Hrvatski znanstvenici otkrili su što potiče djecu da teže fakultetskom obrazovanju! Taj se, kao i mnogo sličnih naslova, mogao jučer pročitati u brojnim svjetskim medijima koji su prenijeli rezultate istraživanja znanstvenika Borisa Jokića i Josipa Šabića s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Naši poznati psiholozi proveli su, naime, istraživanje o visokoškolskim aspiracijama učenika u osnovnim školama pri čemu su djecu pitali žele li jednog dana upisati fakultet, ali i kakve sada imaju ocjene, uživaju li u školi, gdje uče, imaju li svoju sobu i kako je opremljena, podržavaju li ih roditelji te kakva su njihova očekivanja… Također, prikupili su informacije o školama i razredima te nakon statističke analize svih podataka dobili rezultate koji su fascinirali svijet, a koje nam je u razgovoru objasnio sam Boris Jokić.
Vaš je znanstveni rad jučer obišao gotovo cijeli svijet, kako se to dogodilo?
Naš je rad objavljen jučer u znanstvenom časopisu Educational studies pri čemu ga je izdavač Taylor & Francis Online izabrao kao zanimljiva za javnost što nas je ugodno iznenadilo. Stoga je priopćenje za medije o našem radu poslano svjetskim medijima koji su onda prenijeli rezultate istraživanja, od BBC-ja do drugih medija u Europi, ali i šire, primjerice u Aziji.
O čemu je riječ u vašem istraživanju i zbog čega je toliko zanimljiv svjetskim medijima?
To je prva longitudinalna studija o obrazovnim aspiracijama koja istražuje koji su faktori važni za visokoškolske aspiracije iz perspektive učenika osnovnih škola. Bio nam je, dakle, cilj istražiti što utječe na želje i namjere učenika da kasnije nastave visoko obrazovanje, odnosno upišu fakultet, a dobili smo i jako zanimljive rezultate.
Koji su glavni rezultati istraživanja?
Istraživanje je pokazalo da su svi faktori vezani za to koju školu dijete pohađa manje važni od školskog uspjeha te obiteljskog okruženja. Točnije, rezultati kažu da pohađanje određene osnovne škole nema gotovo nikakav utjecaj na djetetovu želju za napredovanjem prema visokom obrazovanju.
Što prema istraživanju utječe na želju djeteta da kasnije upiše fakultet?
Obrazovno postignuće učenika, odnosno njihov školski uspjeh te način na koji se osjećaju u školi, odnosno njihovo zadovoljstvo povezani su s time žele li mladi ljudi kasnije pohađati fakultet. Oni koji imaju bolje ocjene i koji su sretniji u školi u većoj mjeri teže fakultetu.
Također, s aspiracijama je povezano i obiteljsko okruženje, točnije roditeljska očekivanja i njihove obrazovne težnje te podrška koju djeca dobivaju, naročito od majke. Utjecaj ima i okruženje za učenje u domu, poput činjenice ima li dijete svoju sobu, radni stol, računalo… Također, pokazalo se i da je spol bitan čimbenik jer su se djevojčice češće izjasnile da žele nastaviti s visokoškolskim obrazovanjem.
U kojim se školama provodilo istraživanje i po kojim su se faktorima škole razlikovale?
Istraživanje je provedeno u 23 škole u Zagrebu koje su slučajno odabrane. Uzorak je reprezentativan, a škole smo razlikovali po nekoliko faktora, među kojima su veličina škole i razreda te prosjek ocjena cijele škole. Također, zanimljivo je da smo u analizi razlikovali škole prema tome kolika je cijena nekretnina oko nje, čime smo prvi put obuhvatili taj socioekonomski faktor. Ipak, pokazalo se da nijedan od tih čimbenika nije utjecao na želju za nastavkom visokog obrazovanja kod učenika.
Koje je značenje rezultata koje ste dobili?
Riječ je o izrazito pozitivnim rezultatima za Zagreb jer istraživanje pokazuje da razina visokoškolskih aspiracija učenika nije povezana s time koju osnovnu školu pohađaju. Ostala naša istraživanja upućuju na to da se isto može tvrditi za cijelu Hrvatsku, što znači da ne postoji znatna pojava elitizacije osnovnih škola koje pohađaju samo izabrana djeca te da nema velikih nejednakosti kad je o tome riječ.
Jesu li to očekivani rezultati ili su vas iznenadili?
Naši su rezultati očekivani s obzirom na to da se djeca u Hrvatskoj i dalje u osnovne škole upisuju prema lokaciji na kojoj žive. U slučaju kada bi se djeca upisivala u škole s obzirom na želje roditelja, onda bi ti elementi vezani za škole imali puno veći utjecaj. Ovako je i dalje u sustavu omogućena relativna socijalna jednakost.
Može li se, kad je o tome riječ, povući paralela između Hrvatske i nekih drugih zemalja?
Nije bilo puno ovakvih istraživanja, no po nekim je osobinama sustava Hrvatska sličnija Skandinaviji nego nekim zapadnoeuropskim zemljama poput Velike Britanije ili Nizozemske. Mi često nismo ni svjesni nekih karakteristika obrazovnog sustava koji naša djeca pohađaju, no u Hrvatskoj je pozitivno što se djeca ne diferenciraju po sposobnostima od najranije dobi. Ako uspijemo zadržati to da u školama razrede čine učenici različitog društveno-ekonomskog statusa i sposobnosti, onda imamo priliku spriječiti povećanje nejednakosti putem obrazovanja.
Jokiću ti i ova divjakuša učinili ste puno zla za obrazovanje i odgoj naše djece., a prosvjetari su ovim štrajkom i sebičnim traženjima koje ne zaslužuju jer su preplaćeni i za ovo što rade zgazili i ovo malo autoriteta što su imali.