Novinski komentatori i analitičari raznih vrsta uglavnom daju slabe ocjene Vladi Tihomira Oreškovića u prvih sto dana. Slično misle i hrvatski građani koji Vladi daju tek jedva zadovoljavajuću dvojku. Timov tim prošao je puno lošije od svojih prethodnika koji su, barem kada je riječ o medenom mjesecu u prvih sto dana, bili puno omiljeniji kod građana. Sada je pravo pitanje je li koalicijska vlada HDZ-a i Mosta puno lošija od Vlade Zorana Milanovića i Jadranke Kosor ili su našim građanima jednostavno porasla očekivanja.
Meni se čini da su građani danas puno kritičniji nego prije četiri godine. Posebno su nezadovoljni glasači Mosta koji su i izabrali treću opciju zato što su, za razliku od tradicionalnih glasača HDZ-a i SDP-a, davno izgubili svaku iluziju o naše dvije najjače stanke. Uspoređujući sadašnju Vladu s onima Zorana Milanovića i Jadranke Kosor uopće ne vidim po kojim su to kriterijima Oreškovićevi prethodnici bili bolji.
Kosor i Milanović su bez ikakva suprotstavljanja nastavljali gospodarsku i političku paradigmu koja je Hrvatskoj nametnuta od naše neovisnosti. Javni sektor je mažen i pažen, privatni sektor bio je tegleći tovar, a zaduživanje spasonosno rješenje za sve probleme. Oreškovićevi prethodnici su obilato koristili činjenicu da u njihovo vrijeme Hrvatska nije bila toliko zadužena. Kada je riječ o “bolnim reformama”, Kosoričina i Milanovićeva Vlada ne samo da ih nisu provodile, nego se o njima nije uopće raspravljalo.
Reforma javnog sektora i svih onih balasta iz prošlosti bile su tabu-teme o kojima se nije smjelo ni zucnuti. Hrvatska je velikim dijelom bila u dugogodišnjoj recesiji upravo zbog toga što se Kosor i Milanović nisu usudili smanjiti privilegije koje je u ovih 25 godina država dijelila šakom i kapom odabranim skupinama. Vlada Tima Oreškovića barem javno govori o potrebi da se naprave bolni rezovi. U tom smislu bilo bi prilično točno reći da je ova Vlada manje loša od vlada Jadranke Kosor i Zorana Milanovića.
Timovu Timu se s pravom može zamjeriti da nije dovoljno hrabro ušao u javni sektor koji živi iznadprosječno dobro u odnosu na ostale u Hrvatskoj. Pomalo je iritantno kada sindikalisti žele povećanje plaća u javnom sektoru, dok u privatnom sektoru ne samo da se smanjuju plaće nego se i svakodnevno dijele otkazi. Velikim dijelom i zbog toga što je privatni sektor opterećen nametima kojima se financira rastrošni javni sektor. Ne može se podizati cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja a da prije toga nije racionaliziran rad u bolnicama. Nedavno je jedan liječnik iz Osijeka prilično argumentirano govorio o tome da u Hrvatskoj ima čak 15 bolnica previše.
Oreškovićeva Vlada još nije poduzela korake koji bi davali nadu da će se smanjiti razlike između javnog i privatnog sektora. Ali za ovakvo stanje najvećim dijelom snose odgovornost prethodne vlade koje su oportunistički zabijale glavu u pijesak. •
>> Zašto predsjednica ove godine neće ni u Bleiburg ni u Jasenovac?
>> Drago Prgomet predstavljat će predsjednicu u svom zavičaju
Ćuriću svim tim komentatorima može se samo jedno poručiti:nema u Hrvatskoj ,a i šire osobe koja bi mogla biti lošiji premijer od Milanovića.pa da je i svijećom tražiš.više takve majka ne rađa.