatskog društva iz ratničke psihoze krvi, totema i plemena u produktivno korištenje različitosti potencijala. Zato je kod nas još uvijek Prgometov istup eksces nakon kojeg se postavlja pitanje stranačkog sankcioniranja umjesto da ga se prihvati kao logičan potez pojedinca koji si ostavlja pravo funkcioniranja izvan torova.

Nedavno je jedan kolega zavapio da mu ne uspijeva ono što silno želi cijelog života – ne baviti se politikom. Ni na koji način. Umjesto toga, svako malo biva uvučen u vrtloge političkog besmisla u kojima se politika bavi njime. To što nema apolitičnog zaklona izravna je posljedica plemenske stratifikacije. Biti građaninom trebala je biti civilizacijska pa i civilna neminovnost, a mi smo je uspjeli pretvoriti u nacionalno dezerterstvo. Stoga je i logično postaviti pitanje je li gospodarska kriza glavni uzrok odljeva mozgova ili su odlasci inteligentni potezi svakog tko ima imalo mozga da se odlije odavde. Iskustva tih koji su otišli govore kako su osjetili golemo olakšanje nakon što su se utopili u masi – pojedinaca. Izostanak imperativa stalnog dokazivanja, postrojavanja, prozivki i prebrojavanja omogućili su im da razmišljaju o nekim drugim, esencijalnim stvarima.

A od nas se ovdje očekuje da se legitimiramo u odnosu na Kitarović ili Milanovića, da životnu filozofiju određujem prema zadrugarskoj politici i da kao notornu prihvatim činjenicu kako si egzistenciju mogu osigurati jedino saginjući glavu pred većinom koja pokorno i trenutačno prihvaća vrača s najvećom moći. Pa je jedina isplativa kategorija poslušan vojnik, bilo stranke, plemena, udruge, i on postaje ideal jednokratne upotrebljivosti koji zajednicu u velikom finalu vuče jedino na dno. Strašna je to činjenica. Mislim, ne dopuštati samima sebi da postanemo netko. Ili kako je to davno Fridrik Veliki kazao za kršćanstvo, što se može čitati i kao hrvatstvo: “Kršćanstvo je puno čuda, proturječja i besmislica, proizašlo iz mašte istočnjaka i zatim se proširilo do Europe gdje su ga neki fanatici prihvatili, neki se spletkari pravili da su uvjereni u njega, a neki su slaboumnici doista povjerovali.”

>> Za Prgometa i dva profesora glogov kolac ili ih proglasiti Srbima

Komentara 31

KL
Klarahrv
12:04 01.03.2015.

Da li ste vi postovani novinaru pali s Marsa?

BA
bakulušić
13:02 01.03.2015.

Gospodine Gerovac, Nemojte se bojati! U Hrvatskoj neće biti građanskog rata jer nema građana. Građani su pobijeni i protjerani 1945. i narednih godina. Znate, došli su neki ljudi iz šume i građani su im bili smetnja na njihovu revolucionarnom putu. Prošle subote ste tvrdili da je hrvatska država opljačkala hrvatsku zemlju. Nije, gospodine Gerovac! Hrvatsku zemlju su opustošili i opljačkali potomci ovih ljudi iz šume koji su pobili hrvatsko građanstvo. Početkom "mračnih devedesetih", kada su se urušavali njihovi snovi, ključevi blagajni su bili u njihovim rukama. Uzeli su što su htjeli i nitko ih ništa nije smio pitati. Štoviše, ostali su na pozicijama ali u drugom ruhu. I puno bogatiji nego su bili. I ne vole pitanja o tome tko je pobio hrvatske građane i tko je maznuo hrvatsku lovu. A Vi gospodine Gerovac pokušavate svojim eskapadama ismijati i banalizirati ta pitanja i zapitkivanja. Vi bi da sve ode u zaborav jer je povratak u prošlost - plemenska osobina. Neće ići.

TO
tolitol
13:27 01.03.2015.

Biti građanin je civilizacijska neminovnost? Pa zar su Francuzi, Ameri, Nijemci, Austrijanci necivilizirani barbari jer su Francuzi, Amerikanci, a ne nekakvi francuski, američki ili drugi građani? Ili se, po dobrom starom običaju, ovdje dan želi pretvoriti u noć, a bijelo u crno u svrhu tipično politikantskih razloga? Svima je jasno da je forsiranje s "građanima i građankama" krenulo tamo 2000. i da se nakon petnaestak godina to forsiranje pretvorilo u smijuriju, vrlo slično onoj s nekadašnjim drugovima i drugaricama. A što se tiče tobožnjeg nacionalnog dezerterstva, treba biti intelektualno pošten pa reći da se u ovoj zemlji itekako odstupa od tog "građanskog" koncepta kad se radi, primjerice, o nacionalnim manjinama. A one su puno više od građana jer imaju pravo i na manjinske jezike, i škole, i natpise, i ploče i njegovanje svih svojih kulturnih prava. Budući da se svaku od tih manjina točno identificira kao takvu, a ne kao neku amorfnu podskupinu građana, ispada da su "građani" samo etnički Hrvati. Pitam se samo, a zbog čega su baš Hrvati osuđeni da budu "građani"? Kome li oni smetaju?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije