Subota 13. listopada
Ponižavajuća sluganska šutnja crkvene hijerarhije
Pročelnik vatikanske kongregacije za kauzu svetaca kardinal Angelo Becciu izjavio je da je usporen proces kanonizacije kardinala Stepinca te da tek treba “proučiti situaciju” nakon svršetka rada katoličko-pravoslavne komisije. Ništa novo, prije oko godinu dana napisao sam da Stepinac neće biti proglašen svetim sve dok je papa Franjo živ. Znalo se to otkad je formirao povjerenstvo u kojem su i predstavnici Srpske pravoslavne crkve koja je, uza žestoke reakcije srbijanske i crnogorske javnosti, 2006. godine kanonizirala dvojicu četničkih koljača i koja je bila jedan od najglasnijih huškača na rat protiv Hrvatske. Tako se južnoamerički ljevičar Bergoglio jasno okrenuo protiv Stepinca i Hrvatske te nastavio tradiciju ljevičarskih prosrpskih i pročetničkih krugova i izrovao i pomrsio put koji su s oduševljenjem kanonizaciji Stepinca utirali njegovi prethodnici Ivan Pavao Drugi i Benedikt XVI. Na žalost, ni riječi protivljenja toj sramoti nismo čuli iz crkvene hijerarhije u Hrvatskoj ni iz njezinih medija, zavladala je ponižavajuća, sluganska šutnja i obmane o skoroj kanonizaciji nakon rada spomenute komisije. Šutnja posve suprotna hrabrosti s kojom se kardinal Stepinac usprotivio dvama zločinačkim totalitarnim režimima – Pavelićevu i Titovu.
Nedjelja 14. listopada
Hrvatska se preusmjerava u anacionalnu državu
Čitam danas da saborski zastupnik Ivan Culej možda napušta HDZ i prelazi u klub Brune Esih, a izlaskom iz vladajuće stranke prijeti i Ivan Penava... Ivan Bedek, predsjednik HDZ-ova temeljnog ogranka Žitnjak u Zagrebu, te još 18 članova tog ogranka više ne prijete nego su otišli jer “HDZ više nije demokršćanska stranka”. Kažu kako nezadovoljstvo traje još otkad je izglasovana Istanbulska konvencija. A davno prije njih HDZ je napustila nekad poznata splitska hadezeovka prof. dr. Sanja Bilač, koja je mnogo radikalnija, pa sada čitamo njezinu izjavu pod naslovom – “Plenković kao Tito – opasna politika uništenja hrvatske države i naroda”. Navodi “gušenje demokracije”, “svjetonazorsko preusmjeravanje Hrvatske u liberalno-anacionalni protukršćanski sekularizam”, “raseljavanje hrvatskog naroda” i druge Plenkovićeve pothvate kojima pokapa Tuđmanovo nasljeđe. Tako Plenkoviću najveća potpora ostaju navodni demokršćani i konzervativci koji mu se pokoravaju i kad ih kažnjava, a uskratom te potpore mogli bi ga lako srušiti. Bez Stiera, Kovača, Brkića, G. Marića, Culeja... ljevičar Plenković pada, s njima pak opstaje i nad njima se iživljava. I bez brige može nastaviti londonsko-bruxelleski projekt – preusmjerbu Hrvatske u anacionalnu državu i raseljavanje Hrvata. Za nagradu koja ga čeka.
Ponedjeljak 15. listopada
Guverneri samo za međunarodne nagrade!?
