Dnevno tri u prosjeku ili, preciznije, 99 mjesečno. Broj je to žalbi na natječaje koje je u prošloj godini rješavalo tijelo zaduženo upravo za taj posao. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave lani je imala nešto manje posla nego prethodnih godina, što je, naravno, pripisano COVID vremenima, u kojima je i broj natječaja bio smanjen.
Već kad se donese odluka
Ukupno 1196 žalbenih predmeta stiglo im je u 2020., od čega je 107 “preneseno” iz 2019., budući da su to predmeti koji su pristigli krajem te godine i fizički se nisu stigli njima baviti. Sve te žalbe donijele su u državni proračun oko 16 milijuna kuna, odnosno 5,5 milijuna više nego što je potrebno da Komisija uopće funkcionira. O tome koliko žalitelji moraju iskeširati odluče li se pokretati postupke protiv naručitelja, malo ćemo kasnije, čim se dotaknemo činjenice da je većina žalbi, čak 97,89 posto, stigla upravo na postupke javne nabave, na koncesije bilo ih je tek 2,11 posto, dok nitko nikakav prigovor lani nije imao na javno-privatna partnerstva. Gledaju li se samo postupci koji su zaprimljeni, a i riješeni u prvoj pandemijskoj godini, njih je 992, a 446 ih je završilo tako da je Komisija žalbu i usvojila.
U prijevodu, 44,96 posto pristiglih žalbi zaustavilo je ili poništilo određeni natječaj, što je otprilike njih osam i pol tjedno, odbijeno ih je 33,87 posto, a odbačeno 16,63 posto. Različite su, naravno, i faze u kojima žalitelji Komisiji odluče poslati svoje prigovore, pa ih najviše njih to radi kad je već donesena odluka o odabiru ili odluka o poništenju određenog natječaja. Žale se masovno i na dokumentaciju o nabavi, odnosno na “papire” kojima se propisuje što se sve natječajem traži, odnosno uvjeti koje tvrtka, koja će posao kasnije raditi, mora ispuniti.
– Na objavu dokumentacije o nabavi ili njenu izmjenu 30,49 posto je žalbi, što je pad od oko 1,5 posto u odnosu na 2019., ali i dalje se radi o znatnom broju takvih žalbi, u velikoj mjeri i zbog jedinstvene naknade za pokretanje žalbenog postupka u iznosu od pet tisuća kuna, neovisno o procijenjenoj vrijednosti nabave – objašnjavaju ovaj trend iz Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave u svom izvješću za lanjsku godinu, u kojem su pobrojene i tvrtke na koje se najčešće žalilo.
Popisom prednjače Hrvatski operator prijenosnog sustava, Opća bolnica dr. Ivo Pedišić Sisak, Grad Zagreb, Jadrolinija Rijeka i Opća bolnica dr. Josip Benčević Slavonski Brod. Oni su na samom vrhu liste koja se sastoji od 54 naručitelja s pet ili više žalbi, ali uglavnom zbog statistike, odnosno najviše su prigovora dobili jer su imali i najviše natječaja. Iznimka je, primjerice, Jadrolinija Rijeka, koja je raspisala 76 natječaja te primila devet žalbi na pet svojih postupaka te su sve usvojene.
Ramić-trade s 18 prigovora
A tko se najviše žalio? Croatia osiguranje, Medical Intertrade, Elektrocentar Petek, Siemens Healthcare i HOK osiguranje. Specifičan žalitelj je i Ramić-trade, tvrtka iz Podstrane, koju je Komisija posebno istaknula kao onu koja je slala “najneurednije” prigovore. Žalbe su to “u kojima uopće nisu navedeni žalbeni navodi niti su priloženi dokazi”.
Teško im je s takvim papirima rješavati procedure u roku od 30 dana, kažu iz Komisije, a bez opisa nepravilnosti natječaja i obrazloženja stiglo je lani 18 žalbi. Sve su bile upravo iz Ramić-tradea, a ukupna procijenjena vrijednost natječaja na koje su te žalbe upućene gotovo je 152,5 milijuna kuna. Kad smo kod cijena, naknade koje žalitelji Komisiji moraju platiti ako žele pokretanje postupka ovise upravo o “težini” natječaja. Ako je procijenjena vrijednost nabave, primjerice, 750 tisuća kuna, naknada je pet tisuća, a vrijedi li natječaj više od 60 milijuna kuna, naknada je 100 tisuća. Udio postupaka javne nabave koji su bili predmet kontrole u 2020. iznosio je 7,23 posto od ukupnog broja objavljenih natječaja.
