Tri godine, četiri ministra obrazovanja i netaknutih 85 milijuna eura namijenjenih Hrvatskoj iz fondova EU za modernizaciju strukovnog obrazovanja. Bilanca je to reforme koja se odnosi na strukovnjake od 2014. godine do danas – kada su se sve političke stranke složile da nam je reforma obrazovanja, koje su učenici strukovnih škola sastavni dio, prioritet. Spomenuti je novac osim za modernizaciju, nove kurikule i promjenu dosadašnjeg učenja namijenjen i za povećanje njihove zapošljivosti nakon završenih strukovnih trogodišnjih ili četverogodišnjih škola. No, Hrvatska u tri godine nije pripremila teren. Trojica ministara – Vedran Mornar, Predrag Šuštar i Pavo Barišić – nisu inicirala promjenu Zakona o strukovnom obrazovanju iako su ih tražili da to učine i gospodarstvenici i obrtnici. A upravo promjena zakona ključna je za reformu strukovnih škola.
Vremena više nema
Hrvatskoj su sada preostale tri godine da iz fonda EU povuče 85 milijuna eura, no zbog premalo vremena i dosadašnjeg trogodišnjeg ignoriranja, za promjenu zakona, sve i da ministrica Blaženka Divjak započne proces, vremena nema. Hrvatska i u ovom području reforme ide linijom manjeg otpora – umjesto u potpunu izmjenu, kompromisno ćemo u dopune postojećeg zakona.
A gospodarstvenici, obrtnici i stručnjaci su, koristeći se među ostalim i podacima i Zavoda zapošljavanje, ali i upisnim podacima o zainteresiranosti za strukovna zanimanja, predlagali uvođenje dualnog obrazovanja u kojem ključnu ulogu imaju profesori, ali i gospodarstvenici, odnosno budući poslodavci učenika. U modernizaciji strukovnog obrazovanja nije se predlagalo ništa drukčije od modela primijenjenog u Austriji i Njemačkoj, u kojem se obrazovni proces strukovnjaka, odnosno njihovo učenje, potpuno ravnopravno odvija na dva mjesta: u školi i tvrtki. Takvim učenjem učenik kod poslodavca stječe specifične strukovne, ali i opće vještine. Dualnim modelom strukovni bi učenici povećali broj sati praktične nastave koja bi se odvijala kod poslodavaca. Sličan sustav već postoji kod strukovnih programa za obrtnička zanimanja. Takva praktična nastava bila bi dio nastave koja bi se vrednovala i ocjenjivala, a ne kao što je to bilo dosad, kada je jedini element za vrednovanje bio dolazak učenika bez usvajanja metoda i oblika rada, konkretnih radnih zadataka te izlaznih kompetencija koje učenik nakon završetka treba usvojiti.
Dapače, dualni sustav u Austriji i Njemačkoj podrazumijeva i financijsku naknadu koju poslodavac isplaćuje učenicima - a koja bi se, barem prema prvim zamislima, trebala isplaćivati i našim budućim strukovnjacima.
– Prvih godina provođenja bit će potrebno osigurati određene instrumente financijske potpore tvrtkama koje sudjeluju u programima strukovnog obrazovanja – poručili su stručnjaci predlažući novi program strukovnih škola svim ministrima, a sada i Blaženki Divjak.
Tri izgubljene godine
Cijeli proces nakon izgubljene tri godine pomaknuo se s mjesta u ožujku kada je osnovano Povjerenstvo za izradu Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strukovnom obrazovanju.
– Svi ministri s kojima smo razgovarali pozitivno su reagirali na inicijativu promjene u školama, ali, nažalost, u realizaciji se dogodilo jako malo – rekli su za Večernji list u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Dapače, kažu da su sada ponovno uputili prijedloge izmjena Zakona o strukovnom obrazovanju putem javnog savjetovanja, a koje, prema dostupnim informacijama, neće biti prihvaćene.
– Želeći postići kompromis s Ministarstvom obrazovanja, napravili smo novi prijedlog izmjena Zakona koji se sastoji u samo jednom članku Zakona (u privitku) kao uporištu za donošenje podzakonskih akata kojima bi se u idućih nekoliko mjeseci definirale ovlasti, odgovornosti, procedure i pravila, kao i cjelokupni model dvojnog obrazovanja – rekli su u Gospodarskoj komori.
Propusti li i Blaženka Divjak tu priliku, 85 milijuna eura s kojima smo mogli promijeniti strukovne škole bit će prošlost.
Nabijem na onu stvar ustaše, partizane i državne dužnosnike koji su lijeni uzeti 85 milijuna!