U zadnjih dvadesetak godina bilo je mnogo onih koji su tumačeći ulogu i značaj prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana nerijetko istodobno “bildali” vlastiti značaj u toj priči. Puno je tu “zaslužnih” i onih koji uvijek rado kažu nešto prigodno o Tuđmanu, a i o svojoj ulozi. Vjeko Brajović sigurno ne pripada toj skupini jer sve ove godine uopće medijski nije nastupao premda baš on može osobno svjedočiti o povijesnim događajima, s obzirom na to da se 10 godina brinuo o osiguranju Tuđmana i bio s njim gotovo svakodnevno. Tada, 1990. bio je načelnik Odjela za javni red i mir, osiguranja i izvanredne mjere u gradskom SUP-u Zagreba, a u siječnju 1990. određen je za kontakt između tadašnje milicije i HDZ-a, dakle prije prvih demokratskih izbora.
– Kontaktirao sam s predstavnicima HDZ-a Ćirom Grubišićem, Pericom Jurićem, Stjepanom Mesićem i o dogovorima izravno obavještavao podsekretare SUP-a. Neki ljudi smatrali su da sam tada bio previše otvoren prema hadezeovcima i previše im davao, pa su me i prijavili Centru službe državne sigurnosti na Zrinjevcu – kaže Brajović. Dodaje da su njega postavili na tu funkciju jer su smatrali da će ga, kad prođu izbori, HDZ prvog maknuti. No, taj je posao očito toliko dobro napravio da ga je 4. lipnja 1990. Perica Jurić odveo predsjedniku Tuđmanu i rekao: “Ovo je čovjek koji će voditi vaše osiguranje”. I na toj je funkciji potom ostao sve do pogreba predsjednika Tuđmana 13. prosinca 1999.
Odradio je pripremu i organizaciju Prvog općeg sabora HDZ-a, a u svibnju 1991. seli se u MUP na zahtjev Tuđmana, u 6. odjel SZUP-a zadužen za osiguranje osoba i objekata. Taj je odjel u temelju bio protuobavještajni. Što se tiče raznih priča o pripremanju i pokušaju nekoliko atentata na Tuđmana, od Arkana pa do drugih, Brajović kaže da je, koliko on zna, jedino raketiranje Banskih dvora bio pravi atentat na Tuđmana.
Osnivački skup HDZ-a 1990.
– Od siječnja 1990. bio sam zadužen za osiguranje i nije bilo pokušaja ni priprema atentata. Preuzeli smo osiguranje i u Nazorovoj ulici gdje je Tuđman stanovao s obitelji. Cijelo vrijeme nakon Tuđmanove smrti pojavljuju se uvijek novi “junaci”, razni ekshibicionisti koji imaju svoja objašnjenja i rade famu o tim atentatima. Neki su radili u službi kod mene i bio sam sretan kad su napokon otišli jer su bili potpuno obavještajno nepismeni. Mogu to utemeljeno tvrditi jer sam od 30. svibnja 1990. do 13. prosinca 1999., od sto posto njegovih izlazaka koje je trebalo osiguravati, odradio njih 99 posto – kaže Brajović.
A što je bio razlog da je Tuđman dao povjerenje profesionalcu iz bivšeg režima radije nego “novokomponiranim” kadrovima? Brajović kaže da je Tuđman očito uvidio da bez profesionalaca ne može. Kaže da su tada i oni ortodoksni kadrovi u službama i policiji vidjeli da ih ovi novi, hadezeovci, neće postreljati, kako se među njima pričalo.
– Morate znati da se još 1990. u službi pričalo da su ustaše došli na vlast i da ćemo morati u šumu – kaže. I kada su njega kao profesionalca postavili za glavnog u osiguranju predsjednika, bio je to signal mnogima da mogu normalno raditi. Kod Tuđmana je završio na prepad, Perica Jurić mu uopće nije rekao komu ga vodi. Počelo je dosta strogo, ispitivački, no može se reći da je nakon godinu dana Tuđman stekao potpuno povjerenje u njega.
Koliko su točne priče da je već godinama prije izbora Udba znala da će Tuđman biti novi lider u Hrvatskoj i da je uspostavila s njim odnose, dogovarala i Prvi opći sabor HDZ-a, kako je to govorio Josip Perković? Brajović kaže da, koliko on zna, nije bilo takvih veza. Služba državne sigurnosti bila je nedodirljiva i oni u javnoj sigurnosti bili su za njih obični službenici.
– Mi smo njima bili podređeni, no ne vjerujem da su oni par godina prije promjena i izbora bili u takvim dogovorima s Tuđmanom, a i ja bih, kad sam u siječnju 1990. postao čovjek za vezu s HDZ-om, sigurno primijetio da su postojali takvi odnosi i dogovori. U svakom slučaju bih ih onda pitao, ako su već tu, što bih ja trebao raditi – dodaje.
