Uz zabrinjavajući porast mentalnih teškoća mladih kao što su anksioznost i depresivnost, u hrvatskim je školama zavladala i "tiha" pandemija samoozljeđivanja, a uočava se i porast suicidalnih misli, namjera i pokušaja. Prema upitniku koji je provela Agencija za odgoj i obrazovanje u svibnju 2022., od 176 psihologa u osnovnim i srednjim školama njih 146 (83%) susrelo se s problemom samoozljeđivanja, 149 (85%) ima iskustva sa suicidalnim mislima ili pokušajima učenika, a 27 psihologa ima iskustva s počinjenim suicidom! Stručni suradnici, nastavnici, ravnatelji, ali i učenici i njihovi roditelji nerijetko se nalaze u izuzetno stresnim situacijama s kojima se otežano nose jer su emocionalno vrlo zahtjevne i iscrpljujuće, a česta je i sumnja, strah i nesigurnost kako postupiti.
Ostaju nevidljivi
Agencija za odgoj i obrazovanje organizira samostalno ili u suradnji s drugim institucijama stručne skupove za djelatnike škola s temom mentalnog zdravlja učenika. Od siječnja do ožujka ove godine organizirana je u suradnji s HZJZ-om, uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja, edukacija o mentalnom zdravlju djece i mladih po županijama.
Skupina psihologa osnovnih i srednjih škola te učeničkog doma, predvođena dr. sc. Vesnom Ivasović, višom savjetnicom za stručne suradnike psihologe i nastavnike psihologije u Agenciji za odgoj i obrazovanje, okupila se kako bi izradila smjernice koje uključuju prijedloge hodograma za postupanje u slučajevima kad se dogodi samoozljeđivanje, kod suicidalnih misli, suicidalnih namjera, pokušaja suicida ili suicida.
Večernji TV: Jesu li hrvatske škole sigurne?
– Smjernice će sadržavati upute za razvoj strategije škole o mentalnom zdravlju učenika, hodograme postupanja, check liste, načine podrške i upute što sve u određenoj situaciji treba poduzeti da se olakša učeniku s problemima mentalnog zdravlja, učiteljima, nastavnicima, učenicima i roditeljima koji su pogođeni u kriznim situacijama. Konkretno, sadržavat će upute kako prepoznati upozoravajuće znakove kod učenika i kako prevenirati takve nemile događaje kao i preporuke što učiniti nakon traumatičnih događaja – kaže Vesna Ivasović ističući da se preporuke temelje na iskustvima u hrvatskim školama, znanstvenim i stručnim spoznajama te dokazano učinkovitim protokolima postupanja u drugim državama.
Mnogi dječji vrtići u Hrvatskoj već imaju interne sigurnosne protokole za postupanje u izazovnim situacijama, primjerice što učiniti ako po dijete dođe roditelj u alkoholiziranom stanju. Bilo bi korisno da tim putem krenu i škole, a neke već i imaju razrađene takve hodograme. Osim porasta broja slučajeva samoozljeđivanja, pokušaja suicida i suicida, razlozi za izradu hodograma su i čekanje na psihijatrijski pregled i tretman koji traje i više mjeseci, kao i postupci koji zbog nedovoljne informiranosti o ovoj tematici mogu pogoršati situaciju. Važno je da roditelji ozbiljno shvate djetetove probleme i poslušaju preporuke škole te potraže stručnu pomoć.
Do dolaska tima za krizne intervencije škola ostaje bez vanjske podrške i iznimno je teško u stanju stresa i emocionalne uznemirenosti djelatnika voditi računa o tisuću stvari koje treba poduzeti, od informiranja učenika i roditelja o događaju do otvaranja knjige u kojoj će se učenici opraštati. U slučaju suicida krizni tim dolazi u školu nakon sprovoda, što ostavlja prazan prostor u kojem je škola bez stručne pomoći. Važnost hodograma tim je veća. I ne samo kad se dogodi suicid nego i u drugim kriznim trenucima, primjerice kod smrti učitelja ili kad se pojavi neka snimka koja uznemiri cijeli kolektiv. Uvjeti se od škole do škole značajno razlikuju pa se preporučuje da svaka škola izradi svoje hodograme postupanja, ovisno o specifičnim potrebama, a na temelju stručnih smjernica.
– Umjesto da su kao do sada orijentirane uglavnom na akademski uspjeh, škole bi trebale razvijati i njegovati privrženost, biti mjesta na kojima su važni odnosi, koja promiču povezanost i bliskost s učenicima. "Tu sam za tebe", "Vidim te", "Čujem te", "Važan si mi", "Ovdje sam da ti pomognem", "Stalo mi je do tebe", zapravo su obične poruke, ali i poruke koje učeniku doslovno mogu spasiti život jer je veća vjerojatnost da će se povjeriti i nakon toga dobiti stručnu pomoć – kaže V. Ivasović napominjući da katkad zaboravljamo važnost emocionalnog povezivanja s učenikom ne samo za njegovo mentalno zdravlje već i za obrazovni napredak. Većina nas cijeli život pamti riječi učitelja koje su nam pružile ohrabrenje u teškim životnim trenucima. Neki učenici i njihove teškoće ostaju nevidljivi i takve poruke nikada nisu čuli. Pogoršano mentalno zdravlje učenika zvoni na uzbunu, a škola je tu da prepozna i pruži podršku, a ne samo da prenosi znanje.
