Ruka za konsenzus, koju je premijer Zoran Milanović pružio prema novom šefu oporbe Tomislavu Karamarku, kod analitičara je izazvala podijeljeni stav. Dok jedna strana drži da oporba mora ostati oporba do trenutka velike koalicije, drugi smatraju da oko tema kao što su strategija rasta i korjenite reforme javnog sektora oporba mora čuvati leđa Vladi, kako bi ionako teški procesi, a za Hrvatsku nužni, prošli u okružju političkog konsenzusa. Podupiranje u važnim temama stav je koji zastupa politički analitičar Davor Gjenero.
Dogovor o reformama
– Dogovor mora postojati o reformi javne uprave i lokalne samouprave, socijalne politike te politike rada i zapošljavanja – jasan je Gjenero, koji priželjkuje puno ozbiljnije reforme od najavljenog ukidanja božićnice i regresa.
– Ne treba odbaciti ni mogućnost prepuštanja dijela izvorno državnih funkcija neprofitnim organizacijama – kaže Gjenero. Politički analitičar vjeruje da će Karamarko biti tvrda oporba, a dobru ocjenu dao je i HDZ-ovu klubu zastupnika, u kojem je nekoliko ljudi koji razumiju ekonomske i političke pojmove.
– Klub HDZ-a u ovom mandatu mnogo je kompetentniji od klubova iz prethodnih mandata i ne bih rekao da treba potpuno zanemariti prvih 200 dana tog kluba i rad u opoziciji – zaključio je Gjenero.
S druge strane, Ljubo Jurčić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i bivši saborski zastupnik, misli da nije vrijeme za konsenzus.
Plan: Hrvatska 2020.
– Vladajući trebaju pripremiti plan za Hrvatsku 2020. – predlaže profesor. Taj bi dokument trebao obuhvaćati rješenja za poljoprivredu, mirovinski sustav, zdravstvo, školstvo, reformu javne uprave, odnosno dvadesetak područja, na koja potom oporba može reagirati. Jurčić je usamljen u stavu da ne treba pružiti ruku potpore, jer čak i Josip Budimir, gospodarski strateg HSLS-a, drži da se treba dogovoriti o glavnim točkama reformi i izlaska iz krize da se ne bi dogodilo da desetljeće pred nama u političkom smislu obilježi odnos prema rezanju prava u javnom sektoru, kao što je prošlo desetljeće obilježio odnos stranaka prema Haagu. – Da smo prije dvije godine postigli taj konsenzus, danas bismo imali sređene javne financije i već bismo bili na putu sigurnog izlaska iz krize – jasan je Budimir, koji poziva na snažnu fiskalnu konsolidaciju.
Profesor Luka Brkić podsjeća na Kopenhaške kriterije, u kojima se poziva na konsenzus glavnih političkih snaga o strategiji razvoja, iz čega proizlazi dogovor o rezovima i političko jedinstvo o međunarodnim odnosima.
Zar ga nije bilo briga za to jedinstvo kada je Kosor pokušala postići konsensus? Koliko se ja sjećam, potpisvao je petecije protiv promjena Zakona o radu i umanjena prava.