Vijest kako su građani Hrvatske "prešišali"
europski prosjek pa sada imamo novije automobile od njih - stvara neki
iracionalni ponos. Kao da je to važno. Pogotovu kada je taj trend
rezultat većinom suludog zaduživanja i materijalnog iscrpljivanja. No,
nacija liječi komplekse. Ono po čemu se, pak, znatnije razlikujemo i
daleko smo ispod europskog prosjeka jest - sloboda uma. O tome se ne
razmišlja. A toliko je važno. Tu najviše
zaostajemo za zemljama koje duže uživaju demokraciju. Jedna američka
fondacija objavila je kako se Hrvatska u godinu dana srušila
s 50 i nekog na 100 i neko mjesto na ljestvici ekonomskih sloboda u
svijetu.
Ogroman je to pad. Svi odmah požurili u nas čestim mazohizmom
kritizirati gospodarsku i inu politiku. Trebalo je puno truda ljudi
koji bolje razumiju problematiku da bi se iskristaliziralo: Fondacija
"Heritage" tek je jedna od stotinjak takovih, a koje rade razne
ljestvice ekonomske uspješnosti, u skladu sa svojim
interesima. Konkretno, riječ je o fondaciji koja se zalaže za
nekritički liberalizam u ekonomiji, američkog tipa. Europske države,
izuzev Estonije i Slovačke, nisu se odlučile za taj model. Dakle,
ništa se tragičnoga nije dogodilo. U pravu je Nadan
Vidošević kad je prokomentirao: "trebamo li svaki put
treperiti nad svim tim istraživanjima, bitnije je da znamo
što mi želimo i kako do toga doći".
Drugi primjer. Dvojica vrhunskih stručnjaka iz Izraela rade redizajn
Đapićeva HSP-a za iduće izbore. Javio se Efraim Zuroff, koji tvrdi da
za HSP "mogu raditi samo Židovi koji su glupi i pohlepni". Nazvao sam
prozvanog Rona Assoulinea i pitao za komentar. Zaprepastio me odmah
iskreno upitavši: A tko je to E. Zuroff? Objasnih mu kako on
vodi Wiesenthalov centar za pronalaženje nacista i da su njegova
medijska pojavljivanja u nas česta. Hladno i smireno, Izraelac mi je
prvo rekao da "Zuroffa" i centara ima u Izraelu više od
stotinu, te kako se ovdje, očito, radi o razlici u mišljenju
dviju izraelskih generacija, kako mladi ne smatraju da su, recimo, i
današnji Nijemci odgovorni za nacizam, pa tako ni Đapić nije
za jedan dio prošlosti HSP-a. I gotovo, eto demokracije i
slobodnog uma u punoj snazi!
Izraelac je potpuno uvjeren da u Hrvatskoj ne radi ništa
spornoga. Niti se plaši "etikete". Za razliku od onih u nas
koji "trepere" kad im netko kaže da je nešto sporno. Pa
tako, demokraciju sada, apsurdno, izjednačavamo opet s - jednoumljem.
Svi moramo jednako misliti, ovaj put da bismo bili - demokrati. Pa nam
političke stranke misle isto, a različito samo do trenutka kada se
politički nagode. Ima nešto u onoj povijesnoj priči kada je
Mojsije, po izlasku iz Egipta, Židove "šetao" 40 godina,
prije no što ih je odveo u Obećanu zemlju. Rođeni u ropstvu
ne mogu slobodno misliti, poruka je priče. I mi tako
"šetamo", dok ne oslobodimo svoj "zarobljeni um".
U POVODU
