Umirovljeni pukovnik HVO-a, radikalni hrvatski nacionalist, smjerni katolik, konzervativni suprug, brižni otac triju kćeri, zaštitnički brat i obziran susjed, ali također osumnjičeni ratni zločinac, ucjenjivač, pljačkaš i ubojica – sve su to definicije Vinka Žuljevića Klice u posljednjim desetljećima njegova života. Nijedna nije pogrešna..."
Rečenice su to kojima počinje prošireno izdanje "Zagrebačke mafije", knjige novinarke Jasne Babić, koja se bavi hrvatskom i zagrebačkom kriminalnom scenom u posljednjih 25 godina, njezinim antijunacima koji su svoje živote uglavnom skončali pod kišom metaka u nekoj "sačekuši" te analizom pojava i događaja koji su doveli do stvaranja te izuzetno dinamične i podosta krvave scene. Knjiga je prošireno izdanje knjige izdane 2003., a nova verzija priča o junacima hrvatskih crnih kronika počinje Vinkom Žuljevićem Klicom, jednim od posljednjih žestokih dečki koji je preživio krvave klanovske ratove koji su se 90-ih vodili na ulicama Zagreba.
Malo korisnih tragova
No kako to obično biva, duga ruka kriminalnog podzemlja kad-tad stigne sve njegove aktere, a u Klicinu slučaju dogodilo se to 3. svibnja ove godine kad su ga nepoznati ubojice presreli u Sesvetama dok se vraćao s mise. U dobro organiziranom napadu očito uhodanih profesionalaca ubojice su Klicu okružili motociklom i vozilom te su zapucali u njega. On im je pokušao pobjeći, no u tome nije uspio, a život mu nije spasila ni pancirka koju je imao na sebi. Da je riječ o djelu profesionalaca, svjedoči činjenica da je iza njih ostalo jako malo korisnih tragova – tek čahure ispucane iz vatrenog oružja koje se nemaju s čime usporediti i zapaljeno vozilo korišteno u napadu. A na to da je likvidacija bila pomno isplanirana, upućuje i podatak da su ubojice očito znali kuda i kako se Klica kreće te da im je bilo poznato da na misu ide bez pratnje tjelesnog čuvara. Što je motiv Klicina ubojstva, prvog nakon nekoliko godina varljivog primirja na sceni kojom se Klica kretao, još je nepoznanica. Zagrebačka policija razgovarala je s više od 200 osoba, obavljena su vještačenja i objavljen je i fotorobot osobe za koju policija sumnja da bi mogla imati korisne informacije o Klicinu ubojstvu. No uzalud. I dalje se ne zna tko ga je ubio, s velikim šansama da tako i ostane. Zauvijek.
A tko je Klica uistinu bio te što se krije u pozadini njegove likvidacije, teme su kojima se u svojoj knjizi bavi Jasna Babić. I u Klicinu slučaju, kao manje-više u cijelom svom novinarskom opusu koji se bavio istraživanjem kriminalne scene u Hrvatskoj, Jasna Babić postavlja tezu da su hrvatski kriminalni klanovi ili gangovi, kako ih ona zove, nastali kao produkt sukoba različitih frakcija unutar hrvatske obavještajne i policijske zajednice s početka 90-ih. Prema tezi Jasne Babić, koju ona argumentira izvacima iz dokumenata i razgovorima s raznim ljudima, među kojima značajno mjesto zauzima Veselin Marinov, koji je skončao od Klicine ruke, sukobljene obavještajne frakcije u UNS-u i HIS-u pod svoje su uzele žestoke dečke koji su potom u ratnim i poratnim godinama divljali po zagrebačkim ulicama u ratovima za teritorij i dio kriminalnog kolača. A vjerojatno su u svemu tome negdje po putu obavili i kakav, ne previše legalan poslić za državu. Na rat obavještajnih frakcija nadovezao se i rat frakcija unutar HDZ-a, koji je bio podijeljen po liniji Franjo Tuđman – Gojko Šušak, što je Jasna Babić slikovito opisala riječima:
– U ideološkom smislu među posvađenim frakcijama HDZ-a i njihovim strujama u vojsci, policiji i tajnim službama nije bilo nikakve razlike. Sukob se vodio zbog činova, kadrovskih sinekura, viših i nižih nadležnosti u državnoj hijerarhiji. Analogno tome, razmirice oko Tuđmanovih pretorijanaca objašnjavale su se političkim nijansama koje su proizlazile iz Filipovićeva (general Milenko Filipović, op. a.) legionarsko-hercegovačkog podrijetla, dok je Ćuk (general Mile Ćuk, op. a.) proizašao iz redova SZUP-a, a potjecao je iz bosanske kolonije Ramljaka s bjelovarskog područja. Sliškovo i Žuljevićevo špijunsko okruženje bilo je priključeno na Šuškove personalne podanike koji su činili većinu zdruga. Ista se linija protezala prema Mladenu Naletiliću i nekadašnjim arhitektima hrvatsko-muslimanskog rata. Iz njihova rakursa bivši emigrant Zlatko Bagarić i tzv. zločinačka organizacija funkcionirali su kao ispostava "tuđmanovske" linije u obavještajno-kriminalnom podzemlju...
Krvavi zagrebački asfalt
Da teze Jasne Babić u mnogo čemu mogu držati vodu, jasno je kada se analiziraju životi svih onih čija je krv natopila zagrebački asfalt od 90-ih naovamo. Shpejtim Taqi bio je hrvatski vojnik, junak bitke za Maslinicu, zbog kojeg je bila sazvana i sjednica VONS-a jer je jednom prigodom u svađi zbog djevojke pljusnuo unuka dr. Franje Tuđmana.
Kada je ubijen, na mjestu njegova ubojstva pojavio se jedan od tadašnjih šefova tajnih službi, a oružje korišteno u njegovu ubojstvu bilo je vojnog porijekla. Iz strojnice Ero, prethodno ukradene iz skladišta MORH-a, ubijen je i Željko Šobot, a Veselin Marinov bio je konfident hrvatskih tajnih službi, kojeg je na vezi držao Josip Perković... Svi ti detalji upućuju na to da su razni dijelovi obavještajnog establišmenta i te kako bili zainteresirani za žestoke dečke koji su mogli ono što ratom poharana država nije mogla – nabavljati prijeko potrebno naoružanje za obranu. A tako kupljene usluge kasnije su se vraćale kroz pravosudni i policijski protektorat različitih kriminalnih skupina. Prema Jasni Babić, i Vinko Žuljević bio je dio svega toga, a razlog zašto je ubijen, smatra ona, leži u činjenici što na vrijeme nije shvatio da je i podzemlje zahvatila tranzicija, odnosno i da je hrvatska kriminalna scena postala dio međunarodne kriminalne scene, kojom "drmaju" mnogo opasniji igrači od onih kojima se sudilo u procesu tzv. zločinačkoj organizaciji.
>> Klica je otvorio vrata auta i pokušao pobjeći, jedan od napadača zgrabio ga je za jaknu
Ima li u knjizi drugarice Babic nesto o komunusticko-udbaskoj mafiji?