Premda nekome poziv na post u korizmi može zvučati otrcano i potrošeno poput neke fraze, ovogodišnji izazov postavila je najnovija Verbumova knjiga "Jedi, posti, slavi" autora Jaya W. Richardsa čiji je podnaslov "Iscijelite tijelo i nahranite dušu – vodič kroz duhovne i tjelesne dobrobiti posta". Ništa novo što se tiče posta? Prevarili biste se. Već nakon nekoliko prvih redaka ovaj će vas "bestseler posta" uvući u dosad neispričanu priču, tj. spoj posta i keto-prehrane.
"Predlažem 'post kao životni stil' utemeljen na drevnoj mudrosti i kršćanskom kalendaru, suvremenoj znanosti, kliničkom iskustvu liječnika, tisućama ispitanih slučajeva i vlastitim eksperimentima u proteklih trideset godina", kaže Richards, dodajući kako je osnovna ideja jednostavna: moramo postati "metabolički fleksibilni", što znači da lako možemo koristiti i šećer i masnoću kao gorivo i prebacivati se s jednoga na drugo, a da se ne osjećamo kao ovisnik o heroinu u apstinencijskoj krizi. Da bi se to postiglo, on predlaže da svakoga tjedna, barem na neko vrijeme, uključimo "način rada" u kojem sagorijevamo masnoću, a koji se naziva "nutritivna ketoza". "Ovaj pristup ne samo da oponaša režim prehrane i rutinu većine tradicionalnih društava, već nam omogućuje i da ih poboljšamo", piše Richards, naglašavajući kako valja svladati tehniku umjerenog jedenja što ćemo prakticirati većinu vremena, dio vremena prakticirat ćemo post, a gozbu svako toliko u različitim intervalima.
Cijela priča sastoji se u izbjegavanju šećera, što zvuči kao relativno lagan pothvat, no to reducira i unos ugljikohidrata, pa oni koji su naučili uspješno postiti "o kruhu i vodi" dolaze na dosad neistražen teren, koji nije lak. Osobito prvih dana, dok se ne prijeđe u stanje ketoze, a tada se pojavljuje svojevrsna "apstinencijska kriza".
"Na fizičkom planu postat ćete osjetljivi na inzulin, prilagođeni na masnoću i metabolički fleksibilni. Na mentalnom planu, uživat ćete u većoj bistrini i usredotočenosti. Na duhovnom planu bit ćete obnovljeni, puni energije, disciplinirani i puno bliži Bogu", obećava Richards, dodajući kako mu je cilj pomoći ljudima da uživaju u postu, jer je post kao životni stil "usmjeren na reintegraciju ili ponovno ujedinjenje čitave osobe ‒ tijela, uma i duše ‒ u ovo doba kad postajemo razjedinjeniji nego ikad".
Cijeli program zamislio je u šest tjedana, odnosno u 46 dana, koji se savršeno poklapaju s korizmenim vremenom, ali to nikako nije preduvjet za početak ovoga posta.
"Osnovno pravilo za prvi tjedan glasi: prirodna masnoća vam je prijatelj. Šećer, većina ugljikohidrata (poput žitarica) i hrana bogata škrobom neprijatelji su vam. Narednih ćete se tjedana uzdržavati od njih, uz male iznimke nedjeljom, koja je dan za gozbu. Uzmite maslinovo i kokosovo ulje, meso, jaja, tvrdi sir, orašaste plodove, špinat, šparoge i obilje salata. Zaboravite na Coca-Colu, tjesteninu, kruh, krumpir, žitarice, krafne, čokoladice, sve voćne sokove i većinu voća", veli on i osvrće se na današnje masovno rafiniranje i konzumaciju šećera, što je bilo, primjerice, nepojmljivo zapadnjacima 1700. godine, kada su jeli vrlo malo šećera, tj. oko dva kilograma godišnje. Čak je i 1850. godine prosjek bio tek nekoliko kilograma godišnje po osobi, dok danas čovjek prosječno pojede više od pedeset kilograma šećera godišnje, što iznosi 350 ‒ 500 kalorija šećera dnevno, od čega je većina u obrađenoj hrani koja čak nije ni slatka.
Osim što je naša ishrana puna ugljikohidrata, tu su i međuobroci, pa Richards kaže da treba iz prehrane "ukloniti nedostatke i zadržati prednosti". Cilj posta je izvrstan način za preuzimanje kontrole nad željama i nagonima, ali s time da post nije izgladnjivanje.
