Kad podvučemo crtu pod sve što je predsjednik Zoran Milanović rekao o svom putu u Albaniju, doznali smo hrpu važnih činjenica. Prvo, očito je da sa “službenog” puta u Albaniju nećemo vidjeti ni fotografiju prve dame u kupaćem kostimu, a niti predsjednika u kratkim hlačama, kako je u podcjenjivačkoj maniri odgovorio na novinarske upite. Iako je “priznao” kako je podcijenio taj službeni put kad ga je prvo nazvao privatnim, a kad je zbog toga nastao problem onda je bahato zaključio kako je on odlučio javnost ni kurtoazno izvijestiti o druženju s albanskim premijerom. Recimo, kad ga je načelnik Vele Luke na otoku Korčuli pozvao na svečanu sjednicu općinskog vijeća, Ured predsjednika objavio je 26 fotografija, a sa svečane sjednice u Jelsi na Hvaru pedesetak fotografija, uz bogata izvješća.
Drugo, helikopteri lete i brodovi plove. I to, sa ili bez predsjednika i njegove obitelji. A osobito za državna plovila i letjelice vrijedi da to nisu dalmatinski pršuti koji se suše godinu, a smažu za dva dana. Stoga, ako ni zbog čega drugog, onda radi zračnih i vodenih plovila te osposobljenosti Hrvatske vojske, funkciju predsjednika i vrhovnog zapovjednika nipošto ne bi smjeli ukinuti. Tako je i Vesna Pusić kao bivša ministrica vanjskih poslova bez veze trpjela kritike o rastrošnosti kad je naručila da zrakoplov dođe po nju u Istanbul jer i za stroj i ljude koji njime upravljaju, a i za porezne obveznike, ispada, bio to vrlo koristan trening. A tko će ako ne vrhovni zapovjednik voditi računa o satima leta zrakoplova i pilota. Drugačije je u Austriji, pa je njihov Sebastian Kurz iz Beča na summit u Zagreb mogao putovati redovnom zračnom linijom, premda je rizik, a da ne govorimo o cijeni, neusporediv. Austrijanci očito ne kuže potrebe državnih resursa. Kod nas i uz sav trud vrhovnog zapovjednika, i turista koji u japankama idu na Biokovo, još uvijek helikopteri imaju premalo sati leta. Možda bi stoga trebalo obvezati i dužnosnike nižeg ranga da porade na jačanju borbene spremnosti strojeva i ljudi. Ipak, moramo razlikovati kad premijer u državnoj letjelici poveze i druge dužnosnike, pa i stranačke kolege na stranačko-državničke sastanke u Finsku, i kad vrhovni zapovjednik sa suprugom i sinom ode na ljetni izlet i druženje kod prijatelja, albanskog premijera. Tko ne uočava ogromnu razliku, nema mu smisla objašnjavati.
Treće, jest da deseci pa i stotine građana odrade tisuće sati za stotinjak tisuća kuna u državnom proračunu, ali kao što vidimo državni vrh to smaže u dva dana. Ali, unatoč tomu propitivati predsjednika koliko nas košta “nema smisla”. Jer, Milanović određuje samo rutu, a kako će se putovati, i koliko će to koštati, to se njega ne tiče. Predsjednik samo naruči, a tko, kako i po kojoj cijeni to je problem izvršitelja.
Četvrto, porezni obveznici još su dobro i prošli što predsjednika nisu zvali recimo iz Australije, gdje je kao premijer proveo dva tjedna, radi učvršćenja tada stečenih prijateljstava, već mu je prijatelj albanski državnik pa nas je taj njegov “socijalni kontakt” koštao samo stotinjak tisuća kuna. Ili, kako je to pregnantno rekao Milanović, imamo sreće što nam nije kao Trump državu pretvorio u privatluk, premda su mu ovlasti velika prepreka na tom putu.
Peto, predsjednik države je na funkciji 24 sata i tako 1825 dana njegova mandata pa iz njegova izlaganja proizlazi kako na toj poziciji privatno može biti samo “omaška” ili kad se takvo što dogodi Kolindi Grabar Kitarović. Jer, moramo vjerovati Milanoviću kako je bilo jedno kad je Grabar Kitarović otišla u SAD pa naknadno pravdala to putovanje službenim sastancima nižega ranga, a drugo je kad on s puta izvijesti javnost, već kad su albanski mediji objavili da im stiže “hrvatski predsjednik s obitelji”, da je u privatnom posjetu na poziv albanskog premijera. Tek iz albanskih medija doznajemo da je tamo sa suprugom i sinom, što je Milanović “omaškom” prešutio i kad su ga novinarke izravno pitale s kim je od članova obitelji bio u Albaniji spomenuvši u odgovoru samo suprugu.
Za “Gazetu Shqiptare” gradonačelnik Gjirokastre pohvalio se kako je Milanović s obitelji ležerno odjeven turistički boravio u tom gradu (njegov domaćin s maskom, a on bez) pri čemu su obišli neke od glavnih povijesnih atrakcija, kuću književnika Ismaila Kadarea, dvorac Argjiro, muzej... Albanski mediji su izvijestili da Edi Rama s njim odmara u vladinoj vili u Dhërmiju. Čemu onda sva ta pompa!? Umjesto što optužuje medije da rade problem gdje ga nema, što je u redu jer je napad najbolja obrana, zapravo zaključujemo da uopće nije bila “omaška” kad je Ured predsjednika putovanje u Albaniju okarakterizirao kao privatno. Službeni su bili posjeti Jelsi i Veloj Luki.
I dok se hrvatska politika i javnost djetinjasto svađalački tjednima bavi jednim, dva leta helikopterom, srpska premijerka Brnabić jučer u Jerusalem Post piše povelik uvlakački članak u kojem Srbe i Židove uspoređuje kao nacije blizance. Naravno, nije smio falit dioo u kojem se grozi " Croatian Ustasha fascists" koji su sadistički ubili (ovog puta) 500 000 Srba i 30 000 Židova, a 1990.-ih "etnički očišćeno" 250 000 Srba. Na Kosovu je "sustavno iskorijenjeno" 200 000 Srba.