Hrvatska vlast je najavila uvođenje eura a predsjednica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih u Saboru je pitala premijera Andreja Plenkovića - “na temelju kojeg legitimiteta”? Predsjednik Vlade se džentlmenski narugao njezinu pitanju, ukorio je što “nije čitala ugovor o pristupanju” te je podsjetio da smo “tim ugovorom preuzeli obvezu uvođenja eura”. Tu obvezu spominju i guverner HNB-a Boris Vujčić i drugi te novi referendum smatraju suvišnim jer su Hrvati glasovanjem o ulasku u Europsku uniju glasovali i za euro. Naravno, nitko od njih ne spominje nasilje učinjeno nad Ustavom u kojemu je promijenjena odredba po kojoj je za učlambu u EU bila potrebna natpolovična većina ukupnog broja birača. To je bila jedna od najsramotnijih odluka vlasti u samostalnoj Hrvatskoj, učinjena iz straha da bi referendum o ulasku u EU mogao propasti.
Ankete su pokazivale kako je potpora tome ulasku bila vrlo mala, pa su se hrvatski politički slugani, koji su postali mentalno ovisni o nadnaravnim moćima EU koje su u svojoj mitomaniji sami izmislili, pobojali kako bi mogli ostati bez gazde kao što se narkomani boje da bi mogli ostati bez droge. Na referendumu pristupanje Hrvatske EU nisu izglasovali “hrvatski građani”, kako frazerski i krivotvoriteljski vole reći političari, nego podosta manje od trećine ili nešto više od četvrtine ukupnog broja birača, to jest točno 28,83 posto!!!
“Slobodna Dalmacija” je u naslovu napisala “Niti trećina birača odlučila za EU”, te je citirala troje političara poslije “trijumfa” na referendumu. Dakle, Milanović: “Dolazi novi dan”, Josipović: “Možemo i znamo”, Pusić: “To je fantastično”. I doista je bilo fantastično kad se 71 posto građana nije izjasnilo za ulazak u EU. Fantastična pobjeda nad narodom! Ponavljam što sam nedavno napisao – u posljednjih 150 godina Hrvati su o svojoj sudbini odlučivali samo u vrijeme dr. Franje Tuđmana. Vi se možda pitate kako Plenkovića i Vujčića nije sram govoriti o legitimitetu s kojim će euro zamijeniti kunu i o “hrvatskim građanima” koji su o tome “već odlučili”. Kao mladi skojevac Plenković je citirao svoga idola Karla Marxa, pa vjerojatno zna i za njegovu rečenicu “Sram je već neka vrsta revolucije”. Ali on s baš i ne mora sramiti, jer je samo naslijedio i nastavio “njegovati” stanje u Hrvatskoj u kojem možemo reći – kad više ništa nije hrvatsko, odrecimo se i kune!
Ako su u stranom vlasništvu gotovo sve banke i neke velike nekad strateške državne tvrtke u Hrvatskoj, ako one svake godine iz naše zemlje iznose milijardske profite, zar nije logičnije da novac kojim se služilo u stvaranju te dobiti bude euro a ne kuna!? Ako se Andrej Plenković u Europskom parlamentu zastupnicima obraća na šest jezika a pritom jezik kune nema nikakvu ulogu i značenje, čemu onda kuna i zašto ne euro!?
Ako uvozni lobi uz pomoć vlasti, Hvarske narodne banke i stranih izvoznika uništava hrvatske proizvodnje te kupujemo uglavnom uvezenu, stranu robu, zar onda euro nije legitimno sredstvo plaćanja!? Mi smo kolonija i suvišno je, komplicirano i neprirodno imati novac koji treba mijenjati, preračunavati, i koji je povijesni identitet zemlje koja više političkog i gospodarskog identiteta nema. Zašto, na primjer, zagorčavati život Plenkovićevoj punici i prisiljavati je da uoči posjeta papi Franji u koji je vodi ljubljeni zet ide u mjenjačnicu i kupuje eure za kune, jer će među ostalim eure u Vatikanu dati kao milodar.
Pa je u pravu Plenković kad Brunu Esih s podrugljivošću uvjerava u legitimitet zamjene kune eurom, pogotovo stoga što su i Esih, i Hasanbegović, i ostatak desne i lijeve oporbe (osim Živog zida, svaka čast!) inače jako malo zainteresirani za izvlačenje Hrvatske iz položaja kolonije, pa time Plenkovića previše ne živciraju.
Nikad dosad u ovom sazivu Sabora nismo čuli katastrofalne podatke o profitima koje strani vlasnici banaka i tvrtki iznose iz Hrvatske, točne, konkretne podatke o tome kako i koliko uvoz pustoši hrvatske proizvodnje, o minimumu hrvatske robe koju u svojim prodavaonicama drže veliki strani trgovački lanci (u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj... prisiljeni su osjetno povećati količine domaćih proizvoda), i tako dalje. Pa ako kupujemo uglavnom stranu robu, ako i vlast i velika većina oporbe nemaju niša protiv toga da moćne zemlje EU iscjeđuju hrvatske građane i gospodarstvo, zašto ne bismo uveli euro a odbacili kunu u Hrvatskoj koja više nije “kunska”!? I to neće biti sramota, nego potvrda i kruna sramota hrvatske politike od Tuđmanove smrti do danas.
može, al u omjeru 1:1