1. Pred ljeto ulice su pune napuštenih pasa. Čini se da ih je ove godine još više. Je li to točno, budu li otkriveni i kažnjeni oni koji ostavljaju pse?
Broj dojava u Infocentru koje se odnose na pse je oko 180 mjesečno, uključujući i pse koje uzmu udruge. Broj dojava uvijek je tu negdje, ali broj primljenih pasa ovisi o udomljavanju. U svibnju i lipnju manje smo ih udomili, ali i dalje smo ih primali i sad više nemamo kamo sa psima. Oni koji ostave pse vrlo rijetko budu otkriveni, za to gotovo i ne znamo, a kad se pronađe takav vlasnik to je vijest. Svaki mjesec vlasnicima se vrati 30-40 pasa, to su čipirani psi koji su odlutali ili pobjegli i vlasnici ih traže.
2. Apelirate na ljude da ne ostavljaju životinje, a na one koji ih pronađu da ih makar nakratko pričuvaju. Odazivaju li se građani vašoj molbi, koliko je pasa privremeno smješteno kod građana?
Neki se odazovu, a drugi nemaju razumijevanja. U sklonište stane onoliko pasa koliko stane i ni jedan više. Kad nam netko kaže da sigurno možemo još jednog negdje stisnuti ne zna da smo ih već tako stisnuli 30 i to je kraj. Psi se počinju razbolijevati od prevelikog broja, neki i uginu, i zato ne primamo više ni jednog. Građani se ljute na zaposlenike Infocentra koji se javljaju na telefon, a neodgovorni vlasnici i dalje napuštaju svoje kućne ljubimce, legla štenaca i mačića. I nitko se na to i ne osvrne.
Na privremenom čuvanju imamo više od 50 životinja, a često nam se javljaju stranci, kojima je pomoć životinji, smještanje u svoj dom i traženje novog doma dio kulture. Kad tu životinje udome, onda uzmu novu. Upravo se dogovaramo sa studentom iz Izraela koji već ima macu i sad će uzeti i psa.
3. ’Udomi, ne kupuj’ i vaša je egida. Koliko je pasa udomljeno od početka godine, je li to više ili manje nego prošle godine?
Ove godine dosad smo udomili 379 pasa, 50 manje nego prošle u istom razdoblju. Smatramo da se ljubav ne treba kupovati i nema potrebe za kupnjom pasa kad ih skloništa i udruge za zaštitu životinja imaju za svaku obitelj – velikih i malih, čistokrvnih, križanaca. Karakter je ono što je važno, jer trebamo razmišljati o tome da nam kućni ljubimac odgovara životnim stilom, a ne bojom dlake.
Ovakva skloništa su sklonšta za uhljebljivanje, izvlačenje novaca iz države, raznih prosjačkih akcija. Kada sam iz jednog skloništa tražio jednog psa, njihova komisija je došla u izviđanje uvjeta koji nisu zadovoljili, ne velikom uređenom seoskom dvorištu kojem je uvijek bio barem jedan pas koji je doživio duboku starost, a tamo su u jednom boxu od 2 m2 po tri psa. Ta ista udruga nije se odazvala na više poziva da pomognu psu nepoznatog vlasnika koji je umirao tjedan dana od udara automobila.