Mržnja razara i ubija, oproštaj je smiraj duše, a zaborav gubitak identiteta – kazao je lanjskog svibnja zagrebački gradonačelnik Milan Bandić za polaganja vijenaca kraj spomen-ploče na Trgu svibanjskih žrtava 1995., na petnaestu obljetnicu raketiranja Zagreba.
I baš je onaj drugi dio njegove rečenice, u kojem govori o zaboravu, ražalostio Nadu Plešnik jer imena njezina oca Ivana Brodara ranjenog tog 2. svibnja u Draškovićevoj ulici, a preminulog 3. lipnja iste godine od teških tjelesnih ozljeda koje je dobio za granatiranja, na spomen-ploči – nema.
U očevidu piše sedam
Njegovo ime nije upisano ni na spomenik Zid boli – Glas hrvatske žrtve na Mirogoju, a delegacije koje se dolaze pokloniti stradalima uporno ponavljaju da je u Martićevu razaranju Zagreba poginulo šestero, a ranjeno 205 civila:
– Ne, poginulo ih je sedam – kaže Branko Lazarević, u to vrijeme policijski inspektor PU zagrebačke, koji je vodio očevid. Svjedočio je o tome i u Haagu na suđenju Milanu Martiću:
– Rekao sam da je na tom popisu poginulih i Ivan Brodar – kaže Lazarević, danas umirovljenik i savjetnik u dnevnom listu 24sata.
O sedam poginulih u dopisu što ga je lanjskog svibnja poslala predsjednici Vlade, Skupštini Zagreba, Uredu gradonačelnika Bandića, a na znanje dostavila Uredu predsjednika, Udruzi civilnih stradalnika iz Domovinskog rata i gradskoj četvrti Gornji grad – Medveščak govorila je i Nada Plešnik zahtijevajući da se propust ispravi:
– Neprihvatljivo je i ponižavajuće da odgovorne osobe u Gradu Zagrebu, koje su bile nadležne za upis imena stradalih civilnih žrtava raketiranja Zagreba, ne znaju da je poginulo sedam i bilo ranjeno 214 građana. Na križanju Draškovićeve i Vlaške 2. svibnja 1995. godine poginule su Ana Mutevelić i Ivanka Kovač, a Damir Dračić i Stjepan Krhen poginuli su u Vlaškoj kod broja 4. Ivan Brodar podlegao je ozljedama 3. lipnja u Klinici za traumatologiju. Dan poslije poginuo je Ivan Markulin, a ranjeni Luka Skračić umro je 6. lipnja 1995. godine – navodi u dopisu Nada Plešnik.
Pisala je još prije godine, a do danas se, kaže nam, ništa promijenilo nije iako 16. obljetnica stradavanja "kuca na vrata".
Iz ureda Jadranke Kosor odgovoreno joj je da je njezina predstavka poslana Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi radi mjerodavna postupanja. Bilo je to 2. lipnja prošle godine. Osam dana poslije dobila je odgovor koji je potpisao ministar Darko Milinović: "Kako je došlo do toga da na navedenim spomen-obilježjima nije navedeno ime Vašeg pokojnog oca gospodina Ivana Brodara nije nam poznato" – napisao je.
"Ne dopuštamo zaborav"
– Čini mi se da jedino Gradski ured za zdravstvo i branitelje nastoji ispraviti nepravdu učinjenu mom pokojnom ocu – kaže nam Nada Plešnik dok pokazuje odgovore što ih je dobila od pročelnika Zvonimira Šostara.
Ali, iako u tom uredu pokazuju dobru volju za rješavanje problema, imena Ivana Brodara još nema na spomen-pločama.
– Ako je zaborav uistinu gubitak identiteta, onda moja sestra Vida Kunštek i ja ne želimo i ne dopuštamo gubitak identiteta našeg oca. Za nas je on bio čovjek – kaže Nada Plešnik.
Zid boli, sto je to? S obzirom da smo kao narod skloni kradji svega i svacega, i ovaj smo termin ukrali. Ovaj puta od Jevreja, koji u Jeruzalemu imadu Zid placha. A ima i drugi povod - volimo izigravat zrtvu, kad ono, evo ti Haaga i zlocinackog pothvata.