Od izborne noći u prvom krugu još uvijek čekamo odgovor na pitanje koje bi za Kolindu Grabar-Kitarović moglo značiti presudno biti ili ne biti. Deset dana je već prošlo, plus jedno izborno sučeljavanje, u trenutku dok pišem preostaju još dva sučeljavanja prije izborne šutnje, a sve je izglednije da pitanja ni odgovora - neće biti.
No, koje je to pitanje, pitate se vi? U poslijeizbornoj noći, Kitarović je pokušavajući neuvjerljivo zauzeti pobjedničku pozu potvrdila, "čula je poruku" svojeg glasačkog tijela, onog koje se dramatično podijelilo, zbog čega se ona u finale provukla za svega mršava dva postotka iznad "tamburaša" Miroslava Škore. Dan poslije na Trgu žrtava fašizma s mikrofonom u ruci pitao sam redom HDZ-ove kapitalce jesu li i oni čuli poruku? Brkić, Jandroković, Bačić, Horvat... svi redom odlučno klimaju, sve su oni čuli, sve shvatili, jedino Plenković u svojem stilu vrluda, mantrajući da će naći "pobjedničku formulu".
No, svi naglo zašute na pitanje koja je to poruka i što će po tom poduzeti! Kao da se radi o nekom misterioznom bogojavljanju za koje je onkraj ovog svijeta izdan embargo na objavu sve do nekog neodređenog datuma. Kojeg? Oni će vjerojatno nastaviti šutjeti te čekati dok i javno ne krene otvorena bitka za HDZ, što će biti vrlo brzo nakon što saznamo tko će sljedećih pet godina čuvati državni pečat na Pantovčaku. A posve je jasno da, kakve god bile njegove intimne želje, Plenkoviću objektivno više odgovara pobjeda Milanovića nego kandidatkinje HDZ-a.
Lako za njih, ali odgovora još nismo čuli niti od Kolinde Grabar Kitarović, a njoj vrijeme itekako curi. Među Škorinim biračima, i ne samo njima, skupila se već kritična masa onih koji su se zakleli da njoj više nikad neće dati glas, no suočeni s užasom povratka notornog Zorana Milanovića u ovom trenutku itekako su razapeti unutar vlastite savjesti. Ostati doma, poništiti listić, progutati ponos i glasati ne Za Kolindu već Protiv Zokija. Zo ili KO, pitanje je sad.
Dakle, gospođo Kitarović, koju poruku ste čuli? Kakav sporazum nudite svojim razočaranim i ozlojeđenim biračima? Zasigurno ne očekujete da će se svi oni vratiti, a da vi ne kažete što ćete u sljedećem mandatu promijeniti? Nije li očito da taj vaš program nije nikog zadovoljio i da se nešto mora već sad mijenjati? Ili ćete doista sve nade položiti na primitivni adut crvene opasnosti, koji je umjesto vas nabacio Vladimir Šeks? Mislite li da doista baš toliko možete potcijeniti sve birače?
To su sve pitanja na koja bih ja osobno želio čuti odgovor, a zasigurno nisam jedini. No, na temelju smušenog odgovora o Istanbulskoj konvenciji koji je dala na prvom sučeljavanju na RTL-u, jasno je da ne treba gajiti velika očekivanja. A kamoli da će ona obećati da će sama upotrijebiti svu moć svoje institucije kako bi, naprimjer, vratila ukradene referendume.
Dakle, ne treba se baš nadati da će Kolinda upotrijebiti spasonosni džoker Zovi. Taj adut iz desnog rukava ona neće izvući i zato što njen izborni stožer, već po Pravilima službe, u završnici kampanje bitku vodi u centru. No, donekle su u pravu, jer na njenu sreću iz lijevog rukava sam od sebe iskače još jači adut: sam Zoran Milanović! On je u prvom sučeljavanju jedan na jedan već pokazao da unatoč početnoj prednosti i dalje posjeduje rijetku samodestruktivnu sposobnost, kao na prethodna četiri izbora koja je predvodio, izgubiti ono što se već činilo dobivenim.
Iako je jasno da njoj konstantno nedostaje ona treća uvjerljiva rečenica kojom bi zakucala protivnika, on je i dalje onaj isti egotriper koji s trećom rečenicom viška poništi prethodne dvije. Samo ga pustitie da se siledžijski istresa na još uvijek aktualnoj predsjednici i on će sam pokazati kakav je zapravo nemogući karakter, posve neprikladan za funkciju za koju se natječe. Samo neka Ko zadrži svoju mirnoću i nek uporno ponavlja sve njegove katastrofalne mane i Zo će se spontano samozapaliti usred studija. Svakako bolje da se to dogodi već danas tu nego sutra na Pantovčaku.
U srazu s Milanovićem, Kolinda Grabar Kitarović njene mane i učestali gafovi postaju potpuno irelevantni. Nisu bitni kolindizmi ni zoranizmi, na koncu se samo računa da na Pantovčak dođe Manje Zlo. Posve nastranu umjetnički dojmovi, stilovi i ideološke preferencije, posve je jasno da ona nije sposobna proizvesti niti djelić štete koju je dokazano sposoban proizvesti on.
