Kada je prije godinu dana ruski sudac osudio Nadeždu Tolokonjikovu i Mariju Aljohinu, članice Pussy Riota koje su izvele performans u moskovskoj katedrali, na po dvije godine zatvora, zasigurno je mislio da time dobiva dvije godine mira i tišine od nepoćudnih aktivistica. Nije mogao više pogriješiti. Tolokonjikova je prije nekoliko dana stupila u štrajk glađu zbog neljudskih uvjeta života koji vladaju u kažnjeničkom logoru Mordovija, a njeno prokrijumčareno svjedočanstvo obišlo je cijeli svijet. Gotovo po cijenu života, Tolokonjikova je opisala uvjete u kojima ruske zatvorenice žive, uvjete koji su i danas, u 21. stoljeću istovjetni, pa čak i gori od uvjeta u staljinističkim gulazima.
– Kada sam prije godinu dana došla u logor, odmah sam odvedena na razgovor s pukovnikom Kulaginom koji mi je rekao da je on staljinist i da očekuje da priznam krivnju. Rekao mi je i da ću raditi u logoru, na što sam mu rekla da ću raditi u skladu sa Zakonom o radu, 8 sati na dan. Kako sam se prevarila, kaže Tolokonjikova u svjedočanstvu prokrijumčarenom iz Mordovije. Zatvorenice u ovom logoru rade na šivanju policijskih uniformi, a kvote su takve da ih je moguće ispuniti samo radom 16 do 17 sati na dan. Svaki dan. – U najboljem slučaju imamo po četiri sata sna dnevno, radimo od 7.30 ujutro do pola sata poslije ponoći. Imamo po jedan dan odmora svakih mjesec i pol. Kako bi se zakonski pokrila, uprava logora tvrdi kako zatvorenice same pišu peticije da rade prekovremeno – opisuje Tolokonjikova.
Stol obliven krvlju
Kako tvrdi, nijedna logorašica ne usuđuje se ne potpisati “dobrovoljnu peticiju” za svakodnevnim prekovremenim satima, a rada nisu izuzete ni oboljele žene.
– Prije nekoliko mjeseci jedna je pedesetogodišnja zatvorenica zatražila da joj dopuste da na spavanje u 8 navečer. Bila je bolesna, imala je temperaturu i htjela je samo jedan dan spavati punih osam sati. Zatvorski su je čuvari izveli van, vrijeđali je, tukli, nazivali parazitom. Ne pomaže ni liječnik. Ako nekoga oslobodi posla na jedan dan, čuvari se i na njega okome – kaže Tolokonjikova u svom pismu. Opisuje u njemu i vlastita iskustva u logoru, a tvrdi da joj je bilo najteže kada je tek došla. Kako nikada nije šivala niti o tome ima pojma, posjeli su je pred najstariji i najgori šivaći stroj u hali i zadali joj kvotu. Kvotu koju je morala ispuniti jer bi inače kočila ostale zatvorenice i zaradila kaznu.
– Stroj se neprekidno kvario, a majstora nema. Tražila sam odvijač, sama popravljala rukama stroj, samo da stignem sve napraviti. Stol na kojemu je postavljen moj stroj bio je obliven mojom krvlju koja je curila iz izrezanih prstiju, ali sam i dalje radila. Pokušala je ne kočiti proizvodnju jer cijela bi radna brigada koja ne ispuni kvotu bila za ta četiri slobodna sata namijenjena spavanju poslana ne u spavaonice, već van, na otvoreno. A Mordovija je u Sibiru. Uskraćivana im je i hrana koja se ionako sastoji od pljesnivog kruha i napola trulih krumpira.
Potvrđeni navodi
– Sve se zatvorenice u Mordoviji boje svoje sjene, potpuno su prestrašene. Fizičko kažnjavanje i batine su svakodnevni, zatvorenici umiru, a uprava to prikazuje kao nesretne slučajeve. Zbog toga stupam u štrajk glađu dok se nešto ne promjeni, makar umrla pri tome – napisala je Tolokonjikova. Kako je ona jedna od članica Pussy Riota čije je suđenje pratio cijeli svijet, njezino je svjedočanstvo potaklo Vijeće za ljudska prava da pošalje inspektore u Mordoviju. A tamo su ostali zaprepašteni.
– Uvjeti života su užasni, a to su nam potvrdile i zatvorenice s kojima smo nasamo razgovarali. Potvrdile su sve ono što je Tolokonjikova napisala, od riječi do riječi. Jednostavno je nepojmljivo da takvo što postoji u današnjem svijetu, u jednoj civiliziranoj zemlji – potvrdila je profesorica ustavnog prava Sveučilišta u Moskvi i predsjednica Vijeća za ljudska prava Ilija Šablinski koja je službeno provjeravala uvjete života u logoru Mordovija.
