Nacionalni stožer nedavno je zaoštrio mjere kojima se Hrvatska bori protiv koronske pandemije. Ali, kao i prije najnovijeg zaoštravanja, nije bio dosljedan. Tako je nekima dopustio ono što je drugima uskratio. I omogućio da se ljudi ponašaju po načelu ‘kako vam drago’.
Primjerice, ukinuo je sajmovanje i prodaju proizvoda i na otvorenom i na zatvorenom. Ali što to konkretno znači? Pa gradonačelnik Milan Bandić je u medijski odlično osmišljenoj akciji pomoći zagrebačkim obrtnicima već postavio nekoliko prigodnih bijelih kućica na njemu očito omiljeni središnji zagrebački trg, važan poligon njegovih neodoljivih političkih marifetluka. I što će sada Stožer? Hoće li pritvoriti ili kazniti Milana Bandića? Odgovor znamo: neće. Jer se Stožer boji i vlastite sjene. Sajmovanja, dakle, nema sve do uoči Božića, a možda i nakon toga.
A ima li pulskog Sajma knjiga i autora koji je svoja vrata trebao otvoriti već 5. prosinca, doduše ne u onom impozantnom mornaričkom austro-ugarskom bivšem Casinu, nego u podjednako impozantnoj veličanstvenoj Galeriji Sveta srca koja je već pretvorena u raskošnu knjižaru s tisućama novih i starih knjiga. Knjige su, dakle, doputovale u Pulu, poslali su ih nakladnici iz cijele zemlje, a i to nešto košta. Izrađene su i police za knjige na koje su knjige već dijelom i poslagane. I što će sada biti s njima? Hoće li uopće biti pulskog sajma knjiga i autora u njegovom uobičajenom prosinačkom terminu?
I hoće li u Pulu i ovog prosinca doći brojni, ove godine uglavnom domaći pisci i intelektualci, ili će sajam s ljudskim licem pričekati bolje epidemiološke uvjete, isto kao i nezamjenjivi zagrebački Interliber? Nacionalni stožer najnovijim je ukazima zabranio operne izvedbe i izvedbe u kojima se koristi veliki izvođački aparat s orkestrom i zborom. Izrijekom su spomenuti opera i mjuzikli. Zabranjeni su i pokusi kulturno-umjetničkih društava, dakle kako iznimno brojnih folklornih društava, tako i onih pjevačkih. U crkvama čak neće pjevati ni crkveni zborovi jer se pjevanjem na maloj razdaljini i pogotovo u zatvorenom prostoru, na korovima, širi aerosol i time omogućava lakša zaraza tim letećim i čini se svemoćnim virusom.
Ali, kako se čini, nisu zabranjene baletne predstave. Baletni umjetnici stoga mogu nastupati, iako je već bilo zaraza po hrvatskim baletnim ansamblima koji su ionako malobrojni. Sličnih primjera nedosljednosti ima dosta u odlukama Stožera. Uostalom, dosadašnji vrhunac epidemije pogodio nas je baš u vrijeme kada svi pjevaju, plešu, muziciraju, kada kulturna sezona ima svojevrsni godišnji vrhunac, kada se objavljuju nove knjige ne samo zbog Interlibera, nego i božićnih i novogodišnjih poklona, kada se u kazalištima odvijaju i planiraju najvažnije premijere, kada se otvaraju atraktivne izložbe posvećene čarobnom Božiću, kada se u dvorani Lisinski ne može doći do večernjeg termina jer je sve ispunjeno koncertima, kada likovni umjetnici mogu ponuditi svoje uratke inspirirane najljepšim i najplemenitijim blagdanima...
Pred kalendarski kraj godine kulturni djelatnici, u onim uobičajenim nepandemijskim okolnostima, žive u posebnom raspoloženju i rade i više nego inače. Posebno se to odnosi na glazbenu industriju jer je predbožićno razdoblje vrijeme brojnih domjenaka i prigodnih druženja. A tu su i novogodišnji dočeci i slavlja na trgovima i gradskim ulicama koji su nezamislivi bez nastupa poznatih grupa i pjevača. U prosincu kultura doista živi punim plućima i brojni umjetnici baš u tom mjesecu lakše dolaze do svoje publike. Svega toga ove će godine biti tek u tragovima.
Stoga Nacionalni stožer mora biti svjestan da javnost jako budno prati kako će reagirati na svaki pokušaj nepridržavanja mjera. Jer, zašto bi se građani pojedinačno pridržavali strožih, a u nekim slučajevima i neprirodnih mjera, ako će Stožer s državnim represivnim aparatom tolerirati masovna kršenja mjera kao u slučaju kada ih krše pripadnici nekih navijačkih skupina? Zašto bi obični građanin morao poslušati policijske naredbe, ako neke skupine to ne moraju i to i ne kriju?
Zašto država sama privremeno uklanja vlastite mjere kako ne bi došla u potencijalni sukob s pripadnicima nekih grupacija koje su, očito, moćnije i od Vlade i od hrvatske politike? Kakvu poruku time šalje građanima? Poručuje li im da su ovce za šišanje, tek zamorci nekih globalističkih kretanja? Ili da je toj istoj politici potpuno svejedno što javnost i narod misle o vlasti o kojoj ovise i naši životi i naše zdravlje? I da se može ponašati po vlastitom nahođenju; bahato i drsko, nedosljedno i provokativno, ponižavajući pri tome vlastite građane i njihovo obrazovanje, iskustvo i dostojanstvo.
VIDEO: Pitali smo građane podržavaju li nove mjere: "Ja mislim da je to stvar svakog pojedinca kako će se ponašati."
Kolko god bilo nezahvalno braniti vladu / donsene zabrane ipak treba reći: Nemoguće je propisati potpuno dosljedne mjere. To nam govori zdrav razum kao i Gödelov teorem primijenjen na društvene znanosti.