Njihove fotografije nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Nisu im skidane bore niti rađene ikakve korekcije na licu i tijelu. Baš takve kakve jesu, stale su pred fotoaparat. Na fotografijama tih žena doslovce je izvučena njihova duša i osobnost. Svaka od njih ima zanimljivu priču i detalj iz života koji ih izdvaja. A povezuje ih to što ponosno nose svoje “40 plus” godine i što su Osječanke.
Ideja jedne bankarice
Riječ je o jedinstvenom projektu “Essekerke”, čija je misija predstaviti i približiti javnosti Osječanke u najboljim godinama. Ideja je to Kristine Vajde, bankarice po struci i make-up artistice, koju je pokrenula u suradnji s fotografom Markom Bolićem. Odjeću osigurava tvrtka Mako, a nakit Sanja Račić i njezin brend Allunga. Sve osječke snage. Fotografije više od 30 žena iz grada na Dravi objavljene su dosad na Facebooku na stranici Essekerke, a kakav je odjek najbolje svjedoči podatak da svoj red trenutačno čeka njih 180!
– Htjela sam žene izvući iz monotonije i jednoličnosti svakodnevice, priuštiti im nešto što u najmanju ruku nisu očekivale. Sjedila sam u to doba kod kuće, bez posla, a prethodno sam radila više od 15 godina u banci. Naime, dala sam otkaz u banci kako bih pokrenula obrt i bavila se šminkanjem i to mi je jako dobro išlo. Surađivala sam s dvjema velikim televizijskim kućama, ali pandemija je sve presjekla pa sam se vratila u Osijek, gdje sam u make-up svijetu bila nepoznata – započinje 45-godišnja Kristina Vajda. Otkazivani su i svatovi, pa je i taj dio posla otpao i ona se našla u teškoj situaciji.
– Zlo nikada ne dolazi samo, pa je mojem suprugu u ožujku dijagnosticiran karcinom, umirale su mi bliske osobe. Hitno sam morala pronaći posao u struci, a nevjerojatno, uspjelo mi je to doslovno u jednom danu. Pomislila sam potom kako ne može sve biti crno i počela razmišljati što ja mogu pružiti gradu i sugrađanima, a prije svega sam htjela na bolesnog supruga djelovati pozitivno. Šminkanje je posao koji zaista znam raditi i tako uveseljavati druge pa se rodila ideja da uređujemo i fotografiramo žene, kako bismo ih tako usrećili – priča naša sugovornica.
Prepoznali ih na ljetovanju
Strahovala je da će teško naći fotografa koji bi pristao uložiti svoje vrijeme, trud, znanje i napraviti besplatno fotografije. Pretražujući društvene mreže, naletjela je na radove Marka Bolića, a čim mu je izložila svoju ideju, pristao je.
– Princip je da nema skidanja bora, prištića, pjegica, kilograma, celulita. Jer mi smo sve takve lijepe, samo možda nemamo dovoljno samopouzdanja – nastavlja Kristina. Stupila je potom u kontakt s tvrtkom Mako, koja im posuđuje odjeću za fotografiranje, a zatim su angažirani i brojni drugi osječki poduzetnici. Žene se same prijavljuju Kristini, a zajedno se potom zapute dizajnerima na probu odjeće. Kroz razgovor, Kristina pokušava saznati što više o ženi, a kasnije uz fotografiju objavi samo nekoliko rečenica koje najbolje dočaravaju njihovu osobnost i stil života. Primjerice, poznatu osječku novinarku nisu prezentirali kroz novinarstvo, već kroz njezinu strast prema cipelama.
– I ništa ne otkrivamo. Nikada ne stavljamo ni puno ime i prezime – dodaje. Glas o projektu pronio se Hrvatskom pa su njezine Essekerke na ulici znali prepoznati čak i na ljetovanju na Jadranu.
Kristina i Marko kao najzanimljivije iskustvo ističu 99-godišnjakinju koja je pozirala u ružičastoj odjeći i puhala mjehuriće.
– Osnovali smo nedavno udrugu Essekerke kroz koju ćemo organizirati niz kreativnih radionica – govori Kristina i najavljuje početak projekta Essekeri.
Nešto mi se mota po glavi da je u prošlom stoljeću i u vrijeme početaka fotografije u Osijeku bio fotografski salon VAJDA. I da su radili prekrasne obiteljske fotografije. Morat ću prelistati moju fototeku. Ako je mlada autorica iz ovogg članka, potomak te fotografske obitelji, hvala što su postojali.