Gojko Drljača
Autor
Gojko Drljača

Zašto se premijer iživcira kad mu se spomenu stručnjaci?!

zoran milanović,radimir čačić,ivan jakovčić (1)
Duško Marušić/PIXSELL
14.03.2013. u 12:00

Zašto je Jakovčićevu ideju da bi ministar turizma trebao biti stručnjak premijer doživio kao ubod mačem u stražnjicu?

Ostavka starog i izbor novog ministra turizma pokazali su da se sve što je možda ispalo logično i dobro može izvesti na potpuno krivi način. Potvrđene su sumnje da je politikantska kasta Lijepe Naše osigurala da nam se sve dobre stvari događaju – slučajno. Pa stoga i sporadično.

Naime, bilo je potpuno logično to što je Veljko Ostojić, koji je slovio za najsposobnijeg i najstručnijeg ministra u vladi Zorana Milanovića, podnio ostavku nakon što je HRT razotkrio priču u kojoj je Ostojićeva šurjakinja na krajnje sumnjiv način profitirala 20-ak milijuna kuna zahvaljujući prenamjeni poveće poljoprivredne parcele u građevinsko zemljište.

Na kraju, čini se barem tako, ispalo je dobro to što je za novog ministra izabran Darko Lorencin, inače dobro imovinski situiran IDS-ov kadar iz Medulina koji je stručnost stjecao vodeći Istarsku razvojnu agenciju. Međutim, sve što su od trenutka prihvaćanja ostavke gospodina Ostojića govorili i izvodili predsjednici SDP-a i IDS-a kao koalicijski “partneri” bilo je samo još jedan od otužno otrcanih politikantskih cirkusa koji su svima nama činili više štete nego koristi. Pardon, samo štetu, niš’ koristi.

Gospodin Jakovčić krenuo je u paradu javnog prenemaganja o tome tko je kome slao SMS-ove. Izgovorio je tko zna koliko besmislenih na temu bolje komunikacije njega i premijera, kao da bi nas sve skupa trebalo zanimati jesu li njih dvojca dovoljno normalni ljudi, a kamoli “partneri”, da se jedan drugome javljaju na telefon. Jedino što je simpatično rekao gospodin Jakovčić bila je poruka da će IDS inicirati razgovore s ljudima iz struke kao potencijalnim kandidatima za novog ministra turizma.

E sad, potpuno je nejasno kako je upravo ono najsuvislije što je rekao Jakovčić njegovu “partneru” Zoranu Milanoviću zazvučalo kao najluđe pa se na ideju potrage za stručnjakom obrušio kao na neko nisko podmetanje. Kao da ga je Jakovčić idejom o stručnjacima u maniri nekog podlog zafrkanta piknuo mačem u stražnjicu. I to jako važnim mačem. Ekskaliburom. Premijer nam se toliko razljutio da je organizirao, blago rečeno, prekomjerno granatiranje po ekspertnim vladama i stručnosti kao takvoj. Milanović je prozborio: “(Vlade stručnjaka) nemaju karaktera i mandat da provode prave odluke... Neovisne liste i stručnjaci, kome ti ljudi odgovaraju?”

Kome odgovaraju stručnjaci? Pa, dragi naš premijeru, stvari vam zapravo stoje ovako: stručnjaci na vlasti bili bi od koristi svim građanima Hrvatske, a politikanti su dobri za sve interesne skupine kojima se dodvoravaju. Dakle, dobri su prvenstveno samima sebi pa onda interesnim skupinama. Stručnjaci rješavaju probleme, a politikanti ih koriste za dodvoravanje biračima nesuvislim obećanjima pa ih onda guraju pod tepih.

A u vlasti, premijeru, imate ponekog političara, previše politikanata i premalo stručnjaka.

OK, može se prihvatiti da stabilna politička većina nema razloga prihvatiti ideju tehničke vlade iako je ona puno potrebnija Hrvatskoj nego što je Monti bio potreban Italiji. Pritom nema nikakve veze to što Monti nije imao šansu na izborima. On je na uravnoteživanju talijanskog fiskalnog sustava već učinio što je trebao.

Nije, dakle, uopće potrebno da se gospodin Milanović uz ovakav sastav parlamenta diže iz stolice nekakvom hrvatskom Montiju, ali hrvatski premijer ni na koji način ne bi smio podcjenjivati stručnjake, znanje, ekspertizu... Upravo suprotno. Premijer treba shvatiti da se uvođenjem stručnjaka u vladu nipošto ne suspendiraju temelji demokratskog pluralizma.

Tu se uopće ne radi o nekakvom modeliranju društva iz pozicija prosvjećenog apsolutizma. Upravo suprotno, povijest je u hrpi primjera pokazala da su veliki prosvijećeni apsolutisti prečesto bili gorljivi politikanti žedni samo vlasti – zaustavljali su razvoj novih tehnoloških i industrijskih rješenja. Stručnjake su zatvarali i progonili. Primjerice, apsoluti od Rusije do Austro-Ugarske nisu baš blagonaklono gledali na gradnju pruga i na industrijalizaciju.

Kočili su ih kako bi zadržali apsolutni monopol moći te spriječili demokratizaciju. A inovatori, znanstvenici, poduzetnici... (stručnjaci, premijeru) borili su se za pravo da budu slobodni i poduzetni. Zorane Milanoviću, jeste li prosvijećeni aposlutist kojem ne treba pomoć stručnjaka ili ste ipak napredovali pokoje stoljeće te ste shvatili da bi vam u vladi dobro došao pokoji stručnjak?

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije