Zbog velike dostupnosti različitih sadržaja u današnje vrijeme sve češće možemo vidjeti zanimljive hobije običnih ljudi koje dijele iz svojih domova pomoću različitih audiovizualnih formata. Jedan od hobija koji sada sve više dolazi do izražaja je slaganje kultnih Lego kocaka, nekad igračaka za djecu, a danas je, prema mnogima, to grana umjetnosti.
Autor ovih redaka nikad nije bio pretjerano oduševljen Lego kockama, čak ni u djetinjstvu, no u jednom zagrebačkom kafiću dva su čovjeka, koja su sjedila za stolom pokraj, prišla mojem društvu i pitala: – Oprostite na smetnji, ali imate li možda doma starih Lego kocaka koje vam više ne trebaju? Društvo im nije moglo pomoći s Legom, ali priča je bila intrigantna. Bili su to Marin Madunić i Luka Jančić, dvojica u ranim tridesetima, članovi Lego kluba "Kockice", jedinog takvog kluba i zajednice u Hrvatskoj, koja postoji još od 2008. godine i broji oko 70 članova.
Nakon kratkog razgovora dečki su pozvali na izložbu u Velikoj Gorici, koju su oni i njihovi kolege iz kluba imali dan poslije. No kako to da su prišli nepoznatim ljudima, rade li to i inače tražeći Lego kocke?
– Gotovo sa svima tako počinjem komunikaciju, pogotovo u kafićima. Uvijek nam treba Lego kocaka, a i nemam što izgubiti – kaže jedan od dvojice.
Izložba, održana krajem veljače u Pučkom otvorenom učilištu u Gorici, u najmanju ruku bila je zapanjujuća. Posjećenost je bila nevjerojatna, bilo je tu posjetitelja od 7 do 77 godina, a završni proizvodi koje su članovi kluba kreirali govorili su sami za sebe. Od kompletne rekreacije "Harryja Pottera" i "Gruntovčana", preko gusarskih brodova, automobila i kamiona, koji su u milimetar i do najsitnijih detalja replika stvarnih kreacija, pa sve do Lego robotike, na čelu s robotom od Lego kocaka koji sam uspješno slaže Rubikovu kocku. A to su samo neki od primjera!
Kako se uopće počinje s ovim hobijem, otkrio nam je Marin, čija su specijalnost Lego brodovi. Time se počeo baviti kad je bio petogodišnjak, prestao je kao tinejdžer, a vratio se tom hobiju u studentskim danima. – Negdje sam vidio da je u Zagrebu otvorena izložba i odmah sam je odlučio posjetiti. Kad sam vidio postav i uočio na kojoj razini to rade neki ljudi, deset puta višoj od mene, znao sam da moram biti povezan s njima. Nakon što sam se učlanio, imao sam već za 20 dana prvu izložbu i bio mi je ogroman pritisak, ali na kraju je sve to ispalo divno iskustvo koje je pokrenulo toliko toga lijepoga. Baš mi je drago što sam se vratio tom hobiju jer je nestvarno koliko toga možeš graditi i koliko možeš biti kreativan.
Kakav je ovaj hobi kad je riječ o tome kako ga uklopiti u život – financijski, vremenski i logistički?
– Poprilično je zahtjevan. Primjerice, podstanar sam u manjem stanu i jednostavno nemam dovoljno prostora za slaganje. Budući da mi sve ove kreacije radimo iz glave i za njih nemamo nacrte, treba nam jako puno prostora da bi se kocke složile i da bismo uopće shvatili što želimo napraviti. Potreban je i ogroman prostor za skladištenje jer, ako radite velike stvari, potrebno je na tisuće kocaka. Treba sve to i prevesti, pogotovo kad je gotovo, ali otkako smo u klubu uvijek si pomažemo i snalazimo se. Razmjenjujemo Lego kocke ako nam koja nedostaje, dopisujemo se na forumima ili na Lego stranicama, a, naravno, često morate i kupovati.
Može li to biti samo hobi ili se može i živjeti od njega?
– Postoji mala mogućnost da se živi od Lego kocaka pametnim ulaganjem i prodajom. Nije lako, ali, evo, sigurno može biti dodatna zarada. Već sam imao nekoliko ulaganja i kupio nekoliko setova koje nikad neću otpakirati, nego ću ih takve zapakirane kasnije prodati, jer cijena Lego kocaka raste nevjerojatno brzo. Lego nikad ne izbacuje isti set ponovno, svaki bude u prodaji te dvije godine i onda se povlači iz prodaje. Jedan set za brod kupio sam prije godinu dana za nekih 200 eura, on već sad vrijedi oko 350 eura, a za godinu dana vrijedit će oko 500 eura. U nekim situacijama i jedna kockica, ako je rijetka, može dosegnuti i cijenu od nekoliko tisuća eura. Nije Lego daleko od kriptovaluta – kaže Marin kroz smijeh.
Zanimljivo je da Lego kocke okupljaju ljude iz različitih djelatnosti i zanimanja, a nekima je taj hobi utjecao i na karijeru.
Građevina, automobilizam...
– Mogu reći da su "legići" zapravo usmjerili da mi primarni posao postane građevina. Još kao klinac s Lego kockama uvijek sam sve konstruirao tako da bude jako stabilno pa sam taj način razmišljanja prenio i na svoju struku. S "legićima" mi je uvijek bio cilj složiti nešto što doslovno možeš udariti šakom a da se ne raspadne – rekao je Madunić, a nadovezao se i Jančić: – Uvjeren sam da je tako. Moj brat je u djetinjstvu isključivo radio s "legićima" povezanima s automobilima i mehanikom, to je Legotehnics, i evo, na kraju radi u autoindustriji. Sve što vidite ispod "haube" u Lego modelu određenog automobila bit će identično, svi dijelovi.
Klipovi u cilindrima pokreću se kako se i inače pokreću u vozilu, motor se pokreće na isti način – rekao je i dodao: – Odličan je primjer naša kolegica Lucija iz udruge, koja sve do 20. godine nije imala nikakve poveznice s Legom, ali velika je obožavateljica Harryja Pottera, no nije joj se sviđalo kako je Lego napravio original dvorca Hogwarts iz filma pa je došla do Lega i na kraju složila i nadogradila uistinu predivan realistični Hogwarts s čak sedam tisuća kocaka.
Vrijedi dodati da se izložbe kluba Kockice po Hrvatskoj održavaju nekoliko puta godišnje, a najveća se svake godine održava u Family Mallu na Jankomiru.