"Ako se pokušavate izgladnjivati dok je oko vas hrana, vaša će volja kad-tad popustiti pred tjelesnom potrebom za hranom. Za razliku od toga, post je dobrovoljan, kontroliran i vremenski ograničen. Prakticirate li ga ispravno, prijeći će vam u naviku. Držite ga se i postat će dio onoga što jeste. Postat će vrlina. Disciplina koju steknete vezano za hranu i jedenje može zatim prijeći i na druga područja vašega života", navodi Richards, naglašavajući kako post nije dijeta kada se trudimo potrošiti više kalorija nego što smo ih unijeli po sistemu "jesti manje i kretati se više".
U zapadnjačkom stilu prehrane kao gorivo za pokretanje tijela uglavnom se koristi šećer, tj. kako veli Richards, koristimo samo jedan od dva metabolička sustava, pa će ga trebati malo pogurati da se pokrene.
"Morat ćete drastično promijeniti svoje navike, barem na nekoliko tjedana. Dobra je vijest da je to lakše od dijete i da će vam dugoročno pomoći, a ne naštetiti. Neće vam pomoći samo da smanjite tjelesnu masnoću i poboljšate zdravlje. Pripremit će vas za usvajanje snažne duhovne prakse koju nikad nismo ni trebali napustiti", kaže on i dodaje da se način sagorijevanja masnoća naziva ketozom, a do nje možemo doći na dva načina.
"Ne jedite ništa tri dana. To je teži način. Prebacite se na ketogenu prehranu na nekoliko dana. To je lakši način", koji on i nudi svojem šestotjednom programu posta s ketogenom prehranom, koja se sastoji od mnogo prirodnih masnoća, vrlo malo ugljikohidrata i umjerene količine proteina.
"Uzimat ćete one ugljikohidrate koji ne remete puno razinu inzulina. Kakve to veze ima s postom? Itekakve. Želite li post učiniti svojim načinom života, morate biti u stanju prelaziti sa sustava sagorijevanja šećera na sustav sagorijevanja masnoće. Morate biti metabolički fleksibilni. Ako ste rijetko u ketozi, vaš sustav za sagorijevanje masnoće zahrđao je, usporen je i treba mu ozbiljna prilagodba", veli on, dodajući kako nije baš lako ni ugodno prijeći sa standardne zapadnjačke prehrane izravno na post o vodi, posebno ako smo na zapadnjačkom režimu prehrane već desetljećima te je zbog toga razradio postupan plan. Budući da nije mogao kontrolirati ničiju prehranu, sam je sebe uzeo za ispitanika u ovom istraživanju.
On kaže kako je opće pravilo za ovaj program jednostavno, posebno na početku.
U prvom tjednu prati se ketogena prehrana, koja se sastoji od mnogo prirodnih masnoća, umjerene količine proteina i vrlo malo ugljikohidrata (ispod pedeset grama dnevno, ne računajući vlakna) bez jednostavnih šećera, žitarica i namirnica bogatih škrobom.
"Oko 80 posto dnevnoga unosa kalorija uzimajte iz masnoća, 15 posto iz proteina i 5 posto iz ugljikohidrata. Jedite prirodne masnoće ‒ kao što su maslinovo ili kokosovo ulje ‒ i masno meso. Za ugljikohidrate uzimajte zeleno povrće koje raste iznad zemlje, npr. špinat, brokulu i šparoge. Ovakva hrana omogućuje tijelu da uđe u stanje ketoze, u kojemu ono većinu energije crpi iz masnoća unesenih hranom ili pohranjenih u tijelu. Pijte puno vode i povećajte unos soli. U nedjelju održite minigozbu: počastite se komadom voća", preporučuje Richards, dodajući toj "gozbi" i malo tamne čokolade od 85 posto kakaa.
Drugoga tjedna počinje se ograničavati vrijeme uzimanja hrane u danu na 16/8.
"To znači da svakoga dana postite šesnaest sati (uključujući i noćni san) i da sve kalorije (uglavnom masnoću, proteine i povrće) unesete unutar razdoblja od osam sati. U nedjelju održite minigozbu i na taj dan produljite vremenski okvir jedenja na dvanaest sati", kaže Richards, dok se u trećem tjednu vremenski okvir ograničava na 20/4, što znači da sve obroke treba pojesti unutar razdoblja od četiri sata.