Kakvu su sliku o Hrvatskoj narodnoj banci stvorili najugledniji hrvatski ekonomisti! Prvo je Kulić rekao kako nije ni hrvatska ni narodna, što su potom nizom primjera potvrđivali Jakovčević, Santini, Lovrinović, Garač... Jer, služi samo interesima stranih profitera te uvoznog lobija. A HNB je isti danas i dok mu je guverner bio Rohatinski. Godine 2009. u prijestolnici koja obožava Hrvatsku, u Londonu, on je dobio nagradu kao najbolji svjetski guverner u toj godini, a sličnu nagradu svojedobno sam predvidio i sadašnjem guverneru Vujčiću. I evo ga, dok stranci iz Hrvatske godišnje iznose goleme, milijardske dobiti, grupacija GlobalMarkets proglasila ga je najboljim guvernerom u srednjoj i istočnoj Europi u 2018. godini! Evo i dvije pohvale Vujčiću koje mogu biti uvod u nagradu. Ivan Bulj: “Nagrađuje se njegov nerad, nemar, ugrozio je financijsku stabilnost Hrvatske, deset milijardi kuna je Agrokor koristio bez pokrića”. Drago Jakovčević: “Guverner bi mogao natjerati hrvatske banke da se od svojih banaka-majki u inozemstvu zaduže po kamati od 0,5 posto i u Hrvatskoj refinanciraju kredite koje su dali državi po kamati od šest posto... i tako jednim potezom refinancirati javni dug”. No što bi ovdje radile strane banke kad ne bi otimale? A guverneri HNB-a i postoje zato da budu nagrađivani!?
Utorak 16. listopada
Tko brani agresora u policiji, taj je kao i on
Ljevičarski su se mediji i novinari nauživali, danima poslije vukovarskog prosvjeda pisali su o tom nedjelu “ekstremne desnice”, “radikalne desnice”, “desnice koja se uporno želi domoći glavne političke pozornice”, o “desničarskom udaru na Plenkovića” itd. Nisu ih baš zanimala svjedočenja silovanih žena, ni činjenica da je istraga o zločinima na Ovčari počela tek lani, ni drugi razlozi zbog kojih je skup organiziran, a poslužili su se i Tuđmanom koji je Zakonom o općem oprostu zaustavio mnoga suđenja. I evo kako tumače taj zakon. Na primjer, Tomislav Josić se pita kakva je to pomirba kad oni srpski pobunjenici kojima je morao predavati oružje rade danas u hrvatskoj policiji ili pravosuđu, a jedan mu lijevi komentator odgovara kako “pobjednici moraju pokazati velikodušnost i zato je normalno da danas vukovarski Srbi, koji nisu skrivili zločine, rade kao poštari, policajci ili u pravosuđu.” Ako netko tako piše, onda agresiju nikad i nije doživljavao ni poimao kao zločin. Oprost onima koji su “samo držali puške u ruci” ne znači i nijekanje metaka iz tih pušaka kojima su Hrvati ubijani, pa je stav da se takvi mogu zapošljavati u policiji i pravosuđu, gdje se radi interesa države traže besprijekorne osobe, zapravo svrstavanje na stranu srpskih pobunjenika.
Srijeda 17. listopada
Brodograditeljski genij mijenja se u konobarski
Radnici Uljanika i 3. maja ostali su bez plaća, naručitelji brodova otkazuju narudžbe, vlast pere ruke... Nastavlja se mrcvarenje tih tvrtki s tisućama zaposlenih. Teško je licemjerje kad se sa svih strana uvjerava u suprotno od onoga čime se javnost danomice “zabavlja”, a to je propadanje brodogadnje. Za likvidaciju te za Hrvatsku znamenite djelatnosti potrebne su psihološke pripreme javnosti, to jest pojačavanje dojmova o agoniji iza koje dolazi sigurna smrt. A poslije te smrti na sceni su lešinari, tajkuni i političari koji su pripremili plan uništavanja hrvatskog gospodarstva. Mnogi brodovi koji plove ili su plovili svjetskim morima svjedoče o hrvatskom brodograditeljskom geniju, ali sve što govori o hrvatskoj nacionalnoj veličini treba pogaziti. Pa će hrvatski brodograditeljski genij biti zamijenjen hrvatskim konobarskim genijem, genijem čistačica i spremačica, a specijalnost u pothvatima za koje je bila potrebna svjetska pamet i umijeće specijalnošću brige za stražnjice inozemnih gostiju i kese croatocidnih tajkuna. To rashrvaćivanje Hrvatske događa se jednako u prihvaćanju moralnih nastranosti kao što je Istanbulska konvencija kao i u propasti nacionalnih tvrtki kao što su Agrokor, Uljanik, Treći maj, Brodotrogir...