A tko je onda dočekivao emigrante koji su, neki i bez putovnica, stizali na Pleso?
Mogao je reći Šušku
– Stanica Milicije za prelazak državne granice koja je bila pod mojim zapovjedništvom. Pola delegata iz dijaspore osobno sam dočekao na Plesu. Kad sam to dogovarao s ljudima iz HDZ-a, jedan od dogovora bio je da kad oni dolaze, ne nose sa sobom zastave i druge simbole, te da dolaze isključivo preko zračne luke na Plesu jer ih ja i moji ljudi i SDS na aerodromu možemo propustiti u Zagreb. Ako idu vlakom, autobusom, autom, neće moći ući u zemlju. Nakon prvih izbora počela je politička nestabilnost u Hrvatskoj, jesu li u Tuđmanovu okruženju vjerovali da će doći do rata?
Specijal Večernjeg lista posvećen Franji Tuđmanu na kioscima će se pojaviti 16. prosinca
Brajović svjedoči da se tada još nije vjerovalo da će doći do rata. Tuđman i Milošević pregovarali su u Tikvešu i Karađorđevu u proljeće 1991. Tuđman je pregovarao kako bi dobio vrijeme jer nam je tada, još kao ministar vanjskih poslova SFRJ, Budimir Lončar jako “pomogao” lobirajući u Vijeću sigurnosti UN-a da se Hrvatskoj uvede embargo na naoružavanje. Na vječno pitanje o čemu su tada pregovarali Tuđman i Milošević, Brajović jamči da to nije znao nitko osim onih kojima su nešto ispričali Tuđman i Milošević.
– Nije se moglo znati o čemu razgovaraju zato što su nakon kurtoaznog dijela sastanka otišli iz salona u šetnju još dva sata po šumici.
No, i danas ima onih koji tvrde da postoje snimke i da ih je snimao američki NCA?
– Ma kakve snimke, za Tikveš nitko nije znao, pa ih se nije ni stiglo ozvučiti. A što su razgovarali, ostalo je među njima. Također je i pitanje što su od toga prenijeli najbližim suradnicima, smatra. Kaže da je Tuđman mogao prenijeti sadržaj razgovora Hrvoju Šariniću, kasnije možda i Gojku Šušku.
– No, bez obzira na to, izuzetno je glupo tvrditi da su oni u to doba razgovarali o podjeli BiH, a moramo se sjetiti konteksta i da smo mi u Hrvatskoj tada bili nenaoružani. I zato je Tuđman kupovao vrijeme da bismo se naoružali, za svaki slučaj, i sigurno mu na pameti nije bila podjela BiH. Treba se podsjetiti da je Šarinić poslije pisao da se vraćao helikopterom s Tuđmanom iz Tikveša i da je Tuđman bio vrlo zadovoljan, no ni Šarinić nije vjerovao da se na tim sastancima razgovaralo o podjeli BiH. Mi smo se tada brinuli o opstanku Hrvatske, a kasnije je došla i tragedija s Vukovarom i Dubrovnikom. Samo da vas podsjetim, još u listopadu 1991. u naš odjel u Zagreb došao je Marin Vidić Bili i tražio oružje za Vukovar. Takva je situacija bila. Iz sastava naše jedinice dali smo mu desetak Hecklera. Nismo ni mi imali više. I o čemu mi onda pričamo, kakva podjela BiH, to su gluposti – smatra Brajović.
Komemoracija uoči 18. godišnjice Tuđmanove smrti
Dolazimo do raketiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. Tim je potezom sve trebalo riješiti, a do tada JNA nije poduzimala vojni udar.
– Bio sam tada zamjenik načelnika 6. odjela MUP-a i bio sam na trećem katu na Savskoj cesti kada se to dogodilo. Javljeno mi je preko veze “Goran je na sigurnom”, što je za taj dan bilo šifrirano Tuđmanovo ime. Gore su već bili moji ljudi, a poslije toga otišao sam do Banskih dvora i ondje saznao da, recimo, Mate Laušića, koji se predstavlja kao prvi šef Tuđmanova osiguranja, nigdje nije bilo, a pojavio se dva sata nakon događaja. Pitao sam ga gdje je bio, a on mi je odgovorio da neću valjda ja ispitivati i špijunirati gdje je bio. I nakon toga ga je Tuđman smijenio – kaže Brajović.
Još se ne zna sve o napadu na Banske dvore osim da su Tuđman, Marković i Mesić ostali živi samo sretnim spletom okolnosti.
