Kad su se mnogi obrušavali na rad Stožera, doduše ponajviše oni koji su smatrali da se pretjeruje s mjerama, pisali smo kako su oni u nezavidnoj poziciji između čekića i nakovnja, zagovornika strožeg i blažeg odgovora na epidemiju. Što god učinili, na udaru su kritike i još težeg bremena odgovornosti jer svaki vid neravnoteže može rezultirati negativnim ekonomskim ili humanističkim posljedicama.
Nažalost, sva su se statistička predviđanja proteklih tjedana obistinila i unatoč “smanjenju porasta” i “stagnaciji”, stanje je i po riječima premijera Andreja Plenkovića još prošli tjedan bilo “ozbiljno”, a sada i “vrlo ozbiljno”. Iako smo se očito svi, i Stožer, i Vlada, i mediji, navikli na umiranje. Neshvatljivo je da nije uslijedila adekvatna reakcija, odnosno, manje-više život se nastavlja kao da se ništa strašno nije dogodilo, iako je do prije mjesec dana, do 20. listopada, službeno zabilježeno 382 smrti od COVID-19, a samo u zadnjih deset dana 392! Imamo i povećani broj hospitaliziranih, a unatoč tome, sve vrijeme, pa i jučer, iz Stožera slušamo ohrabrujuće poruke kako je širenje virusa usporeno, iako nije u padu, te kako kod nas stanje nije kao u nekim drugim europskim zemljama.
I jučer je ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak tumačio kako nema porasta zaraza jer smo u posljednja 24 sata imali 2958 novozaraženih, a tjedan prije 3056. Međutim, prešutio je da smo imali 8321 testiranje, a tjedan prije 9417! Pa je još dodao kako smo s incidencijom od 837,7 zaraženih na 100.000 stanovnika u 14 dana, 22. u Europi, te da s 29,7% imamo sličan udio pozitivnih testova kao i Slovenija. Ali, opet je prešutio da već treći dan imamo 36-postotni udio pozitivnih testova, s tim da je u žarišnim dijelovima zemlje i veći.
Naravno, selektivnim izdvajanjem nekih podataka stanje se može prikazati boljim. Ali, po broju testova ne možemo se uspoređivati s većinom europskih zemalja, pa i Slovenija s upola manje stanovnika od nas testira razmjerno više, 12.500 u 48 sati, a mi 17.000, a ne usporedivih 25.000. Na koncu, u proteklih šest dana napravljeno je 5000 testova manje nego u istim danima proteklog tjedna, i unatoč tomu imamo 700 zaraženih više. Stoga, prestanimo se zavaravati. Manje testiramo i tako prikrivamo stvarno stanje!
O stvarnom stanju i idućih će nam dana govoriti brojke umrlih, 289 u proteklih sedam dana, tjedan prije 251, pa 186 i 118. U porastu je i broj hospitalizacija, 337 u sedam dana, naspram 290 tjedan prije. Ipak, kako je sve više umrlih na respiratoru, broj tih pacijenata porastao je za 38, u odnosu na 44 prošli tjedan. Te su brojke posljedica stanja od prije petnaestak dana, kad smo imali od 2700 do 2900 zaraženih, a tek nam dolaze na red posljedice od prije šest do osam dana kad smo imali od 2866 do 3082 zaraženih, a onda i protekla tri dana od 2958 do 3251. Svaki novi takav dan neumoljivo vodi do sličnih tragičnih brojki, a Stožer poput kakvog nespretnog dobroćudnog mede prvo danima najavljuje strože mjere, a onda ih donosi s dva dana odgode!? Kakva je to poruka!?
Uostalom, čini se da Ivan Đikić nije bio u pravu jer bi i pet dana prije kraja mjeseca mogli imati 1500 mrtvih. Zar ne shvaćamo kako će se ova smrtna agonija razvlačiti poput žvakaće i kakve će tek to psihološke posljedice ostaviti na zdravstvene djelatnike i obitelji žrtava. Nije li vrijeme da se premijer obrati naciji, prizna greške i pozove sve nas da se uozbiljimo!
Ako ste se navikli na Kradeze, navinkut ce te se in na umiranje, Kradeze je kljuc koji otvara vrata.