Jaroslav Pecnik jedan je od osnivača SDP-a, ali na lokalnim izborima trebao bi se natjecati za gradonačelnika Osijeka na listi laburista. Poznat je po žestokoj kritici HDSSB-a, a za Večernji list otkriva zašto misli da ga je SDP izdao, što je zamjerao Račanu i zašto se vraća u politiku nakon 20 god.
Jaroslav Pecnik mogao bi u utrku za gradonačelnika Osijeka krenuti kao nositelj liste laburista. Taj profesor filozofije i logike, poznat po žestokoj kritici HDSSB-a, jedan je od osnivača SDP-a, ali ga je već 1992. razočaran napustio. Dvanaest godina bio je i voditelj ureda Hrvatskog helsinškog odbora u Osijeku, a predavač je na Sveučilištu u Osijeku. Kao anarholiberal, bio je pod opservacijom Udbe, a u ratu je, u prosincu 1991., dobio otkaz kao višak. Kao stipendist čehoslovačke vlade, u Pragu je specijalizirao povijest Srednje Europe, ondje se družio s disidentima koji su kasnije organizirali Baršunastu revoluciju, a početkom Domovinskog rata, u dogovoru s potpredsjednikom Vlade demokratskog jedinstva dr. Zdravkom Tomcem, radio na otvaranju Ureda Republike Hrvatske u Češkoj. Predavao je na Evanđeoskom teološkom fakultetu u Osijeku, s kojim i danas surađuje, a zaposlen je kao programski savjetnik na Osječkoj televiziji.
Već 20 godina analizirate i kritizirate političku situaciju, a sada ćete i sami postati predmet analize.
Da me bilo tko drugi pozvao, odbio bih. Međutim, laburisti su mi svjetonazorski bliski i to mi se učinilo izazovom. Socijalna percepcija društva mi je bliska. Zanima me sve što tišti malog čovjeka, jer i ja sam jedan od tih malih ljudi. O mojoj kandidaturi odlučit će skupština ogranka, a onda ćemo vidjeti ulazim li u stranku ili nosim listu kao neovisni.
Učlanite li se, to će značiti i vaš povratak u politiku nakon 20 godina i, kako sami kažete, razočaranja SDP-om koji ste vodili?
Da, nastavit ću lijevom stranom ulice. Iako, istina je da nas je u osječkom SDP-u uoči rata ostalo jedva 20-ak članova i ja sam odjednom postao predsjednik ogranka SKH-SDP-a. Bio sam svjestan da u vrijeme osamostaljenja Hrvatske nije popularno govoriti kritički protiv Tuđmana i HDZ-a. Ali ja ne znam drugačije i to je oružje s kojim ću i ući u utrku za gradonačelnika. Račan je znao da sam u ljeto 1991. bio izložen prijetnjama, da mi se radilo o glavi. Jedno vrijeme me štitio, ali kada je rat eskalirao, on više nije bio zainteresiran za Slavoniju. Važno mu je bilo sačuvati stranku, a mene je ostavio na cjedilu. Smetalo mi je i što stranka počinje gubiti socijaldemokratski identitet. Pa i Milanović danas priznaje da su oni liberalna stranka. SDP mi je i dalje draga stranka, ali to više nije moja politička opcija. Mislim da su oni izdali mene, a ne ja njih. Račan mi je ipak ostao u ugodnom sjećanju, ali mnoge stvari sam mu zamjerio; primjerice kada mi je rekao: “Pecnik, ja ne trebam pametne, u Zagrebu ih imam dovoljno, trebam poslušne i odane”.
U utrci vas ipak očekuje najveći sraz s desnicom.
Slavonija je od demokratskih promjena do danas pod kontrolom desnice. Ono što se zove HDSSB nezakonito je dijete HDZ-a čiji je problem što se ništa nije promijenilo nabolje. Osijek je danas veća provincija nego što je bio prije sto godina. Imali su priliku promijeniti stvari, a oni su ratnog zločinca inaugurirali u heroja. Ne priznaju pravomoćnu presudu, dakle ni ustav RH, i sami govore da idu Glavašu u Mostar. Ako to ljudima zaista ne smeta, onda će im i dalje davati glas. Uostalom, ta silna putovanja u Mostar, tko to plaća? Iz vlastita džepa, džepa stranke ili iz džepa poreznih obveznika?
Znači, držite da biste mogli ugroziti HDSSB-ova člana Krešimira Bubala na mjestu gradonačelnika?
