U Večernjaku od 29. srpnja o. g. u rubrici "Reagiranja" objavio je gosp. Ranko Dakić iz Stuttgarta članak pod naslovom "Što će biti s našim prvim konzulatom u Njemačkoj". Budući da članak vrvi netočnostima, površnošću, uopćavanjem, čak i uvredama, ponukan sam osvrnuti se i pokušati - kao obični građanin Hrvat - odgovoriti.
I ja živim u SR Njemačkoj već 35 godina i meni su potrebne usluge našeg "konzulata", a i kao aktivan kulturni radnik upućen sam na suradnju s "konzulatom". Riječ "konzulat" stavljam pod navodnike jer u Stuttgartu postoji Generalni konzulat, a ne konzulat. Gospođa dr. Vera Tadić (a ne Vera Tadić) je generalna konzulica. Prije tri mjeseca dr. Vera Tadić posjetila je službeno Ravensburg i održala vrlo zanimljiv informativni razgovor o Hrvatskoj katoličkoj misiji, a bilo je govora i o zgradi Generalnoga konzulata, pa je objasnila da je ovaj u Stuttgartu naš najveći generalni konzulat na svijetu uopće! Zgrada u kojoj je ured ne odgovara posve svrsi ni po veličini, a pogotovu po smještaju. U maloj je, uskoj ulici u Bad Cannstattu punoj privatnih zgrada i stanara koji se osjećaju smetani u privatnom životu zbog velikog broja hrvatskih građana koji dolaze po usluge ili obavljati neke poslove. Tu se stvaraju "repovi", puši se prekomjerno, glasno razgovara, pa stanari s pravom prosvjeduju. Sve je te i druge teškoće iznijela dr. Vera Tadić pa su građani bili upoznati s namjerom da se zgrada zamijeni drugom, prikladnijom.
Dr. Tadić vrlo je aktivna generalna konzulica, prisustvuje svim važnijim priredbama hrvatskih građana, bile one sportske, kulturne ili društvene. Priredila je i savjetovanje predstavnika svih hrvatskih udruga, klubova, društava na području Baden-Württemberga, što smatram vrlo uspješnim i korisnim korakom za koordinaciju rada. Znam i za problem s putovnicama jer sam i ja ove godine morao nakon deset godina dobiti novu. Predao sam molbu i potrebne dokumente i čekao, kao i svi drugi. Ali gospodin Dakić ne kaže da se putovnice ne rade u Stuttgartu nego u Zagrebu! Iz Zagreba se vraćaju u Stuttgart, gdje se mogu podići. Ja sam svoju putovnicu dobio u HKM Ravensburgu, a za njemačke vlasti dobio sam od konzulata potvrdu kojom dokazujem da sam molbu za novu putovnicu podnio, ali je još nisam dobio. To je bilo dovoljno za njemačke vlasti i nije postojala opasnost oduzimanja prava boravka u Njemačkoj. Toliko o tome.
"Današnja vlast" u Hrvatskoj o kojoj piše gospodin Dakić - drugi je problem i u tom pogledu slažem se s njim. Mislim da smo doista mi iz "dijaspore" zanemareni. Dijaspora više od desetljeća pomaže Hrvatskoj - izravno ili neizravno: kroz financijske transakcije, ulaganja u privredu, ali i kroz reprezentativan rad ovdje u Njemačkoj. Da i ne govorim o našem radu za Domovinskog rata! U Ravensburgu sam osnovao Njemačko-hrvatsko društvo čiji sam predsjednik od osnivanja. Kroz kulturne priredbe (koncerte, izložbe, predavanja) pomažemo približavanju dvaju naroda, rušenju predrasuda o Hrvatskoj, promičemo hrvatsku kulturu, a kao vrhunac naše djelatnosti upravo je sklopljeno partnerstvo dvaju gradova Ravensburga i Varaždina.