Nastranu stavimo zoranizme i prihvatimo ih kao više ili manje zabavnu zbirku grunfovskih mudrosti, zaboravimo i one najcrnje bisere poput da su “nas Srbi napali zato što smo im ukinuli manjinska prava” ili da u vukovarskoj koloni “nema mjesta za pristojne ljude”. Zažmirimo samo na trenutak čak i na lex Perković i trgovinu s Glavašem kako bi ustavnim promjenama spriječio izručenje nalogodavaca udbaškim ubojicama, na smišljeno poticanu polarizaciju društva, na iracionalno gušenje poduzetništva, trogodišnju produbljenu gospodarsku recesiju i pljačkaške predstečajne nagodbe (nisu loše same po sebi već onako kako su vođene do izmjena zakona 2015.!), na stvaranje nepregledne vojske blokiranih i početak novog egzodusa iz Hrvatske. Zapravo je najgoru optužnicu protiv sebe iz ladice u ponedjeljak izvukao on sam.
Milanović optužuje Predsjednicu RH za provođenje "operetnog puča", ali zapravo je, kao i većina njegovih napada, to samo još jedno najobičnije "drž'te lopova", namijenjeno zaboravnima i neupućenima. No, neki od nas imaju slonovsko pamćenje! Ako se za nekog može reći da je pripremao puč, to je prije svega Milanović. Sve da je Kitarović pala na svim drugim ispitima kao predsjednica, jedno joj nitko ne može oduzeti: da je 2015. nakon parlamentarnih izbora brzom reakcijom onemogućila da Milanović uvede ovu državu u duboku ustavnu krizu.
Sve koji su doživjeli selektivnu amneziju, valja podsjetiti. Milanović je taj koji je, nakon što nije osvojio većinu na izborima, pokušavao prisvojiti ovlasti koje mu ne pripadaju. On je taj koji je ispred(!) ulaza u Sabor održao konferenciju za medije s tvrdnjom da se, iako još nije formirana vladajuća većina, može odabrati predsjednik Sabora te se na taj način Sabor može "konstituirati na 5 minuta", tvrdio da su Predsjednica RH i Ustavni sud u tom slučaju "nevažni", da on kao tehnički premijer "može tako vladati još četiri godine" te da takvih primjera "u Europi ima masu" (naravno, laž). Sve u (posve pogrešnom i bez stvarnog uporišta u Ustavu) uvjerenju da će nakon što se Sabor konstituira "na 5 minuta" predsjednici oduzeti ustavnu ovlast i dužnost raspisavanja novih izbora u slučaju da se u dva kruga ne nađe mandatar koji uživa podršku većine!
Istovremeno, slane su poruke kako će se Milanovićeva tehnička vlada zabarikadirati u Banskim dvorima, te da ako Predsjednica RH u skladu sa svojim ustavnim ovlastima imenuje svoju tehničku vladu, ta može pokušati vladati samo s Pantovčaka! Sve to je ništa manje nego scenarij državnog udara i na to isto sam s ovih stranica i s TV ekrana upozoravao u vrijeme kad se to događalo! Treba li uopće napominjati koliko je taj plan koji je Milanović već bio pokrenuo bio protuustavno, neodgovorno, avanturističko, a istovremeno za demokratski poredak i mir u državi opasno ludilo koje se nije ostvarilo samo zato što je upravo Kolinda Grabar Kitarović na vrijeme na Pantovčaku okupila grupu ustavnih stručnjaka koji su se suprotstavili infantilnim Milanovićevim interpretacijama Ustava, a istovremeno je čvrsto držala uzde konzultacija u svojim rukama, ne popustivši pritiscima Milanovića ni Karamarka da im pokloni mandat bez dokaza da, kako Ustav nalaže, imaju podršku većine saborskih zastupnika.
Dakle, apsolutna je laž da se radi o nevažnoj funkciji! Ona u nekim slučajevima može biti presudna. Može li se uopće zamisliti kako bi se takav čovjek postavio da se dogodine Hrvatska, kao što vrlo vjerojatno hoće, nađe u situaciji da nema jasnog izbornog pobjednika na parlamentarnim izborima? Takvim svojim postupcima te duboko ukorijenjenim nepoštivanjem Ustava i Ustavnog suda koje je iskazivao na svakom koraku, Milanović je, ako se planeti poklope, u stanju dovesti ovu državu na rub građanskog rata. Da ne govorimo o svadljivom karakteru i činjenici da je i na sučeljavanju posve nepotrebno i egzibicionistički opalio pljusku nekolicini svjetskh državnika, uključujući izraelskog premijera te priznavši da je dva puta prevario Angelu Merkel, odnosno da njegova riječ i potpis stoga ne vrijede ništa.
Činjenica da je Kolinda malo koga u cjelini zadovoljila kao predsjednica u ovom trenutku je nebitna, ono što jest bitno je da taj čovjek ponovno ima priliku doći na poziciju na kojoj može počiniti neprocjenjivu štetu demokratskom poretku u Hrvatskoj. I to nema nikakve veze s Milanovićevim ideološkim predznakom. Davor Bernardić kao čelnik SDP-a, duboko vjerujem, bio crveni ili ne, sam ništa od toga ne bi napravio i on sigurno nije opasnost za demokraciju, naprotiv.
Sve to je prije svega povezano upravo s Milanovićevim tvrdoglavim, nebouzdanim, osvetoljubivim i narcisoidnim “karakterom” na koji nas (ajde, barem to je pošteno!) stalno podsjeća u krilatici svoje kampanje. Onima koji su i dalje u dvojbi samo jedna poruka: Takav za hrvatsku demokraciju opasan čovjek ne smije proći, no pasaran, protiv štetočine - sad il' nikada!
VIDEO Sučeljavanje: Izjave na RTL-u
Milanović se dokazao kao najnesposobniji premijer. Da nije bilo Radimira Čačića bilo bi pravo rasulo.