U Osijeku ne možete postati direktor bilo čega što je pod kontrolom grada a da ne idete Glavašu kako biste dobili blagoslov. Da li doista građanima treba detaširani gradonačelnik uz ovoga kojeg imamo? Zato mi je potpuno nevažno tko će biti njihov kandidat, jer dobro se zna tko je alfa i omega. Pa oni to više i ne kriju! Dugo su tvrdili da su samostalni u odlukama, čak je i Vesna Pusić nasjela na taj štos i opravdavala koaliciju HNS-HDSSB govoreći da su to mladi dečki (Vrdoljak i Bubalo) koji nemaju veze s Glavašem. Na žalost, danas vidimo stvarno stanje stvari.
Nedavno ste, baš na temu lokalne vlasti, gostovali u Splitu gdje su svi upozorili da je situacija jako loša?
Da, kažu u Splitu da je užasna situacija, svi se žale. Ja tvrdim, kod nas je još gora situacija. Ljudi su jednostavno izgubili perspektivu. Da biste dobili posao spremačice, morate se učlaniti u HDSSB, a takvih je priča u Osijeku bezbroj. Treba stati na kraj tom stranačkom etatizmu, klijentelizmu, nepotizmu na koncu.
Osijek je, kritizirali ste, puno izgubio i s HSP-om na vlasti?
Čim je ušao u ured gradonačelnika, Anto Đapić skinuo je sliku Osječanina Josipa Jurja Strossmayera i stavio sliku Ante Starčevića. Maknuo je najveću osobu u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću, a da nema blage veze da se Strossmayer u mnogim stvarima vrlo malo razlikuje od Starčevića. Strossmayer je lik 21. stoljeća, njegove ideje su ideje europeizacije, od Zagreba je htio napraviti Beč. Ali, da bi se to znalo, treba čitati. A koji je političar zadnji put pročitao knjigu? Mnogi kažu da čak ne gledaju ni TV. Ne možete shvatiti probleme ne živite li s ljudima. A oni žive izdvojene živote, imaju PR-ove koji za njih konstruiraju stvarnost. Ne znaju kako je danas ljudima teško živjeti.
Imate iskustva u lokalnoj upravi. Bili ste savjetnik u gradskoj upravi Zlatka Kramarića.
Zajedno smo radili na tadašnjem Pedagoškom fakultetu i bili smo, barem se meni činilo, prijatelji. No, kasnije se ispostavilo da je Kramarić, pod kodnim imenom Tom, Udbi dojavljivao razgovore iz našeg društva. To prijatelji ne rade! Kada sam doznao za to, napustio sam ga. A da sam predmet opservacije tajnih službi, doznao sam dok sam bio predavač na političkoj školi. Voditeljica mi je jednog dana rekla da više ne mogu predavati jer “služba” kaže da nisam podoban. Poslije, negdje 1994./1995. jedan je zagrebački tjednik objavio da je Kramarić surađivao s tajnom službom, odnosno naveo osobe o kojima je on izvještavao tu službu. Ja sam bio često spominjan. Kramarić, pak, nikada nije rezolutno porekao tu suradnju.
S obzirom na to da ste bili pod opservacijom Udbe, kako komentirate hrvatski Watergate?
To je tragedija i onog i ovog sustava. Kontrola nad ljudima koji žele kritički razmišljati.
Treba li ministar Ostojić dati ostavku?
U pristojnim zemljama kad nastane takva afera, ministar barem ponudi ostavku pa Vlada odluči. Barem da kaže da se osjeća suodgovornim. Ali činjenica je da je to fabricirana afera koja odgovara i ljevici i desnici.
Dvanaest godina radili ste u HHO-u i borili se za zaštitu ljudskih prava?
Otišao sam u HHO nakon razlaza s Kramarićem, a iz HHO-a smo moj suradnik Srđan Marov i ja zajedno otišli jer se nismo uklapali u novu ekipu dvojca Čičak - Banac. Mislili smo da cilj udruge nije iskapanje kostiju nego zaštita živih ljudi i njihovih prava. HHO je postao institucija u funkciji promocije Čička. Pogledajte samo poduži popis respektabilnih ljudi koji su izišli iz HHO-a nezadovoljni Čičkovim spletkarenjem.
Što bi poboljšalo stanje u gradu?