Ne morate pokušavati ograničiti unos kalorija. Ovakav način jedenja pomoći će vam da se odviknete od jedenja uvijek u određeno vrijeme i usto će naglasiti dobre učinke ketogene prehrane. U nedjelju opet priredite minigozbu", navodi on.
U četvrtom tjednu odabiru se tri dana (on predlaže ponedjeljak, srijedu i petak) kada se prelazi na rutinu 23/1, tj. kada svu hranu treba pojesti unutar jednoga sata u danu.
"Još uvijek ne morate pokušavati ograničiti ukupan unos kalorija. Ostalim danima pridržavajte se ketogene prehrane u ograničenom vremenskom okviru za jedenje. U nedjelju se počastite mini-gozbom", preporučuje Richards, dok za peti tjedan navodi da treba oponašati pravi post ponedjeljkom, srijedom i petkom, tj. na te dane unijeti samo četvrtinu uobičajenog dnevnog unosa kalorija (između 400 i 600 kalorija).
"Ostalim danima nastavite s uobičajenom, vremenski ograničenom ketogenom prehranom. Nedjelja je rezervirana za još jednu minigozbu", kaže Richards i polako uvodi čitatelja u šesti i najzahtjevniji tjedan.
"Prvih nekoliko dana ovoga tjedna pripremajte se za post dulji od dvadeset i četiri sata. Neka vam cilj bude post u trajanju od trideset i šest do sedamdeset i dva sata. Kad budete spremni, između srijede i subote, održite taj post. Dosad biste trebali biti 'prilagođeni na masnoću' i mnogo bolji u smislu metaboličke fleksibilnosti. Dosad ste već osjetili dobrobiti posta. U nedjelju se počastite pravom gozbom", navodi on.
No koliko dugo postiti?
"Toliko dugo dok osjećate samo glad, a ne vrtoglavicu ili mučninu; ipak, ne dulje od sedamdeset i dva sata. Brine li vas šećer u krvi, povremeno ga provjerite. Ako ste dijabetičar, trebali biste biti pod liječničkim nadzorom za vrijeme ovoga posta", navodi Richards i dodaje da se kod svakog prekida posta to čini polako, jer je razina inzulina i šećera u krvi niska, a razina ketona visoka.
"Možda će vam se i želudac stisnuti, a tijelo će vam proizvoditi manje želučane kiseline. Štoviše, većina vašega probavnog sustava možda drijema. Započnite s malo juhe ili temeljca od kostiju, zatim povrćem, a onda mesom i svim ostalim. Zapravo, možete jesti u skladu s tipičnim restoranskim menijem: juha, glavno jelo s povrćem i salatom, desert. Važno je da juhu i povrće jedete polako kako biste tijelu dali vremena da se zagrije", napominje Richards.
Dakako, post neizostavno prati snažan duhovni život, tj. nešto što, kako veli Richards, ne možemo kupiti u prodavaonici, a to je molitva.
"Uzmite si vremena, molite se za vodstvo i snagu volje. Ako niste izuzeti zbog poodmakle dobi ili zdravstvenoga stanja, trebali biste postiti. Budući da trebate postiti, ima li sumnje da će vam Duh Sveti u tome pomoći, ako ga zamolite? Neka vam molitva ne bude vezana samo za hranu. U molitvi hvalite Boga zbog njegovih čudesnih obilježja. Zahvaljujte mu za mnoštvo blagoslova u vašem životu. Molite se za druge. To će vam pomoći da ne zaboravite da 'ne živi čovjek samo o kruhu' (Mt 4,4). Hrana je dobar i nužan dio našega života, ali nije najvažnija. Sveobuhvatan, bogat molitveni život pomaže nam da to ne zaboravimo", kazuje on, dodajući kako u kršćanskoj duhovnosti molitva i post oduvijek idu zajedno, jer usmjeravaju i usredotočuju na cijelu osobu: tijelo, um i dušu.
"Post je vještina, kao i molitva ili vožnja bicikla. Potrebna je vježba i možete očekivati da ćete više puta pasti i ogrebati koljeno. No da bi post postao vaša istinska vrlina ‒ da bi postao stalni dio onoga tko jeste ‒ prvo vam mora postati navika", veli Richards u knjizi "Jedi, posti, slavi", koja je upravo izašla u nakladi Verbuma iz Splita.
