Na pitanje zašto je History Channel, koji je naručio visokobudžetnu seriju o slavnoj političkoj obitelji SAD, odbio istu emitirati jer "nije u duhu History Channela", najbolje odgovaraju ovi isječci iz radnog scenarija prve epizode koja je "procurila" u javnost. A tek kad se nađe distributer spreman emitirati seriju u kojoj Tom Wilkinson glumi Josepha "Joea" Kennedyja, Greg Kinnear njegova sina Johna, a Katie Holmes Jacqueline Bouvier-Kennedy, doznat ćemo jesu li ti zbilja eksplozivni trenuci, koji pokazuju neke stvari za koje se dosad nije znalo (kao i neke mračne strane Kennedyjevih koje su odavno "javna tajna"), i završili u konačnoj verziji serije.
1. (str. 16-17 u scenariju) Joseph Kennedy, američki veleposlanik u Britaniji, dok 1938. diktira pismo predsjedniku u londonskoj rezidenciji istodobno svoju tajnicu grabi za grudi i ljubi po vratu. Ulaze njegovi sinovi Joe mlađi (poginuo 1944. nad La Mancheom) i John, na što on ne prekida pipanje tajnice, što oni "zabavljeno" promatraju. A u pismu predsjedniku Joseph tvrdi da, zbog održanja mira u Europi, treba popustiti Hitleru (što je Joe mlađi, po uzoru na oca, tvrdio čak i nakon okupacije Čehoslovačke). Otac grdi Johna zato što je previše nemarno odjeven, na što mu budući predsjednik objašnjava da se namjerno neukusno odijeva: "Cure pomisle da mi treba pomoći da se bolje odjenem. A kad ih jednom uvučem u ormar..."
2. (str. 57 u scenariju) U noći održavanja izbora 1960., Joe stariji i njegova tajnica Janet u kući u Hyannisportu prolaze pored Joeove supruge Rose. Nakon što popriča s Rose, Joe s Janet odlazi u svoju spavaću sobu, dok Rose zaključava vrata svoje sobe.
3. (str. 21-23 u scenariju) Joe stariji 1941. doznaje da je John, tada mornarički kadet, ljubavnik udate Dankinje Inge Arvard, povezane s Nijemcima (dvaput je intervjuirala Hitlera; povijesna je činjenica da je bila povezana s nacistima i da su ona i JFK bili u vezi) i, nakon što John odbije prekinuti tu vezu, Joe jednim pozivom ministru mornarice sređuje da Jack bude premješten.
4. (str. 24 u scenariju) Kad 1944. doznaje da je Joe mlađi, njegov najstariji i najdraži sin, poginuo u padu svog bombardera, Joe stariji odlazi u svoju spavaću sobu, ostavljajući svoju pobožnu ženu Rose samu s krunicom u rukama. Ulazeći u sobu, ugleda drveno raspelo dugo pola metra na zidu, skine ga i prelomi preko koljena.
5. (str. 41 u scenariju) Braća John i Robert razgovaraju o seksu 1951., povodom Joeovog pritiska na Johna da se smiri i oženi. "Što ti radiš kad si narajcan? Mislim, kako možeš podnijeti dosadu?" pita JFK svog već oženjenog mlađeg brata. Kad mu Bobby odgovori da voli svoju suprugu, John odgovara: "Volim i ja jesti jastoga, ali ne svaki dan. Ako ne poševim neku novu pi**u svakih par dana, dobijam migrenu."
6. (str. 8 u scenariju) Na dan predsjedničkih izbora 1960., John pokazuje Bobbyju zgodnu riđokosu pomoćnicu u uredu svoje kampanje i kaže: "Ona se prijavila za prekovremeni rad prošle noći, pa smo malo proučavali unutarnju i vanjsku politiku."
7. (str. 44-46 u scenariju) U rujnu 1953. u Hyannisportu, Joe stariji kaže Jacqueline da zna da je njezin djed bio Židov koji je "promijenio prezime iz Levy u Lee da bi dobio posao na Wall Streetu". U istom razgovoru, Jacqueline kaže Joeu da želi razvod od Johna, na što joj Joe ponudi zakladu od milijun dolara, uz obećanje da će se ona moći, ako John ne postane predsjednik, razvesti od njega i zadržati novac.
8. (str. 55 u scenariju) Da bi na izborima za predsjednika pridobio ključne glasove za svog sina u Chicagu, Joe stariji dogovara se s mafijašem Samom Giancanom i kaže mu da "imena (glasača) skinu i s nadgrobnih spomenika ako treba, baš me briga", i u zamjenu mu nudi zaštitu od Ministarstva pravosuđa i Porezne službe kad John jednom bude izabran: "Ako nam se priključite – ovom rukom ti se Bogu kunem – svi vi dečki ćete uživati kako niste još od vremena prohibicije."
demokracija-kaj je to, ne postoji i nema jemozda sa izuzetkom kako smo procitali svicarska, to je jedina zemlja na svijetu koja ima direktnu demokraciju, pa je i to razlogom kaj imaju kako pisu po 5 ili 6 referenduma na godinu, tamo je vlada iskljucivo u rukama gradjana, a kod svih ostalih pa i amerike gradjani su iskljucivo u rukama vlade, zakajs am to napisao, jednom je poznati njemacki novinar na pitanje jednog drugog novinara odgovorio: demokracije i slobode u novinstvu nema, imas ramove u okviru kojih se mozes kreta a ako izadjes iz ramova letis van.