Suština je u depolitizaciji lokalne uprave. Ako ljudi imaju jednake šanse, na pozicije će doći najkvalitetniji i grad će se pokrenuti. U Osijeku je godinama intendant HNK bio Zvonko Ivković koji je istinski volio i poznavao kazalište, ali zamjerio se Glavašu. Nikada više nije mogao dobiti posao u HNK, pa čak ni ući u zgradu. To se više ne smije događati. Koliko je kvalitetnih ljudi otišlo iz Osijeka? I to nikoga ne zabrinjava. Primjerice samo glumaca, od prve generacije (D. Lončar, V. Ramljak itd.) pa do generacije K. Mikića. Nemam ništa protiv ako ljudi odu i traže bolju perspektivu, ali neka im se onda ne zatvaraju vrata zauvijek.
Većina ljudi i ulazi u politiku da bi se materijalno osigurala.
Politika treba biti poziv, a ne posao, a političari su politiku pretvorili u najbolje plaćenu profesiju. Pogledajte samo imovinske kartice naših lokalnih političara. Zastrašujuće je bogatstvo i privilegije koje su stekli politikom. Sa 62 godine, nije mi cilj uvećati skromnu imovinu koju posjedujem, već pokušati promijeniti stvari na bolje.
S kime bi laburisti mogli surađivati?
SDP nam je idejno blizak, a uvjerio sam se da u osječkom HDZ-u ima časnih i poštenih ljudi s kojima se ne moram slagati, ali s kojima mogu korektno surađivati. Iako to što radi Karamarko sve dovodi u pitanje. Priče o retuđmanizaciji, što me briga je li Ankica Tuđman ušla u stranku i pod kojim brojem. Pa zašto su je uopće brisali iz članstva? Isto to vrijedi i za Glavaša i HDSSB. Dok se stranka ne riješi Glavaša, s njom nije moguće surađivati.
Živjeli ste u Pragu i uoči Domovinskog rata osnovali Ured RH u Češkoj.
Ideju o osnivanju Ureda pokupio sam od Slovenaca. U to je vrijeme veliki utjecaj na mene imao moj profesor Dušan Karpatsky, koji je bio blizak tamošnjim disidentima. Upoznao me s mnogima od njih koji su nakon Baršunaste revolucije došli na vlast. Jednostavno sam imao prigodu pomoći domovini ugroženoj ratnom agresijom, a objavio sam i više tekstova u češkom tisku o situaciji u nas, istupao na TV-u i sl.
Čak ste i lagali češkoj vladi i tijekom rata osigurali smještaj za 300 osječkih srednjoškolaca?
Ukazala se prilika (smijeh). Ministru socijalne skrbi češke vlade dr. Pospišilu slagao sam da imamo mnogo djece češkog i slovačkog podrijetla. Organizirali su prijevoz oko 300 učenika Poljoprivredne i Tekstilne škole koji su tamo boravili gotovo osam mjeseci na račun češke vlade. Bilo je problema kad su autobusi došli na granicu. Ministar Pospišil bio je ljutit kada je shvatio da među učenicima gotovo i nema Čeha i Slovaka i rekao mi: “Pa vi ste mi lagali”. Uzvratio sam mu: “A što biste vi u ratu na mome mjestu učinili?!” Nasmijao se i rekao: “Isto što i vi”. Kasnije smo postali dobri prijatelji. Brojni “domoljubi” spočitavaju mi mnoštvo izmišljotina, ali nikada ne spominju takve stvari.
U tadašnjoj ste Čehoslovačkoj organizirali susrete raznih osječkih delegacija s predstavnicima vlade, organizirali izložbu Osječki ratni atellier u Pragu; osigurali donaciju sanitetskih vozila za Hitnu pomoć u Osijeku, ali ipak redovno ste zbog svojih stavova tijekom rata zaprimali prijetnje?
Prijetnje su bile učestale nakon što je HDZ preuzeo vlast. Zbog javno iznošenih kritičkih stavova o HDZ-u, uznemiravali su mene i moju obitelj mjesecima, a bilo je čak i prijetnji smrću. Požalio sam se A. Meštroviću, jednom od najbližih Glavaševih suradnika. Na to mi je odgovorio: “Ma to je nemoguće, g. Pecnik”. Nije rekao da će išta učiniti, ali prijetnje su prestale. Koincidencija? Ne znam. Ne vjerujem u slučajnost.
jedan od mnogih sdp-ovaca jaki u rijecima O u djelima zlo mi kada ga vidim na dnevniku kao i ostale jugonostalgicare