Prema statistikama MUP-a, tijekom 2022. ubilo se ili pokušalo ubiti 62 mladih u dobi između 15 i 18 godina, njih 108 u dobi od 19 do 25 godina, a osobito je zabrinjavajuće što se dob u kojoj mladi dižu ruku na sebe spušta pa se tako prošle godine 24 djece do 14 godina ubilo ili pokušalo ubiti. Ta je dob još toliko nježna da je moguće, napominju psiholozi, kako nekoj djeci nije bila jasna ni konačnost čina za koji su se odlučili. Istodobno, internet obiluje ne samo najgorim oblicima nasilja nego i igricama koje se poigravaju idejom suicida ili čak i navode na samoubojstvo. Indikativno je i da su slučajevi samoozljeđivanja i suicidalnih ponašanja u hrvatskim školama česti i među odličnim učenicima, što najvjerojatnije znači da je riječ o djeci i mladima izloženim pritiscima za postizanje uspjeha ili pak posebno osjetljivima na taj pritisak zbog svog perfekcionizma.
Probir rizičnih učenika provode školski liječnici na sistematskom pregledu i školski psiholozi primjenom kratkog upitnika.
No, da bi hodogrami funkcionirali, osim stručnih suradnika ključno je educirati učitelje i nastavnike jer upravo oni najviše vremena provode u razredu i često prvi primijete da se nešto događa s nekim učenikom. Edukativni program HZJZ-a "PoMoZi Da", u čiji je razvoj i organizaciju edukacije uključena i Agencija za odgoj i obrazovanje, u posljednje je dvije godine već svladalo više od 700 djelatnika škola. Teme edukacije su depresivnost, anksioznost, zloporaba alkohola, samoozljeđivanje, suicid, tugovanje. HZJZ će uz podršku UNICEF-a organizirati i dodatne edukacije o samoozljeđivanju i samoubojstvu te traumama.
Suradnja i empatija
Posebna je tema samoozljeđivanje, ponašanje čiju rizičnost mnogi podcjenjuju ocjenjujući ga kao pokušaj privlačenja pozornosti. Mladi koji se samoozljeđuju trpe intenzivnu emocionalnu bol, koju pokušavaju ublažiti izazivanjem fizičke boli i pri tome najčešće skrivaju svoje rane i ožiljke. Katkad se samokažnjavaju jer su ljutiti na sebe, a katkad je samoozljeđivanje posttraumatska reakcija. U svakom slučaju, riječ je o pozivu upomoć, zbog čega je izuzetno važno da imaju osobu kojoj se mogu povjeriti, a ako takvu osobu nemaju u obitelji ili među prijateljima, da to bude učitelj, razrednik, kolega, školski psiholog, pedagog ili drugi stručni suradnik.
Stručnjaci upozoravaju da je kod mladih koji se samoozljeđuju uvijek potrebno provjeriti postoje li suicidalne misli i namjere te ako se pokaže da je rizik velik, hospitalizirati učenika. Brojni su upozoravajući znakovi da se s mladom osobom nešto događa, ali važno je znati prepoznati ih. Primjerice, depresija se, pogotovo kod mladića, može očitovati agresivnošću, izriču im se pedagoške mjere, a ne prepoznaje se da je u podlozi depresivno raspoloženje pa se učenik osjeća još gore. U najgorem slučaju, ne prepoznaju li se, takve situacije mogu završiti nasiljem kakvo se dogodilo u Beogradu. Mladi koji su izloženi traumama, ako su fizički ili seksualno zlostavljani, posebno su osjetljivi. Zbog svega toga izuzetno je važna destigmatizacija mentalnih bolesti i teškoća. Mnogi djelatnici i ravnatelji osnovnih i srednjih škola pokazuju interes i educiraju se o ovoj tematici. U konačnici, bez suradnje ravnatelja i bez empatije učitelja teško je išta postići.
Broj kriznih intervencija u školama raste i nakon pandemije
Prema podacima Ministarstva znanosti i obrazovanja, broj kriznih intervencija porastao je s 23 u 2018. i 2019. na čak 51 u 2021. i 55 u 2022. Broj kriznih intervencija zbog pokušanih i počinjenih suicida penjao se s po četiri slučaja 2019. i 2020. na šesnaest 2021. i dvanaest lani do svibnja! Učenicima je očito bila teška 2021., godina u kojoj se najviše prakticirala online nastava, što je još jedan, vrlo ozbiljan argument koji govori u prilog živoj, fizičkoj komunikaciji i socijalizaciji djece umjesto one internetske, ali zabrinjava da se taj trend nastavio i lani.
Dugoročna strategija mora se baviti razlozima i sprečavanjem, ali kratkoročno nemamo dovoljno psihologa u školama i stvar je kritična. Postoje škole u kojima je jedan psiholog na nekoliko stotina učenika, što je definitivno premalo za bilo kakvu ozbiljniju prevenciju i detekciju. Katastrofa koja čeka da se ostvari.