Premda su danas uglavnom svima poznati studentski pokret iz 1968.,
Praško proljeće, studentske vođe iz 1971., tradicija atenskog
Politehničkog fakulteta te mnoge druge studentske pobune, u hrvatskoj
kolektivnoj svijesti odavna nema mjesta za pobunu nekoliko tisuća
zagrebačkih studenata iz 1959.
To je međutim bio prvi javni prosvjed studenata nakon Drugog svjetskog
rata, a čudno je i to što se 50. obljetnice nitko nije sjetio ni s
obzirom na sadašnju pobunu studenata Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Bježali u haustore
Tragajući za sudionicima nemira od 11. svibnja 1959., došli smo do
70-godišnjeg umirovljena agronoma Ljube Turčinova, koji se s ponosom
sjeća sebe kao 20-godišnjeg sportaša i svog studiranja u roku. Te je
godine osnovan Studentski centar, koji je zamijenio nekoliko menza.
– Danas je korupcija izrazitija, no nje je bilo i tada. Iako je sve
bilo novo, hrana je bila loša i od početka je s njom bilo nepravilnosti
– kaže Turčinov. Studentima je na kraju spontano prekipjelo ispred SC-a.
– Bilo nas je između tri i četiri tisuće, podijeljenih u dvije skupine,
od kojih se jedna uputila prema Saboru, a druga prema CK SK – prisjeća
se Turčinov.
No, kada se studentska kolona približila raskrižju Frankopanske i
Ilice, sa svih su se strana začule sirene. U masu se zaletjelo nekoliko
policijskih automobila, a Turčinov se spasio bijegom u haustor.
– Kad sam izišao, vidio sam prizor koji ću pamtiti do kraja života;
puna ulica cipela koje su nosile studentice – kaže tadašnji buntovnik i
dodaje da mu je kolega iz Splita poslije rekao za pogibiju jedne od
kolegica. Njegov cimer Anđelko Runjić, kasnije posljednji predsjednik
Sabora SR Hrvatske, sudjelovao je u predaji vlasti nakon demokratskih
izbora. Neki su bili ispitivani na fakultetu, a nekima, poput njega,
Udba se bavila poslije.
Ljudi su gubili godine studija, a on se izvukao lažući tri dana da nije
bio na prosvjedu.
Ostali na funkcijama
Dodao je i to kako su neki od onih koji su tada bili dio represivna
aparata nakon 1990. postali istaknuti u novoj državi. Današnje zahtjeve
studenata posve podržava, potpisao je njihovu peticiju, a oduševljen je
mladim lingvistom Matom Kapovićem. Turčinov dodaje i kako je donedavna
bio razočaran pasivnošću mladih, da je čak mislio da će njegova
generacija, danas umirovljenici, umjesto njih opet morati na ulice.
PRIJE 50 GODINA