Nepažnjom djeteta koje je zapalilo vanjski dio terase, osmeročlanoj obitelji Koprivčević iz Brodskog Vinogorja lani je drugi put u samo nekoliko godina izgorjela kuća. Vatra je zahvatila nadstrešnicu i krovište i za samo pola sata u dimu je nestalo sve što su godinama mukotrpno stvarali. Dogodilo se to 18. prosinca, tjedan dana prije Božića, koji su zbog tog tragičnog događaja dočekali kao beskućnici. Ove je godine, međutim, situacija potpuno drugačija. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi i sumještana, Koprivčevići su se vratili u svoju obnovljenu kuću i sada s nestrpljenjem iščekuju najradosniji kršćanski blagdan.
– Nije nam bilo lako tih dana. Supruga s dvoje djece završila je kod svojih roditelja u Baranji, dvojica školaraca kojima je prijetio gubitak školske godine u Domu za djecu i mladež, a jedno bolesno dijete u Brezovici. Ostao sam tako sam s majkom. Ipak, potpora na koju smo naišli kod svojih bližnjih dala nam je snage da ustrajemo – kaže Damir Koprivčević.
Za vrijeme požara Damir je bio na poslu, u pekari. Kada se vratio kući, već je bilo sve gotovo. No ipak je sretan, jer su svi ukućani ostali živi i zdravi. Junak dana bio je tada Damirov 17-godišnji nećak Luka Dotlić, koji je svojom prisebnošću i odvažnošću spasio djecu iz plamteće buktinje. Međutim, Koprivčevići ni nakon požara u svojoj nesreći nisu bili sami – cijelo Brodsko Vinogorje podiglo se na noge u želji da im pomogne, a prednjačio je predsjednik Josip Krajnović koji je doslovno išao od kuće do kuće i skupljao priloge. Nekim tvrtkama koje su radile na obnovi kuće plaćen je samo materijal, a druge su posao odradile potpuno besplatno.
– Iako nam je izgorjela kuća, za mene je Božić i prošle godine bio nešto posebno. Važno je da se Isus rodi u našim srcima. Zato zahvaljujem cijelom naselju, i onima koji su dali 10 kuna i onima koji zbog neimaštine nisu dali ništa, ali su barem suosjećali s nama. Ljubav i srce važniji su od materijalnih vrijednosti – kaže baka Ivanka.
Dvojica od četvorice Damirovih sinova, Goran (12) i Kristijan (8) idu u školu, Antonio (12) je dijete s posebnim potrebama i trenutačno je na rehabilitaciji, a tu su i Karlo (6) i Josip (2). Uz majku Željku, tu je baka Ivanka. Radi samo otac, pa materijalna situacija nije nimalo sjajna, ali pečenka, kolači, svijeće, bor i pšenica i ove su godine nezaobilazan dio božićnog rituala u obitelji Koprivčević. Slavi se onoliko koliko se može i kako se može. Baka je još prije tjedan dana ispekla šape koje moraju malo odstajati, kasnije je na red došlo i ostalo. Ona je kao dijete na dar dobila naranču i to je za nju bilo nešto posebno, ali danas su neka druga vremena i djeca imaju drugačije želje. Darova je bilo i lani kada su ostali bez doma, a bit će ih, naravno, i ove godine.
– Prošli nam je Božić protekao u tuzi zbog izgubljenog doma, ali najvažnije je da je ostala živa glava. Ovaj dočekujemo u puno vedrijem raspoloženju. Sve je opet sjelo na svoje mjesto i svi ćemo, što je najvažnije, biti na okupu, čak i Antonio kojeg ćemo na nekoliko dana vratiti iz Brezovice. Proslavit ćemo Božić u miru i veselju kao svaka druga normalna obitelj – zaključio je Damir.