Četvrtak 18. listopada
Nadmetanje taština koje vjernike uopće ne dotiče
Vjera je samo varka kad su i od vjere i od vjernika neusporedivo važnije vjerske institucije, hijerarhije i njihova moć. Pošto je Carigradska patrijaršija priznala autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve a potom Ruska pravoslavna crkva s tom patrijaršijom prekinula sve odnose, u povodu tog historijskog raskola javio se i patrijarh srpski Irinej s dramatičnom porukom: “Kriza u pravoslavnom svijetu može dovesti do tragedije”. Kakve tragedije? Hoće li se što tragično dogoditi Bogu, prema kojemu ti sukobi nisu ni u kakvoj relaciji, ili vjernicima čije osjećaje i pobožnost i ne dotiču? To jednostavno pitanje niječe svako moralno značenje tih događaja koji su važni samo kao potresi i diobe u institucionalnoj moći i kao nadmetanja taština u crkvenim hijerarhijama.
Petak 19. listopada
Što je stanje crnje, vlast sebe više voli
U Hrvatskoj su začuđujuće razlike između samohvale vlasti i mišljenja tako reći cijele ekonomske elite. U Globusu s današnjim datumom poznati ekonomist Željko Lovrinčević proriče nam skoru propast. Koliko još Hrvatska može bez sudbonosnih ekonomskih promjena? “Pa još barem dvije-tri godine, dok turizam sve drži i dok dolaze doznake iz inozemstva. One su već više od 15 milijardi kuna, oko četiri posto BDP-a, tako da će uskoro ulogu socijalne politike koja se raspada preuzeti transferi djece iz inozemstva svojim obiteljima.” Ali to je “individualno spašavanje, puno će ljudi propasti kroz tzv. mrežu socijalne sigurnosti, pa tko se spasi – spasi se”. Kad se ekonomistima pribroji oporba, zatim statistički pokazatelji koje često dobivamo iz Bruxellesa a i iz Hrvatske, po kojima smo na samom dnu ili pri dnu europskih gospodarskih i drugih ljestvica, pa onda stavovi građana za veliku većinu kojih Hrvatska ide u “lošem smjeru”, Vlada ostaje jedini, usamljeni barjaktar svoje uspješnosti. Iz povijesti znamo da je u zemljama koje su ekonomski propadale vladalo ovo pravilo: što je stanje crnje, vlast više sebe voli. A ima i zašto, u nečemu smo u Europi nenadmašni – ovih smo dana vidjeli kako je kraj našeg premijera francuski predsjednik Macron sićušan.
Prije nego što piše o kanonizaciji bl.Stepinca i o papi Franji,preporučam Ivkošiću da pročita drugu Petrovu poslanicu:"Jedno ljubljeni ne smetnite s uma:jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina,a tisuću godina kao jedan dan.Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje,kako ga neki sporim smatraju,nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne,nego hoće da svi prispiju k obraćenju"(2 Pt 8,9)Ako pogledate postupanje Crkve po pitanju kanonizacija onda ćete vidjeti da su istodobno bili kanonizirani sveci koje je dijelilo nekoliko stoljeća.U Božjim očima vrijene je ništa,ono predstavlja samo neku vrijednost za ove naše jadne prolazne živote.Crkva je kao ustanova Božanskog poslanja nadvremenska,a tamo pripada i Stepinac.Zato mu se molimo!Daleko je to iznad svega onog što Ivkošić piše....