Zekan je prvi potrčao. Za njim je krenula i Rička, ostavljajući pod kopitama sitnu prašinu koju kiša nije namočila punih mjesec dana. Kobila Zora i Grom, koji nema ni pet mjeseci, umjesto trka polegli su na bok, pa sve četiri u zrak i valjaju se u prašini, razigrani...
- U tome najviše uživaju. Očetkam ih i onda mi se odu valjati po zemlji - smije se Ivanka Horvat (30) iz Malog Mihaljevca, uzgajivačica međimurskih konja, kritično ugrožene pasmine kojoj prijeti izumiranje. Ivanka i suprug Mario (38) brinu se o četiri grla. Mjesečno trebaju oko 3000 kuna po grlu za hranu, veterinarske i druge troškove. Međimurske konje, koji su nekad vukli tramvaje u Beču i Zagrebu, jer toliko su snažni, nekolicina entuzijasta okupljenih u udrugu Međimurec (jedan od naziva za tu pasminu konja) čuva kao kap vode. Ne daju da nestanu veličanstvena grla koja su, vukući teške plugove i kola, othranila generacije seljaka. Marijan Belčić, predsjednik udruge, kaže da su u projekt očuvanja i unapređenja uzgoja te najugroženije domaće pasmine aktivno uključeni i Hrvatski centar za konjogojstvo te znanstvenici s Agronomskog fakulteta i Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a simbolično pomažu i Međimurska županija te grad Čakovec.
Prof.dr. Antun Kostelić s Agronomskog fakulteta, stručni voditelj uzgoja, kaže da je glavni motiv pokretnja projekta bio dosadašnji nemar državnih i znanstvenih institucija za očuvanje naše najstarije izvorne hladnokrvne pasmine konja, koja je detaljno opisana još 1894. godine.
- Cilj je u narednih deset godina povećati populaciju međimurskog konja iznad broja kritične ugroženosti. Reprodukcija je temelj očuvanja pasmine. Od prošle godine trudimo se u suradnji s uzgajivačima pripustiti sve kobile i omice kako bi dobili što veći broj uzgojno valjane ždrebadi. Moja je ideja da se bavimo znanstvenim radom, a uzgajivačima paralelno pomažemo u njihovim uzgojima. To je primjenjiva znanost. Planiramo i nastaviti iskapanja kostiju međimurskih konja zakopanih prije 50 i više godina u Goričanu. Do danas smo iskopali kosti dvaju konja, a na temelju analize kostiju možemo vidjeti njihovu veličinu, a obavit će se i DNK analiza. Takvo istraživanje do danas nitko nije proveo, pa su nam čestitali kolege iz Austrije i Mađarske - kaže A. Kostelić. Međimurski konj prepoznat je na svjetskoj razini. Stočarska organizacija Europian association of animal production priznala ga je za izvornu hrvatsku pasminu s uskim zavičajnim podrijetlom i odlučila da se taj konj vodi pod imenom medjimurec - medjimurje horse, a tek se onda u zagradi piše muraközi lo, muran i murinsulan, što su nazivi preostali iz vremena Austro-ugarske. Svi znanstvenici na projektu rade volonterski.
- Tražili smo financijsku pomoć Ministarstva poljoprivrede, ali tamo nemamo ni sugovornika, a niti podršku. Međimurski konj nije politički zanimljiv kao lipicanac oko kojega se podiže toliko prašine, a nije hrvatska, nego slovenska pasmina. U ergelu u Đakovu je u proteklih pet godina uloženo 50 milijuna kuna, od čega u jahaonicu 20 milijuna. Međimurski konj je izvorna hrvatska pasmina, a ne žele mu pomoći! - upozorava prof.dr. Kostelić. Najveće zasluge za očuvanje pasmine ima Marijan Belčić, koji kaže da danas u Međimurju ima svega pedesetak grla te pasmine.
- Ključni je problem što su proračunski kapaciteti županije i grada nedostatni za financiranje utemeljenja ergele, a država prema uzgajivačima međimurskog konja i udruzi često ne ispunjava ni zakonske obveze - ističe Belčić. Uzgajivačima međimurskog konja prema kriteriju za kritično ugrožene pasmine pripada 3000 kuna poticaja po grlu za 2009., odnosno 2000 kuna za prošlu godinu, koji se zatim uvećava za 50 posto. Tako barem piše u zakonu, no u praksi je drukčije.
- Za isti sustav u uzgoju istarskog goveda boškarina, koje s 500 fertilnih krava i 100 junica u uzgoju nije ni izdaleka ugroženo kao međimurski konj, osigurava se po 3000 kuna za kravu i tele plus 50 posto tog iznosa po kriteriju kritično ugrožena pasmina s pozicije ruralnog razvoja. Dakle, za sustav krava-tele godišnje se dobiva 9000 kuna, a lani čak i 10.000. S druge strane, uzgajivači međimurskog konja dobili su za 2009. godinu svega 1750 kuna po grlu, a lani tisuću kuna više - upozorava M. Belčić. Projekt ergele u Čakovcu je neizvjestan jer novca nema. Članovi udruge uspijevaju svojim vezama namaknuti nešto kuna od donatora. Dovijaju se kako očuvati međimurca. Zar će država doista dopustiti da nestane ta izvorna pasmina?