– Budite sigurni da je tako, oni su se povukli iz prostorije u zadnji čas. A oni koji su ih raketirali, po svemu sudeći, točno su znali u kojoj su prostoriji. Bilo je teorija da su to bile navođene rakete signalom iz Banskih dvora, ali da je bilo tako to bismo istragom utvrdili. Drugo jutro organizirali smo sjednicu Sabora na tajnoj lokaciji u zgradi Ine u Šubićevoj, gdje je donesena i odluka o odcjepljenju Hrvatske od Jugoslavije. Sve je bilo dobro dok s terena nismo dobili dojavu da je JNA saznala gdje se održava tajna sjednica Sabora, te je trebalo obavijestiti Žarka Domljana koji je predsjedao da brzo završi sjednicu. Otišao sam prenijeti mu tu poruku i šapnuo što se događa. Kao što se zna, prijedlog i zaključke Sabora o samostalnosti RH pročitao je Vladimir Šeks, a ne Domljan – prisjeća se.
Početkom studenoga 1996. Brajovića su pozvali u Nazorovu gdje ga je dočekala Tuđmanova obitelj s vijestima da treba organizirati put predsjednika u Washington u glavnu vojnu bolnicu “Walter Reed”.
Nitko ne smije znati
U Washington je s Brajovićem putovao dr. Jakšić jer je trebalo ići po drugo mišljenje i terapiju. Nitko to ne smije znati, rekli su mu u Nazorovoj, tako da su dr. Jakšić i Brajović otišli tajno u Washington, nisu odsjeli u hotelu gdje je RH imala diplomatski popust zato da ni naše veleposlanstvo ne sazna da su u Washingtonu. Otišao je na razgovor u State Department i tajnu službu i Tuđman je mogao doći na liječenje. No, nakon dva ili tri dana vijest je procurila u hrvatske medije. To su sigurno Amerikanci javili, izjavio je tada Gojko Šušak. Tuđman je ostao u bolnici desetak dana, 23. studenoga sletio je na Pleso. Dva dana prije toga, dok je još bio u Washingtonu, organiziran je prosvjed zbog Radija 101. Brajović se sjeća da je bilo vrijeme doručka u bolnici i da se razgovaralo o prosvjedu. Bilo je onih koji su zagovarali da protiv prosvjednika treba intervenirati silom, no on im je savjetovao da se to ne čini jer bi nastao kaos. Protest treba osigurati, previše je ljudi, savjetovao im je Brajović. Koji kaže da su mu tada njegovi ljudi iz Hrvatske javili da neće biti dobro, da ministar policije Ivan Jarnjak priprema blokadu Trga bana Jelačića i intervenciju čak pomoću kamiona i autobusa. Brajović je poručio svom zamjeniku Igoru Božikoviću da učini sve da se intervencija ne dogodi. Objašnjava da do intervencije nije došlo i zato što se sastao uži kabinet Vlade Zlatka Mateše i zaključio da intervencije neće biti.
Kaže i da je točno da Tuđman nije tražio intervenciju, no nije ni imao ništa protiv s obzirom na to da je bio u Washingtonu u bolnici i nije imao punu sliku događaja. No, ipak se oslonio na naše i moje dugogodišnje policijsko iskustvo, dodaje Brajović. Kaže da se tada još nije primjećivao utjecaj terapija na Tuđmana, no kada se vratio iz Washingtona, utjecaj terapije postao je vidljiv. Tada se pazilo da se tih dana ne pojavljuje u javnosti. Nakon zadnjeg pojavljivanja na Medvedgradu završio je u bolnici i od tada bio je potpuno nekontaktibilan. Znači, zadnjih mjesec i 10 dana života. Na pitanje je li se potkraj života Tuđman nekako posebno pripremao za odlazak, je li govorio o budućnosti Hrvatske i HDZ-a nakon njega, Brajović kaže da o tome nije govorio, no ne zna je li s nekim drugim o tome razgovarao. Jedino zna da je kod njega kao jedan od ozbiljnih nasljednika u stranci slovio Ivić Pašalić. Brajović potvrđuje da je već sama Tuđmanova bolest bila uzrokovala strku unutar HDZ-a, ali i da se i izvana puno utjecalo na to da završi Tuđmanova politička epoha i dođe do smjene vlasti u Hrvatskoj.
Na našu veliku žalost odlaskom Tuđmana podzemne sile koje su se umrtvile 1990. nakon prvih demokratskih izbora opet su živnule tako da i za vrijeme HDZ-ovih vlada državom ipak upravljaju bivši UDB-aši i KOS-ovci! Možete li sa distance shvatiti daa je Mesić bio dva puta izabran za predsjednika, Josipović jednom, da je ortodoksni komunista i antihrvat koji je "isplivao" na gušenju Hrvatskog proljeća 1971. Ivica Račan bio predsjednik vlade, kao i dijete UDB-e Milanović, slatko je na kraju, uvijek, "anemično" fijete UDB-e, ali i KOS-a trenutni je predsjednik vlade...........! Ne trebate to zamišljati to je naša jadna stvarnost!