1. Ususret europskim izborima, Živi zid se pozicionirao kao izrazito euroskeptična stranka

U izbornu godinu za euroizbore Živi zid ušao je s obećanjem da će, dođu li na vlast, pokrenuti postupak izlaska Hrvatske iz NATO-a i EU. Kako bi u slučaju izlaska iz NATO-a koncipirali sustav obrane, u programu ne obrazlažu. Jednako tako, ne spominju poteškoće s kojima bi se hrvatska ekonomija susrela ako bi se pokrenuo “Croexit”. Poručuju tek da se Hrvatska treba okrenuti Rusiji i brzorastućim ekonomijama, poput Kine i Južne Afrike

2.Ideološke teme, poput Istanbulske konvencije ili pobačaja, uspješno izbjegavaju

Živi zid ne sudjeluje u raspravama koje godinama dijele hrvatsko društvo. I u programu pokazuju kako u tim raspravama ne namjeravaju sudjelovati ni ubuduće. Deklariraju se kao humanistička i tolerantna stranka koja ne prihvaća demagoške podvale kojima je cilj proizvesti ideološke podjele kako bi elite zadržale vlast.

3.Zanimljive reforme Živi zid nudi u području pravosuđa

Među ostalim, zazivaju ukidanje Ustavnog suda, koji, kažu, nije ispunio svoju ustavnu ulogu i ostavlja sumnje u svoju nepristranost. Poslove Ustavnog suda preuzeli bi saborski Odbor za Ustav i Ustavno vijeće pri Vrhovnom sudu. Time bi se, kažu, ustavno-pravni sporovi vratili onamo kamo prirodno pripadaju – u pravosudni sustav. Ta će ideja nekima možda zvučati šokantno, ali činjenica je da Živi zid nije prvi koji zaziva to rješenje. Prije njih to je napravio bivši premijer Zoran Milanović.

4.Ukidanje obveznog cijepljenja, legalizacija konoplje, zabrana GMO proizvoda

Jedna od mjera iz programa Živog zida je i ukidanje obveznog cijepljenja. Posebno im smeta državna represija protiv roditelja koji, zastrašeni slučajevima teških oboljenja, odbijaju imunizaciju djece. Kako namjeravaju onemogućiti izbijanje epidemija dječjih bolesti, ne govore, no pozivaju se na činjenicu da cijepljenje nije obveza u mnogim zemljama Zapada.

U temelje ekonomije i zdravstva stavljaju legalizaciju konoplje, a najavljuju i borbu protiv GMO tehnologije.

5.Zabrana iskapčanja struje, plina i vode HEP bi godišnje mogla koštati 14 milijardi

Zabranom deložacija, isključenja vode i struje, obećanjima o otpisu poreznog duga i ukidanju Zakona o fiskalizaciji, Živi zid pokazuje da je dobro detektirao teme na kojima može privući pozornost onih građana koji se godinama ne uspijevaju izvući iz dugova, dobrim dijelom i zbog nehumanog sustava ovrha. Pravo na pitku vodu i električnu energiju nazivaju elementarnim ljudskim pravima koja nikome ne bi smjela biti oduzeta i najavljuju zabranu tih “nehumanih mjera”. Pritom su na kongresu s kojeg je lansiran program “zaboravili” spomenuti da bi neplaćanje režija samo HEP-u godišnje odnijelo 14 milijardi kuna, jer pitanje tko bi uopće plaćao režije, ako ga se ne može ni ovršiti ni isključiti. Naravno, država bi morala plaćati umjesto građana, a za to ne bi imala novca. Ne treba zaboraviti ni to da Hrvatska pola struje uvozi, pa bi to nužno značilo i poskupljenje.

Živi zid rješenje za prezaduženost države, građana i tvrtki vidi u tiskanju novca, a podlogu za financiranje svojih populističkih obećanja traži u promjeni porezne politike. Međutim mjere koje naizgled izgledaju privlačno za ekonomske laike, dovele bi do uništenja ekonomije i povukle građane u siromaštvo. Hrvatska narodna banka po njima postaje tiskara novca. Kada bi tiskanje novca bilo tako lako i kad novac ne bi morao imati kolateral u imovini, onda bi ga tiskala svaka država na svijetu. Stotine milijardi kuna koje bi, po Živom zidu, tiskao HNB, u najmanju bi ruku prepolovio vrijednost kune pa bi svaki uvozni proizvod bio barem dvostruko skuplji za domaće potrošače. Uz to, Živi zid bi povećao stopu obvezne pričuve na 50 posto.

U brojkama, to bi preko noći izazvalo povlačenje 135 milijardi kuna s tržišta, što znači da ne bi bilo novca za kredite ni investicije poduzetnika. Paradoksalno, Živi zid u financiranju države računa na uvoz, što je vidljivo iz njihova prijedloga za dvojnu stopu PDV-a. To je najizdašniji porez koji s najvećim udjelom puni proračun, a Živi zid drži da bi na uvozne proizvode trebalo PDV naplaćivati 30 posto, a na domaće 10 posto. Ako bi to bilo tako, znači da računaju da će nedostatak novca nastao manjim prihodima od domaćih proizvoda nadomjestili novcem od stranih proizvoda. Međutim, strani proizvodi zbog njihovih monetarnih mjera postaju najmanje dvostruko skuplji za hrvatske građane, a poskupljuje ih i PDV pa je pitanje tko bi imao novca kupovati ih.

Ako ih pak ne bi kupovali onda ni u proračunu ne bi bilo novca od PDV-a na strane proizvode. Osim što bi ostali bez novca od PDV-a, ukinuli bi porez na dobit, a to znači osam milijardi kuna manje u blagajni, pa bi ukinuli i porez na dividendu i nasljedstvo, što dodatno uzrokuje rupe u proračunu. Uz to, HRT-u bi oduzeli 1,2 milijardi kuna godišnje ukidanje pretplate, a HGK bi se mogao ugasiti bez 140 milijuna kuna članarine koja im čini 76 posto prihoda. Zaključak je da bi građani potpuno osiromašili jer bi im sve bilo skuplje, a novca za socijalu i zdravstvo ne bi bilo.